Među prvim konceptualnim albumima koji je promijenio tok razvoja mnogih žanrova. Album je ko flaša piva na žedan jezik, nemreš stat dok ga ne popiješ do kraja.

Uhh, bogami dugo nisam slušao reggae. Volio sam ga kao puno mlađi, dapače uživao, pogotovo u dobrom dub-u, pa idemo viit kaj je Marley kuhao u Harry J. Studios u Kingstonu za svoj sedmi album sa Wailersima: **Natty Dread** 1. Lively Up Yourself - Kreće lijepo, dosta noice otvaranje albuma, reggea sa bluzerskim štihom, prstohvat pozadinskih orguljica, Marleyev glas "at it's prime", simpa sax solo i ajmo pleši! Jedinstvo, pozitiva, entuzijazam, SKANK! 2. No Woman No Cry - Svi je znamo toliko da već pizdiš i riga ti se kad je čuješ, ali i dalje hit i dalje prekrasne riječi. 3. Them Belly Full (But We Hungry) - Jako fini rifić na početku, žene backovi (The I–Threes, u čijem triju je i sama žena Boba, Rita Marley) se raspjevali sa "na na na"! Nastavlja sa političkim tekstovima uz classic reggae. Gladni ljudi su ljuti ljudi, tak da sve zaboravi i pleši uz Jah music! Um ca um ca ca, um ca 4. Rebel Music - A ono... i dalje um ca um ca, ne staje Marley. Ovdje uz trubice i raspjevane žene u posjet dolazi i tužna usna harmonika i svi želimo slobodu i duvat.. Aaaaaaaaa rebel music... hey mr. cop.. 5. So Jah S'eh - Bog kaže da mu djeca neće bit sirotinja. Um ca um ca um ca i dalje... I to je to... 6. Natty Dread - Hoda on hoda, Bog te jebo, kroz 626 ulica sa svojim dredovima, congo bongo i boli ga kita šta će tko reći. Neće tebi Roki NITKO branit da se upušiš ko slanina... um ca um ca 7. Bend Down Low - Naprči se i reći ću ti sve kaj znam... živiš u grijehu... sexy time... Sve isto; trube, orgulje, žene pjevaju, on viče... Aha i da; um ca um ca I dalje u revijalnom tonu neprestano pegla po beni... 8. Talking Blues - Kad je krenula stvar pomislio sam: "Opa ide malo razlike!", ali kurčina od toga, neda se Marley sa um ca um ca, majku mu jebem, roka ga dokle ide... Još jedna pjesma o teškom životu i lažnim propovjedima, nije ni čudo da ga je od brige rak pojeo... 9. Revolution - Fakat više ne znam što da napišem... sad pjeva o revoluciji kao soluciji, um ca um ca do krajnjih granica koji već izaziva nervozu i početni stadij anksioznog napada, uz sve te jebene trubice koje pište na sve strane gotovo konstantno, a žene backovi već i same napola spavaju. Marley ovdje ne želi živjeti u parku i nemoj da ti političar napravi uslugu jer ćeš se sjebat, vrebaju i čekaju grrrrrr... Oooo majku ti jebem više... 10. Am-a-do - Napokon se Marley umorio od tuge na cesti i valjda od misli na revoluciju mu se malo krv uzavrela, tlak naraso pa mu se i kita digla i sad hoće um ca um ca po pički... deri ga trista Marley, k'o što si i mene proteklih 40 minuta... Eto, gotovo... Album slovi kao njegov najbolji album i ono o ćemu reggea zapravo jest i kakav bi trebao biti. Album je krenuo zabavno, emotivno, zaigrano, suigra bekova, gitara, trubica, Hammonda, finih grooveova i kojekakvih dodataka, textualno se naslanja i nastavlja trend Boba Dylana 60tih, ali vrlo brzo shvatih da je to to, nema dalje, um ca um ca do mile volje, duvka, nostalgija za mladosti, žene i politika... album postaje monoton u svemu tome. Mogu staviti u kontekst vremena i svega vezanog i da je taj album zapečatio sam žanr, ali brate, malo je ipak naporan. Možda sam se treb'o naduvat, gledat Trumpovu debatu sa Kamalom i paralelno ševit ili barem nesebićno drkat uz album, možda bi tad bio zabavniji. 3/5 (No Marley, no cry)

