Dosta zanimljiva zavrzlama oko covera, nikad nisam išla za time. Oduvijek imam mixed feelings oko Hendrixa, iako sam, naravno, svjesna kolika je legenda. Mislim bez sumnje je ovo vrhunski, samo da, nekako nismo kliknuli, nezz. Kako bi Tiho rekao, "ne vlaži mi pizdu" 😂. Mislim da mi je najveći problem što mi on nimalo nema karizmu, a ni njegova glazba. Opet kažem, kužim ja koliko je ovo kvalitetno i važno glazbeno nasljeđe, samo jbg, kad ne sjeda ne sjeda. Uzevši sve u obzir, meni će ovo biti 4/10 ili 7/10.

Jedan od onih albuma koji mijenja živote 😁 svevremenski klasik!

Rekla bih dvojka (ili 3.5/10), većinom zbog toga što mi jednostavno ne leži reggae zvuk, iako kužim zašto je jedan od većih albuma. Tražila sam nešto što će me pozitivno iznenaditi i to je bila Lively up Yourself, koja ima baš Grateful Dead zvuk 70ih, super su mi orgulje i gitara. Da nema tog tipičnog reggae ritma, ne bih ni skužila da je to Marley.

Volim Talking Headse odmalena, ali ih nikad baš ne preslušavam u komadu (osim Remain in Light na ploči jer da) , prvenstveno zbog toga što me taj vokal dosta umara, tako da će ovo biti zanimljiv eksperiment. Na drugoj sam pjesmi trenutno i već mi je malo dosta 😁 Dap, definitivno mi nije za preslušavati cijeli album odjednom, malo čak postajem nervozna. 😄 Na trenutke mi zvuči kao Gobac na moto susretu u Popovači. Možda malo očita ta tranzicija iz tvrdih 70ih u mekše 80te i maybe je malo gone wrong. Zaključak: Ne bih rekla da je ovdje bilo puno toga što nisam očekivala (1 stvar koju nisam čula prije mi je dobra i to većinom zbog kljavica), čak bih rekla da sam malo generalno razočarana. Bit će 3 (ili 5.5).

"Ajde slušala si ovaj album prije skoro 20 godina, koliko može biti loše" rekoh sama sebi. Mislim, počinje kul (*edit nakon slušanja* kad sam išla pročitati malo ima smisla da mi se sviđa kako počinje). Ima taj Batmanovski/ holivudski simfonijski uvod i to mi dobro zvuči, mistično, dramatično, u stilu tog doba skroz... Dok ovaj ne lupi po tim bubnjevima. Ali rekla sam si da neću uopće srati po njemu u ovom reviewu jer nije ni potrebno komentirati - mislim da se cijeli svijet (glazbeno uki i neuki) slaže oko toga. Orkestar mi je i dalje kul naravno, vjerujem da je zbog toga ovaj album stavljen na ovu listu (*edit nakon slušanja* pogotovo kad sam pročitala detaljnije o Kamenu), ali jednostavno mi zvuči jako treš s cijelim bendom (da ne izdvojim jedan instrument posebno lol). Preživjela dvije pjesme i razmišljam si jbt pa kao klinki mi je ovo bilo sve, šta ne mogu biti sretna s ovim i sad? Nakon stosedamnaestog "Yeeeeaaaaah" i bezbroj cringe trenutaka razmišljam hoću li uspjeti odslušati do kraja. *Nekoliko stoljeća poslije* Tu i tamo mi se javi malo appreciation kad čujem ludilo u publici. Realno da sam bila tamo i roknula se prije nečim, bilo bi mi vrh 😂 Wherever I May Roam mi je donekle amusing, vjerojatno zato što zbog svega što se događa ne čujem stvari koje mi najviše smetaju, odnosno orkestar je tu baš odradio posao. To bih eventualno izdvojila kao nešto ugodno, a pogotovo mogu zamisliti da je to lajv doživljaj. Općenito mi druga strana bolje leži, ne znam je li mi se uho naviknulo ili je jednostavno bolja. Fun (kako kome vjerojatno) note: "One" stvar me uvijek sjeti na obradu od Korna. Taj lajv će mi uvijek ostati urezan, bila sam toliko eksajted da je to strašno (to je bila 2003.🥲). *Još par stoljeća kasnije* Preživjela. Znaš šta, sve kritike na stranu, ovaj album me malo vratio u prvo desetljeće i pol života, tinejdžersku/dječju naivnost i puno jednostavnije stanje sluha. Nekad pomislim da bi bilo baš lijepo istim ušima slušati to sve danas (ili barem ne čuti nešto). S druge strane, realno ovaj album ću si idući put pustiti u 70-ima kad budem patila od konstipacije, a ocjena će sad biti 3 (ili 5), čisto zbog 1. Orkestra, 2. zato što ne mogu dati isto ili manje kao Marliju, 3. a bome ne mogu ni dati više nego Talking Headsima. Bila sam izuzetno uzbuđena nakon Beatlesa, sad se već pitam koliko daleko ova 1001 lista može otići. *slightly worried, much curious* Ajmo sad nešto za četvorku ili peticu, priti pliz.

