Suprotno očekivanjima, vrlo prijatan album čak i za nekog ko ne podnosi jazz. Dosta eksperimentalno, inovativno, drugačije. Podržavam što se nalazi na listi.

Poprilično ubitačno. Čak je i 37 minuta predugo. Mogla sam preskočiti pola pjesama i ništa ne fuliti. Tek se u zadnjoj pjesmi nešto malo desi.

Ne mogu da vjerujem da ovo govorim ali tangled up in blue nije grozna pjesma stvarno. Samo što je poslije nje sve gore i gore. I onda se još ubaci blentava usna harmonika i dodatno pokvari. Vokali dno dna logično. Ne kontam hype još uvijek.

Šta reći osim da je ovo apsolutno brilijantan album s nekim genijalnim a nekim odličnim pjesmama i ništa manje od toga.

Ovo je čisto nabacano "vidite me kako dobro znam svirati" bez ikakve povezanosti, smisla, ili dopadljivosti. Vjerujem da ima puno boljih funk albuma i jedva čekam da ih čujem, ali ovaj me baš razočarao.

Nisam očekivala da će mi se ovo imalo svidjeti ali stvarno nije loše. Tu mi je negdje skoro na nivou onog rapa koji mi je sasvim ok. Dobar vibe. Najgore je kad se Kanye i John Legend pojave (ne samo iz ličnih razloga). Ne znam da li bih samoinicijativno opet slušala ali mi ne smeta.

Tako opušteno da je praktično bljutavo i beskorisno. Rijetko šta odskače od ostatka. Nije da je loše nego je jednostavno isto ništa. Zvuči kao da nikad neće završiti.

Malo je manje grozno nego što sam očekivala kad sam vidjela da danas slušam a capella Bjork album. Ne znači da je naročito podnošljivo ali nije ni najgora stvar u historiji muzike.

Dosadno i većinom depresivno, mada manje grozno od očekivanog. Sreća pa nije duže jer bi baš smorilo.

Izuzetna muzika i izuzetna izvedba, mada ne moj stil. Opet, ne bih ga namjerno često slušala ali mi nimalo ne smeta.

Nikad mi ne bi naumpalo da odslušam njihov cijeli album. Zanimljivo je. Potpuno drugačije od svega. Definitivno je vrijedilo odslušati i slušat će se opet.

Činjenice su sljedeće: QOTSA je bez ikakve sumnje jedan od najboljih i pogotovo meni najdražih bendova na svijetu, ovo je monstruozan debi koji je uspio zauvijek definisati njihov zvuk koji cijelih sedam albuma poslije nije uspio dosaditi ni zastarjeti, skoro da je sam Josh radio na albumu što sve čini još impresivnijim. Iznenadila sam se da je od svih njihovih albuma baš ovaj na listi (a nadam se da će ih biti još, moralo bi) ali sad kad ga opet vrlo pažljivo slušam postaje mi jedan od njihovih najboljih. A konkurencija je žestoka. Zaključak je da je raspad Kyussa bio jedan od ključnih trenutaka za muziku, rezultat je formacija benda boljeg od većine.

Do danas nisam nikad odslušala cijeli Nevermind. Da, ja sam sramota za ljudski rod. Danas nakon što sam ga odslušala mogu reći da se ovo ne smije propustiti. Lično smatram da ima i boljih grunge albuma ali ovo je više nego legendarno.

Redom ide dosadna pjesma, pa priča s malo pozadinske muzike, pa još jedna trun muzikalnija priča ali ovaj put o lobotomiji, pa dosadna pjesma, pa dosadna pjesma s najgore odsviranom gitarom koju sam ikad čula, pa dosadna pjesma od 17 MINUTA! Ovo je stvarno jedna od većih katastrofa dosad.

Poprilično volim Travisa, na albumu ima odličnih pjesama, ali osim tih pjesama nije ništa posebno. Može se sve slušati ali definitivno nije nešto wow.

Većinom je kao neka prog folk uspavanka, s izuzetkom par zanimljivijih pjesama koje opet nisu ništa spektakularno.

Ja u ovome još ništa ne čujem osim poprilično dosadne, juvenilne, popaste muzikice. Ne znam jesam li luda. Mislila sam dati dvije zvjezdice jer je od prije 60 godina ali ipak ne vrijedi.

Ovaj je album definicija riječi "meh". Prva pjesma je najmanje loša.

Pozadinska muzika. Bolje od prošlog albuma koji je bio pozadinska muzika. Ali još uvijek samo pozadinska muzika. Žao mi je što ne mogu dati polovičnu zvjezdicu.

Nimalo, nimalo loše. Neke pjesme imaju potencijala da uđu u stalnu rotaciju. Hvala listi što sam konačno dobila nešto ovako.

Jedinica iz principa.

Muzika koja priziva kišu (ne na dobar način). Muzika koje se ne sjećaš dok traje. Muzika koja nema nikakvog efekta koliko je sumorna.

Bukvalno isto kao onaj beatles album samo kao da je malo više namijenjen odrasloj publici. Ništa bolji ni gori. Mrzim ovakvu muziku.