Oho hooo, sviđa mi se kud idemo!!! Nikad ih nisam pretjerano slušao, ali uglavnom sve što bi čuo bi mi tako fino i ovlaš golicalo međicu, tako da se veselim! Oduvijek sam smatrao da su najeuropskiji bend Amerike, band koji je rekao "hej, i mi možemo bit elitni, neće samo kolonijalisti bit (z gen) FAB". Ovo je njihov drugi album i prvi kojeg je producirao, pa i sam svirao synth i pjevao backove Brian Eno. Može li ovo otići u krivo? Postoji i deluxe verzija albuma, ali poslušati ću originalni. Stoga, propričajte glavići: **More Songs About Buildings And Food** 1. Thank You For Sending Me An Angel - Woooo!! Čim je krenula gotovo, David Byrne me kupio sa svojim signature suludim poskakujućim glasom i falsetnim povicima - new wave i post-punk pršti. Ova pjesma je fantastična, pozitivno "nervozna". Euforičan uradak koji doslovno galopira u početak albuma! Pjesma, rekao bih, govori o istraživanju sebe i da budeš svoj bez da "kopiraš" ikoga drugog. Njegove riječi su mi oduvijek bile teže za shvatit. Jebeno odlično! Ide još par puta prije nego krenem dalje! 2. With Our Love - Bam u glavu funky new wave riff! Byrne u ovoj pjesmi i dalje ima vokalni tremolo k'o da jaše konja oboljelog Parkinsonom i tu i tamo zarlauče k'o da malim nožnim prstom dekne u Meblov stolac.. Da budem iskren, kurca ne kužim o čemu je ova pjesma: pogled kojeg zaboravljaju, komplimente kojih se srame, "to je problem naše ljubavi", prijatelji koji gledaju i uče... Pretpostavljam, problem komunikacije (možda sam jbg. fulo cijeli futbal ). Najtočnije u ovoj pjesmi je stih "What this all means?" Jer, ponavljam, kurca ne kužim. 3. The Good Thing - Šubidubiduuu! Jako ljetni sound. Svidja mi se kako melodija gitare prati vokal. Refren ko iz nekog rock mjuzikla sve pršti zborom. Sve u svemu svidja mi se. Tekst bez rime, ko neka propovjed, ponovno ne razumijem u potpunosti, ali kao, našao sam što mene goni da mi bude dobro i da sam zadovoljan i pun ljubavi i sreće, pa probaj i ti. 4. Warning sign - Da se uvod pjesme ubrza za 30-40 bpm-a dobili bi prvi Jungle, kupilo me odmah. Prva stvar na albumu koja ima malo mračniji prizvuk. Zanimljiv izričaj kroz gitare, zanimljivi akordi, disonance i blago škripanje, vidi se da je utjecalo na buduću Noise scenu New York-a sa Sonic Youthom kao predvodnicima. Byrne i dalje nastavlja sa svojim encrypted lyricsima, majke mi već me glava boli. Govori li on o warning signs u odnosima ili o kurvetini u hotelu koju plača pa ga svaki put opljačka, nemam pojma i više me nije ni briga. U svakom slučaju, pjesma ostavlja mračan i nelagodan osjećaj. Odlično! 5. The Girl Wants to Be with the Girls - Opet jedna vrlo zabavna pjesma. Do sada cijeli album je, kao i generalno njihov opus, dosta fokusiran na ritam sekciju. Ova stvar ima prekrasne syntheve koji čine ovu pjesmu jako dreamy kao i sama repetativnost. Rekao bih (jer ponavljam, on je "The Riddler" tekstova) da je pjesma o razlici muškaraca i žena, shvaćanju stvari i načinu u komunikaciji, makar vuče na lezbijsku ljubav. 