Suprotno očekivanjima, vrlo prijatan album čak i za nekog ko ne podnosi jazz. Dosta eksperimentalno, inovativno, drugačije. Podržavam što se nalazi na listi.

Poprilično ubitačno. Čak je i 37 minuta predugo. Mogla sam preskočiti pola pjesama i ništa ne fuliti. Tek se u zadnjoj pjesmi nešto malo desi.

Ne mogu da vjerujem da ovo govorim ali tangled up in blue nije grozna pjesma stvarno. Samo što je poslije nje sve gore i gore. I onda se još ubaci blentava usna harmonika i dodatno pokvari. Vokali dno dna logično. Ne kontam hype još uvijek.

Šta reći osim da je ovo apsolutno brilijantan album s nekim genijalnim a nekim odličnim pjesmama i ništa manje od toga.

Ovo je čisto nabacano "vidite me kako dobro znam svirati" bez ikakve povezanosti, smisla, ili dopadljivosti. Vjerujem da ima puno boljih funk albuma i jedva čekam da ih čujem, ali ovaj me baš razočarao.

Nisam očekivala da će mi se ovo imalo svidjeti ali stvarno nije loše. Tu mi je negdje skoro na nivou onog rapa koji mi je sasvim ok. Dobar vibe. Najgore je kad se Kanye i John Legend pojave (ne samo iz ličnih razloga). Ne znam da li bih samoinicijativno opet slušala ali mi ne smeta.

Tako opušteno da je praktično bljutavo i beskorisno. Rijetko šta odskače od ostatka. Nije da je loše nego je jednostavno isto ništa. Zvuči kao da nikad neće završiti.

Malo je manje grozno nego što sam očekivala kad sam vidjela da danas slušam a capella Bjork album. Ne znači da je naročito podnošljivo ali nije ni najgora stvar u historiji muzike.

Dosadno i većinom depresivno, mada manje grozno od očekivanog. Sreća pa nije duže jer bi baš smorilo.

Izuzetna muzika i izuzetna izvedba, mada ne moj stil. Opet, ne bih ga namjerno često slušala ali mi nimalo ne smeta.

Nikad mi ne bi naumpalo da odslušam njihov cijeli album. Zanimljivo je. Potpuno drugačije od svega. Definitivno je vrijedilo odslušati i slušat će se opet.

Činjenice su sljedeće: QOTSA je bez ikakve sumnje jedan od najboljih i pogotovo meni najdražih bendova na svijetu, ovo je monstruozan debi koji je uspio zauvijek definisati njihov zvuk koji cijelih sedam albuma poslije nije uspio dosaditi ni zastarjeti, skoro da je sam Josh radio na albumu što sve čini još impresivnijim. Iznenadila sam se da je od svih njihovih albuma baš ovaj na listi (a nadam se da će ih biti još, moralo bi) ali sad kad ga opet vrlo pažljivo slušam postaje mi jedan od njihovih najboljih. A konkurencija je žestoka. Zaključak je da je raspad Kyussa bio jedan od ključnih trenutaka za muziku, rezultat je formacija benda boljeg od većine.

Do danas nisam nikad odslušala cijeli Nevermind. Da, ja sam sramota za ljudski rod. Danas nakon što sam ga odslušala mogu reći da se ovo ne smije propustiti. Lično smatram da ima i boljih grunge albuma ali ovo je više nego legendarno.

Redom ide dosadna pjesma, pa priča s malo pozadinske muzike, pa još jedna trun muzikalnija priča ali ovaj put o lobotomiji, pa dosadna pjesma, pa dosadna pjesma s najgore odsviranom gitarom koju sam ikad čula, pa dosadna pjesma od 17 MINUTA! Ovo je stvarno jedna od većih katastrofa dosad.