Ne može se reći da je išta loše, jednostavno meni nije leglo.

Jedinica iz principa.

Toliko monotono da sam zaboravila da slušam album u nekoliko navrata. Očekivala sam više. Ovo je baš loše.

Pozitivno iznenađenje. Ne samo da singlovi nisu jedine odlične pjesme, nego možda ima i nekih sporednih podjednako dobrih ili boljih. Izuzetno ujednačen i kvalitetan album.

Još jedan od onih albuma koji su odlični ali ne za mene. Glas nije moj fazon, muzika je odlična, ništa ne smeta, nego jednostavno nije moj stil.

Da sam morala slušati samo jednu, bilo koju pjesmu s albuma, imala bih daleko bolje mišljenje. Ovako cijeli album ubija. I koliko glasni bubnjevi mogu biti, šta je ovo. P.S. nakon što sam u 5:20 jutros vidjela da mi je ovo album dana izuzetno sam lako opet zaspala.

Sasvim podnošljivo. Ništa posebno, jedan od onih što ne smetaju a i nisu ništa spektakularno.

Vuče na velvet underground što je izgleda najgora stvar koju mogu reći za muziku uopšte. Mada je za nijansicu podnošljivije.

Pop savršenstvo, od početka do kraja.

Kakve vještine svih ovih ljudi! Mada nisam ubijeđena da je bilo neophodno staviti ovaj uživo album na listu, čekam neki njihov pravi da formiram potpuno mišljenje. Zasad mi djeluje da koliko god su genijalni nisu moj fazon.

Ne mogu odlučiti da li mi više zvuče kao gora imitacija svih bendova koji su tad harali ili bolja varijanta pregrupe zbog koje bih umalo napustila neki koncert (zna se koji). Stoji da nisu nepodnošljivi.

Niti je ovo najbolji prog album ikad niti su oni najbolji prog bend ikad ali je ovo izuzetna muzika.

Previše američki za mene. Također izuzetno depresivno.

Nisam znala da mi u životu trebaju prog rock aranžmani klasične muzike ali očito trebaju, ovo je genijalno urađeno.

I ovo zvuči previše američki ali nije strašno nepodnošljivo, pogotovo jer traje manje od pola sata.

Nikakav efekt. Previše smireno.

Odličan album za isključiti mozak i uživati. Jedino što meni fali je kontinuitet s vokalima ali to je baš lični problem.

Šta se dobije kad se pomiješa fenomenalna blues psych muzika i vjerovatno najgori glas koji sam u životu čula? Nešto što mi nimalo ne smeta, začudo. Ne bih sad uvijek slušala ali mi se sviđa.

Dokaz da se i swing jazz fazon može slušati kad je dobro odsviran, a ovo nije samo dobro nego odlično. Posebno s obzirom da je bilo prije skoro 70 godina.

Ima ovdje veoma zanimljivih pjesama s različitim utjecajima i stilovima. A ima i onih standardnih Blondie pjesama čiji nisam ljubitelj pa su malo srozale ukupni dojam. Opet je bolje od očekivanja.

Ne mogu ozbiljno shvatiti ništa što zvuči kao rap iz The Gentlemen. Zvjezdica viška za poneku ok melodiju i Kiwanuku.

Ne znam da li mi se ovo više ili manje sviđa od Queena koji znam ali u svakom slučaju je osrednji album.

Iz ovog eksperimenta već vidim da rap nije za mene, a na ovom albumu sam skontala i šta mi je najveći problem. Nema nikakve progresije. Pjesme se ne mrdaju s tačke A. Ništa se ne mijenja. I zašto bih slušala cijeli album takav?

Još jedan dosadan i monoton album, ali ne mogu reći da je dosadan na nivou onog jučerašnjeg. Opet, bilo bi idealno dati 2.5 zvjezdice.

Ovo je kao malo čvršća trica. Ali dosta više rapa.

Vidim da mnogi mrze ovaj album. Ja definitivno ne. Ali nemam ni ništa posebno lijepo da kažem o njemu. Prijatan je, može se slušati, ali nemam želje da ga opet slušam. Nadala sam se da ću imati nešto bolje da kažem ali nije iznadprosječan album, šta ću.

Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi vole ovaj više nego Sam's Town, ludnica koliko ima fillera pri kraju albuma.

Ne znam je li u pitanju neka deluzija jer bih trenutno radije bila u moshpitu nego gdje jesam ali ovo nije grozno. Najdosadniji tip metala, ali je barem neka smislena buka.

Jedinica iz principa.

Džaba što je u pitanju vjerovatno najdepresivniji album svih vremena, meni glas ovog čovjeka ima ljekovit učinak. Bilo bi predivno da ima više pjesama kao Life's What You Make It jer bih onda bila veeeliki ljubitelj ali i ovako se nemam šta žaliti osim na depresivu.

Zapadnjacima treba zabraniti da pjevaju dosadni tzv. folk. Jaco je ubjedljivo najbolji dio ovog albuma.