6. Found a Job - Klasična Talking Heads pjesma, ritmična, repetativna, zabavna, sa vrlo melodičnim refrenom. Funky stvar gdje bass u versovima ima glavnu riječ (Tina Weymouth bass i Chris Frantz bubanj prekrasno razgovaraju instrumentima i tako su u skladu kao što je i njihov brak do dan danas) i divno ga je slušati tako rasplesanog sve do kraja kada se uključuje melodija na synthu koja odašilje pozitivu kao i sam teks. Naaaapokon jedan pjesma koju razumijem od prvog do zadnjeg stiha. Ljudi se svade oko sitnih stvari, tipa što je na televiziji, i unište vezu, ali poanta je napraviti svoj script za tv show koji se zove "život"; "Their show gets real high ratings, they think they have a hit." i tad je sve u skladu. 7. Artists Only - Pjesma započinje njihovim dreamy soundom, pa krene kao američki 60s psychedelic rock, samo čekam da napljugani Scooby i Shaggy izlete iza čoška tražeći nekaj da utaže munchiese. Dosta funky psychedelic stvar. Byrne se ovdje još više opustio sa svojim urlikanjem ko pijani propovjednik, da ne kažem debil, što savršeno odgovara sarkastičnoj kritici umjetnosti te prepotentnost i taštini u krugovovima umjetnika. 8. I'm Not in Love - Opa cupa, pa tu pa tu pa tu pa tu. Opet psychedelic funky, repeticija, post punk, new wave, sve kako treba biti. Ma krasno. Ova pjesma je ko neka mala mašina. Svaka pjesma do sada me iznenadi sa nečim novim koliko kod čvrsto drže žanr i prepoznatljivost... Jel potrebna ljubav na svijetu? 9. Stay Hungry - Sexy stvar u svakom smislu, od texta do mjuze. Kada odnos postaje fizički, palpitacija i ostani gladan za još. Makar možda se osvrnuo i na Schwarzeneggera jer se film sa njim zove isto Stay Hungry, tak da možda je i o bildanju. Svidja mi se ovdje malo više krautrock style od sredine; gitare sa finim echom, jednosaltavnim bassom i motoričkim bubnjem te synthevi pred kraj. 10. Take Me to the River Što reći za ovo, cover Al Greenove pjesme u njihovom stilu. Daleko od najbolje stvari sa albuma. Nemam puno tu kaj reći, osim što mi je zanimljivo i stvarno neobično da su samo ovu stvar sa cijelog albuma izdali kao single. 11. The Big Country - I za kraj, neobična country pjesma koja se potpuno razlikuje od svake, definitivno najmelodičnija. Pjesma govori kako nikad nebi mogao živjeli na selu bez obzira koliko je lijepo, mirno i zdravo, ali opet naznake da više ne želi gledati kroz prozor aviona u njih daje naslutiti da ipak iza tog snobizma postoji zavist i želja za mirnim životom malih mjesta a ne milijunskih gradovima. *****************THE END***************** Tuto finito... Ajoj, ne znam od kud da krenem... Predivno me iznenadio ovaj album, čak sam ga nekoliko puta preslušao jer mi je tako lijepo sjeo, dapače mislim da ću nastaviti slušati ostale albume. Ta ritmičnost, ta motorika, a opet toliko prekrasnih tonova i tekstura syntheva, neobičan način pjevanja, toliko emocija i humora i sve je tako čvrsto spojeno u jednu masu koja se ne može razjebat. Album koji dan danas zvuči moderno i originalno, barem meni koji sam ga prvi puta danas čuo. 9.5/10 (Stay Hungry for more Talking Heads)

Hahahahah! Oooo Boga ti ljubim! Ne znam koliko će mi se ovo u detalje ići raditi, ali ajde. Tekstovima se sigurno neću baviti, a ni tražiti smisao u ovom dvosatnom koncertu. Baš nas voza ovaj generator albuma... Bruno i ja smo S&M brijem preslušali 7493 kao klinci (osnovnoškolci rekao bih), smiješno je, ali ovaj album ima posebno mjesto u mom srcu. Nisam ga pustio valjda 20 godina. Album snimljen u Berkeley Community Theatreu sa Sinfoniskim orkestrom San Francisca: ********** S & M ********* 1. The Ecstasy - Ajme meni, zaboravio sam da se otvara sa Ennio Morriconeovom "Dobar, Loš, Zao" temom... već me strah... 2. The Call of Ktulu - Ja nemam pojma kaj da pišem, meni ovo sve budi sjećanja iz djetinjstva i vrištim od smijeha... 3. Master of Puppets - Orkestar roka i jebene su partiture... Lars nemre da ne sjebe (svovremenski klasik), djuskam si... Isuse nemrem se prestat smijati, ali to neće trajati još sat i četrdesetipet minuta.. 4. Of Wolf and Man - Već mi je dosta, mislim da ovaj album didn't age well... tek je četvrta stvar... bezveze pjesma 5. The Thing That Should Not Be - Super mi je kak su ovdje teški rifovi, a violine sviraju ko da je disko, niđe veze... Mislim da bi mi bilo draže slušati njihov neki studijski album... po mogućnosti St. Anger da mogu sav svoj bijes ispoljiti.. Počinjem kuhati krumpir.. 6. Fuel - Ma tooooooo bato!!! Zali, pali!!! Sad bi otvorio bocu rakije!!! Ovdje me užasno smeta jebeni orkestar... ali užasno... toliko je nepotrebno da je to strašno... a ovaj Michael Kamen koji je pisao partiture, jebote, ko da je htio uništiti Metallicu, toliko je pretjerao sa svime... nemam pojma kaj da slušam u cijelom tom kaosu... Cliff Burton jebo ti Isus mater i tebi i ko je obistinio tu tvoju ideju u djelo... 7. The Memory Remains - Okej, ovo nije thrash metal nego trash metal... ovo je Sena M. metala, Barbie girl tresha... čujem publiku kako urliće i pjeva "na na na", brijem da je tamo bilo jebeno... u kuhinji baš i nije 8. No Leaf Clover - Zašto se pobogu, zašto sjećam skoro svih pjesama... da bar toliko i uživam... kak je ovaj album na ovom popisu? Kad pogledaš ocjene kritičara, to je sve 1/5, 2/5, i 3/5... pa kaj nema na svijetu neki album koji može zamjeniti ovo? Nit je ovo njihovo najbolje, nit mislim da može nadmašiti neke albume koji se nisu našli na ovom popisu... jebi se generator... izvadio i meso za ispeć.. 9. Hero Of The Day - To sam ja jer jebeno moram proći kroz ovu muku isusovu... a ova pjesma je divan laksativ uz kavicu i moje crno govno od sinoćnjih ruskih imperialnih tamnih piva koje tako nježno cure uz mučan Hetfieldov glas koji se trudi romantično pjevati, ali i zvuči ko dečko koji kad odraste želi biti ličanin... 10. Devil's Dance - Kad cujem da Lars broji uvod na čajni, uvijek se pitam tko će od benda prvi i zadnji krenuti, imam osjećaj da je sposoban i na istoj snimci svaki put drugačije uletiti.. tek je 10. pjesma... prošli tjedna bi već bio gotov sa slušanjem... Beethoven i Schubert si kucaju grob do groba i mole boga da ovo bude izgubljeno u ropotarnici povijesti... 11. Bleeding me - Ovo sam prespavao fala kurcu, taman je krumpir gotov za restani... mislim da moram ponovno srat od uzbuđenja i stimulansa kojeg ovaj album tako altruistički raširenih ruku radosno pruža .. 12. Nothing Else Matters - Serem... i to sa potpunim zadovoljstvom i trudim se stisnuti, točnije, opustiti šupčić toliko suptilno da proljevčić kaplje u ritmu slušajući ravnomjerno rasparčena govanca kako padaju u već osmeđenu vodicu kroz cijelu pjesmu. Poseban naglasak stavljam na gušt viška zraka koji borbenom silinom izlazi tokom solaže. 13. Until it Sleeps - Dragi moj, svi mi već spavamo... jedino što me drži budim je vruće ulje koje me šprica po rukama dok pečem meso. 14. For Whom the Bell Tolls - Za mene... zovu me na Mirogoj... I ova pjesma je tako pretjerana sa svime.. nemrem... a tek je pola... 15. Human - Beethovenu I Schubertu pridružuje se Bach, kad je čuo da je zapravo on bio inspiracajia cijele ove sranjostrofe, te jebu mater svakom zrnu pepela kremiranog Cliffa Burtona.. salatu sam napravio 16. Wherever I May Roam - Jel može postati dosadnije... kak' sam ja ovo mogo slušati... evo iskreno kako... 17. Outlaw Torn - Ova pjesma zaslužuje proljev epskim razmjera, proljevna epopeja u hexametru.. Odiseju usliši moj vapaj i pomogni da svrši ovo neopjevjevano govno! Nika nije htjela izaći iz sobe dok ovaj festival fekalija ne završi, ručao sam sâm... 18. Sad but True - To sam si rekao kad sam shvatio da još nije kraj albuma, ovo jednostano ne staje... još tri pjesme, ajde, možeš ti to ... 19. One - Nije nego devetnaest mamu ti jebem... devetnaest pjesma, devetnaest... dižem si spomenik.. A tek kako su ovo raskasapili sinfoničari... Ma ono... ne!.. ne!.. i ne!!! 20. Enter Sandman - Šteta što nije došao ranije da me uspava.. ovo je već odbrojavanje, još jedna, samo još jedna... Ovi hitovi su uništeni do nepopravljivosti, ovo je JNA tenkom pregaženi osječki crveni fićo.. želudac ponovno krulji, nije dobro... 21. Battery - Za kraj nešto življa stvar koja ponovno pokreće moj gastrointestinalni trakt. U brzini hard core ritma trčim, skidam svoje već dobro izasrane gaće... restani izlazi u gotovo svom originalnom stanju sa primjesom pirea i prožvakanom svinjetinom... umoran sam, znojan... ********** THE END ********** Izmoren, iscjeđen, iscrpljen... Album je gotov, a moj bi dan trebao početi, kako... Izlazim na balkon, puštam da me Borisova kiša očisti, da ispere ovu dvosatnu inkontinencijsku paradu... Gledam u nebo mokrog lica i zahvaljujem se Bachu, Beethovenu I Schubertu što su izdržali ovo samnom... Ulazim natrag u stan, pljunem u pepeljaru punu pepela... Moje srce sada ima novo slobodno mjesto, a moje djetinstvo novi ožiljak... 2/10 (ja sam stvarno "Hero of the Day")