Dosad nisam bila svjesna koliko je utjecajan ovaj bend. Prije više od 40 godina zvučali su kao bilo kakav trenutni indie rock. I naravno, još malo bolje. Album nije spektakularan ali jest dobar.

Jedinica iz principa.

Volim kad se ispostavi da ovakvi albumi nisu samo najveći hitovi, nego da ima kvalitete i u ostatku.

Ovo nije samo album koji je bio ispred svog vremena, ovo je album koji je izmislio svoje vrijeme i svako vrijeme poslije, otprilike svu muziku koju ja volim. Likovi što daju lošije ocjene nemaju sofisticirano progasto uho i tačka. Remek-djelo.

Dosadni zapadni folk, ali ovaj put s elementima jazza, funka, svačeg nečeg, pa je dojam dosta potpuniji.

Imam osjećaj da oni moraju imati nešto bolje od ovog albuma. Nije ni ovo loše ali definitivno znam kvalitetnije i upečatljivije pjesme.

Tri zvjezdice na jedvite jade. Bilo bi 2.5 da može, sigurno. Nevjerovatno kako "najutjecajniji muzičar ikad" nema nikakvog utjecaja na mene. Strašno dosadno iako ne nekvalitetno.

Dosad nisam skontala da je Somebody to Love stvarno genijalna pjesma. Ima još veoma dobrih na albumu. Općenito, vrlo zanimljivo.

Jedinica iz principa.

Osrednji starinski rock. Pomalo je žalosno što mi ljepše zvuči mono verzija. Ima dobrih stvari, sveukupni dojam nije nešto.

Soundtrack mentalnog propadanja. Žalosno za slušati.

Naxi cafe radio core fazon pozadinske muzike. Spašava je nadprosječan glas, osim toga je sve prosječno i monotono.

Jedinica iz principa.

Jedinica iz principa.

Nije samo do toga što ne volim Princa generalno. Cijenim što ovaj album zvuči kao da je puno noviji nego što jeste. Ali ne cijenim što je svaka pjesma komotno mogla biti tri ili čak pet minuta kraća. Nema nikakve poente u skoro pola dužine ovog albuma.

Dosadnooo.

Ova je lista već postigla nešto značajno - ubijedila me da ne mrzim jazz. I ne samo to, nego počinjem poprilično uživati u ovakvim albumima, nije više samo da smatram da je dobro odsvirano i tačka. Mogla bih možda čak nekad početi i namjerno slušati ovo.

Žao mi je Briane Wilsone. Evo dala sam dvije poštene šanse. I u toku ovog albuma dosta puta se pošteno zapitala koji đavo slušam. Ne ide pa ne ide. Možda je i ovo preamerički. Možda samo loše.

Čak i kao najveći hejter Velvet Undergrounda jer smo to već ustanovili moram priznati da ovo nije sekunde loš album. Može se slušati, pa čak i solidno uživati.

Imam vrlo podijeljeno mišljenje o ovom albumu. Da je sve nalik na le freak bila bih prezadovoljna. Čak i da je nalik na neke druge življe pjesme. U njima je bass i groove na nivou. Ali onda ima pola, ili možda više od pola albuma koji je isto ništa.

Jedinica iz principa.

Dobro sam pretpostavila da će biti boljih Kinksa. Ovo je odlično. Neke pjesme su na nivou najbolje muzike iz ovog perioda, skoro da sam pomislila dati i peticu. Slušat će se opet svakako.

Baš ne volim ovakvu statičnu loše isproduciranu muziku koja nigdje ne vodi nego stoji na mjestu.

Jedinica iz principa.

Odugovlačila sam s pisanjem ovog reviewa jer nisam znala šta reći. S jedne strane, prva pjesma mi je takvo osvježenje, već nekoliko puta sam je morala odslušati. S druge, nijedna mi pjesma više nije tako legla. Zbog toga se vjerovatno mora gurati u red osrednjih albuma.

Ovaj me album nije ni blizu impresionirao kao njegov prošli i sad, čitajući biografiju i historiju, imam i objašnjenje. Ovo je puno "običniji" album bez puno eksperimentacije. Opet nije ni najmanje loš.

Ovo će biti dugo. Prije svega, svi koji vole fleetwood mac mora da su na teškim drogama. Ovo je, generalno, grozno. Postigli su da svaka pjesma zvuči isto a da je album opet nepovezani haos. Trenutak kad sam se ponadala da je album prikrajčio, na kraju prvog od dva diska (!!!), je ujedno i najbolji dio ovog albuma. Ima nešto u Stevie Nicks, njene pjesme su neuporedivo manje grozne. Opet ne znam je li ona sama dovoljno dobra za dvije zvjezdice ali danas se nešto osjećam velikodušno. Drago mi je što sam njihov prvi album dobila nakon što sam gledala onu seriju, i dok ne odslušam Rumours čvrsto vjerujem da je cijeli hype oko njih samo vezan za lične drame.

Dok ne pjevaju ovo mi je odlična pozadinska muzika. Dok pjevaju ovo mi zvuči preamerički. U svakom slučaju, izuzetne vještine i ne dosadi previše uprkos tome što traje cijelu vječnost.