Namam vremena za ići u detalj ovog divnog albuma, ali: Šta god se od njega pusti je apsolutna pobjeda. 10/10

Ne znam kaj bi reko... meni je on užasna hipsterija... pokušavao sam ga slušati nekoliko puta, ali svaki put bih zaspao... Respect za originalnost, ali bolji mi je kao producent drugim bandovima... Prvi dio albuma zvuči ko neki Talking Headsi sa ali expressa, samo što njegov glas je dosadan i bezličan... na albumu su svirali svi živi, Fripp, Collins, Liebezeit itd. i dalje album kojeg vjerojatno neću dirati nikada... Drugi dio je njegova Klasična ambijentala koja me nikad nije emotivno doticala, radije se držim Tangerine Dreama i Klausa... Nadje se koja okej pjesma koja mi je ok, ali ništa više od toga... niti jedna stvar mi nije pravi hit... Preslušao album 2 puta... 4/10

The recording was plagued with problems, many due to substance abuse. In the studio, the band regularly had speaker boxes full of cocaine delivered. Ozzy: "Eventually we started to wonder where the fuck all the coke was coming from ... that coke was the whitest, purest, strongest stuff you could ever imagine. One sniff, and you were king of the universe." Prvo se pitam... kak su svi oni još živi... Drugo, album tako i zvuči. Odličan bend odličan album, omogućio je stvaranje jednih od mojih dražih žanrova glazbe doom i stoner. Vrlo dobar album! 8/10

Meni jako zabavan album! Osjecem se kao gusar kad ga slušam XD Ali nis posebno.

Najbolji Breakbeat album svih vremena i meni definitivno najbolji album do sada, kad ga pustiš ide do kraja! Razlicit, originalan, zabavan, nabrijan!! 10/10

Ovo je jedan toliko lijepi album... Preslušao sam ga nekoliko dana. Predivan glas, aranžmani. Perkusije točno tamo gdje trebaju, synthevi nježni na nekim pjesmama, predivne riječi. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj da sam najzaljubljeniji čovjek i vozim se starim New York metrom ili prekrasnim oldtimer žutim taksijima dog promatram noćni skyline sa svojom dragom. Prekrasan emotivan i odličan album. Tko voli Cranberries-e, Alanis Morissette ili Cocteau Twins, zavolit će ovaj album! 8/10

Upravo zbog ovakvih dosadnjakovića sam zahvalan što su se pojavili Pistolsi, Clash i ostala ekipa... Ovi hipiji mi totalno dižu tlak, sve je dosadno da nemre bit dosadnije... dosao sam do pol albuma i reko dosta... vidim da su i same kritike albuma za kurac stoga mi je drago da ne serem bez veze... Očito sam prerasao gljive i tripove u glazbi i fala bogu da to više nije mainstream... Ovako nešto dosadno nisam u životu čuo.. a glas njegov je odvratno... 2/10

Mislio sam da ću odmah nakeljiti jedinicu kad sam pročitao o cemu se radi... ali reko ajde, neću biti zatucan i dat cu priliku i onda vidim ima zanimljivih colaba pa idem... Cujem paljenje plejke reko to je to XD Jebote, album je toliko chill, funky, jebeni aranžmani, toliko bogato, toliko instrumenata, prekrasni synthevi, prejebeni retro bubnjevi, cak mi nije ni njegov glas bio problem, dapače!! Fakat ima jeeeebenih stvari. Ali najviše od svega nisam ocekivao skoro DESETOMINUTNU progressivr psychedelic soul pjesmu... Ovo zaslužuje stvarno ozbiljo slusanje, sigurno cu ga jos koji puta poslušati.. Ovo mi je otvorilo vidike. Hvala! 8/10 Kad sam čuo paljenje plejke n

Ko da sam pustio otvoreni radio. Nista spektakularno loše a ni spektakularno dobro. Tu i tamo nesto zanimljivo iskoci. Produkcija, naravno, bolesna. Nemam kaj tu za reci, pop ko pop tog razdoblja. Nikad cuo niti jednu srvar. 3/10

E jebiga sad ljudi... ovo već ulazi u moju profesiju.. naslušao sam se, a bogami i sudjelovao u operama i mjuziklima, tako da meni ovo nije ne slušaljivo. Ovdje ima par katastrofalnoj pjesma, ali ima i par pjesama koje sam vrtio na repeat pop streats of berlin koje je preeeejebena stvar, ko netki sisters of mercy sa ženskim vokalnom uz orkestar. Ovaj devine comedy je stvarno odličan ansambl, mos se jebat. I moram priznati uvijek volim poslušati neku avangardu + dosta stvari znam jer su u pitanju i waits i nick cave. Album sam slušao dok sam hodao ulicom i pjesmu po pjesmu sa popisa tražio po youtubeu... Tak da kad sve to uzmem, nije katastrofa nije odlicno, ali ne iritira me.. 4.5./10

Veliki sam fan jazza generalno, ali modalni me nekad zna ispilat. Dobar mi je album, vrlo dobar i koliko god ljudi govore da je ovo remek djelo, za mene postoje jazz albumi koji su mi bliži i više me diraju. Volim Coltranea, ali ovo mi je više bilo za pozadinu. Svidja mi se koncept mistike i bozanstvenosti na ovom albumu, svidja mi i zvuk, ali jedino sto me zna malo smoriti... 8/10

Sjedim u hotelu Bonavia i pokušavam se pomiriti s “Back to Mystery City” od Hanoi Rocks koji svira u pozadini. Jedan od onih albuma da traje dulje mogao bih ne poceti nervirati. Back to Mystery City je, da prostiš, glam rock s punkastim prizvukom, okej na minutu, al’ niš posebno. Dečki su svoj zvuk i imidž pokupili od Sex Pistolsa, New York Dollsa i te ekipice koja voli distorziju sa gro pudera, iako nisu ni do koljena tim bendovima. Realno, album je okej za slušat dok se tuširaš il delas nekaj drugo . Ritmičan, nekad i zabavan i može proći na kratke ture. Ima tu momenata u pjesmama koje su fakat super, ali ni jedna stvar nije baš hit da ti ostane u uhu. Najbliže tome dođe naslovna stvar, “Back to Mystery City,” koja zvuči kao nešto što bi KISS odbacio u potrazi za hitovima. Njihov najpoznatiji hit je bio 1984: i to hit auta Vincea Neila iz Motley Cruea u drugi auto, te tako ubio bubnjara Razzle. Ta je nesreća sjebala cijeli band i uništila im karijeru u Americi, a nakon toga se ni jedan album nije uspio ozbiljno probiti. Sve u svemu, ovo nije album koji ću staviti na playlistu za neki izlazak, a pogotovo ne vožnju (pun intended). Više je album za trenutke kad ti treba da nešto žmrlji u pozadini, a da pritom ne para uši. 6.5/10

A ono, slatki je album i obožavam njihove vokale i dvoglasja. Album ima stvarno lijepih stvari ali me uvijek uspava, što nije nužno loše. Ne vjerujem da ću se vratiti njemu, ali slatko i milo. Tako bi opisao. 6/10

Album kojeg sam poslušao beskonačno mnogo puta... 9/10

Po meni jedan od zadnjih grunge albuma i početak post-grungea. Album na kojem su radili meni predivna Melissa auf der Maur i meni jako dragi Billy Corgan. Album je fantastična satira Hollywooda i kako te ugrize, prožvače i ispljune + ironiziranje kako punk kulture cjelokupne Californie. Divno kako je se protežu kvoutovi razno raznik pisaca uključujući Shakespeara. Divan nadidentifikacijski album koji pljuje u facu svima koji ga doživljavaju ozbiljno. Odrastao uz njega, poslušao ga milion puta, stoga nije bilo potrebe da ga slušam opet. Nije najbolji album seattle sounda, ali zaslužuje moje poštovanje. 7/10