Dosta kul 😁 čisto da presječemo malo neke očite bendove dosad. Realno, mini me je ovaj djir puno više cjenila (znala sam za njih ali nisam aktivno slušala), ali druga stvar mi je jebena i baš mi nekako paše sad. Ali nije ni čudo pošto iz panka izničem. Još par stvari mi je skroz okej kroz album (Private Life npr. dosta dobra isto). Dosta tragična bendovska priča. Iako podržavam ovaj switch nakon jučerašnjeg mučenja, za ovaj album mi je malo teško reći zašto se našao na ovoj listi. Ona je, čini mi se, više poznata po svim drugim angažmanima i pokušajima. Ocjena 3 (ili 5.5). Još čekam svoje velike 4 ili 5 (7-10) nakon Beatlesa.

Laganica za kišni dan uz čaj. Da je trenutno 35 stupnjeva i subota je i loče mi se, možda bih bila manje entuzijastična oko ovog, ali sad sjeda ko budali šamar. 🫶🏻 Sinatrin vokal mi nekad ide na kurac malo, ali ignoriram tu jer mi album paše ove sekunde. I dalje sam malo iznenađena/razočarana selekcijom albuma dosad, nikako dočekati nešto da me izuje iz cipela. 🥺 Ocjena će biti 3 (ili 6), najviše nakon Sgt. Pepper koji je "oteo" Sinatri Gremija za ovaj album. 😃

Dosta kul, pogotovo uz kontekst albuma. Nisam ovo čula nikad prije i s te strane mi je zanimljivo, ali moram priznati da mi čisto po guštu nije pretjerano odgovarao album, osim nekoliko stvari pri kraju, koje zapravo nagovještavaju opus po kojem je on poznat. Svejedno, za ovaj album mogu razumjeti zašto je završio tu i rispekt, iako mi možda nije 100% legao. Sad već standardno - ocjena 3 (ili 6).

Jao! 😁 Okej, kužim, sve pet, ali stvarno ih ne volim. Nikad mi nisu legli, čak ni u mojoj tvrdoj fazi. Jedine stvari tu koje su mi dobre su Wheels of Confusion i naravno legendarna Changes (tu stvar iskreno volim). Nema mi čak ni nešto zanimljivu priču iza albuma kao svi dosad, osim da su se rokali kokom i jedva snimili, how rock'n'roll of them 😅 Ne znam koliko trojki mogu podijeliti u iščekivanju Godota 😁 3 (5.5).

Nope, nope. 😂 Možda za popiti pivo u pravom Irish pubu, ali da mi to pili sat vremena u pozadini, počela bih vrištati. Boring, beyond boring! Prvi album koji nisam do kraja poslušala, eto i to se dogodilo. 1 ili 2/10 (jer uvijek može gore).

The one and only 🧡 Apsolutno zasluženo mjesto na listi i baš sam se razveselila. Nije mi, naravno, za preslušavati redovito, ali i dalje svako put kad čujem uživam. Bilo bi lijepo nekad se namazati i sjetiti se pustiti. Album sam prvi put čula na CDu kao svaka prava bakica današnjice 😁 Na stranu hitovi, album ima underrated pjesama. Mindfields & Narayan 🫶🏻 4/5 ili 8/10 od mene!

Umrijet ću od dosade majkemi. Možda nije pomoglo što sam slušala Prodigyja prije ovog, ali svejedno ću umrijeti. Ne znam šta bi mi se moralo dogoditi da mi ovo bude napeto. Nisam uopće očekivala nju tu, a čak i da je tu, očekivala bih Solitude Standing album s kojim je i pobrala malo "jaču slavu". Straight lines i Undertow imaju naznake nečeg zanimljivog, ali nedovoljno da mi utječe na ocjenu. Ima lijep glas, šteta da ga nije malo bolje uposlila, pogotovo u to doba. A bit će 2 ili 3/10, šta ću joj, može i gore.

Zašto ja ovo nikad nisam čula i zašto mi je tako dobro? 😳 Totalno iznenađenje, zbog ovakvih albuma sam se priključila ovom zabavnom projektu. Pleasant Street mi je apsolutni vrh, ide mi na listu i vrtit će se sigurno. Dođe mi da se narokam gljiva i odem u tri pičke materine s ovim albumom 😁 Pola pjesama in, i dalje me drži dojam, jako zanimljivo i neobično. Zvuči mi kao neki plemenski Bob Dylan na psihodelicima, vrh. Imam osjećaj da ovaj album ima sve predispozicije da bude dosadan (prema mom ukusu, jel) but it's not happening, predobro. Doduše, prema kraju albuma mi je mrvicu splasnulo oduševljenje, možda nekakvo zasićenje, ali nekako očekivano od albuma koji zvuči dosta slično. Konačna presuda će biti 4/5 ili 7/10. Za prvi dio albuma bi bilo prema 8 vjerojatno.

Ma nema boga da ću ovo preslušati sve, uz najbolju namjeru. Prva definitivna 1/5 i 1/10.

Na trenutke zanimljivo na početku, ali onda ode u neku komercijalu stalno. Locked inside mi ima dobar gruv, ali s njenim glasom mi opet to zvuči komercijalno i neposebno. Ima kul glas doduše, samo mi u ovom aranžmanu zvuči jako neoriginalno. Usto, imam osjećaj da se cijelo vrijeme događa previše i izgubim se svako malo u tome svemu. Skužila sam da ljudi hvale Cold war i rekoh ajde u svakom slučaju ću bar do tu poslušati i krene i dođe mi muka. A mislim, i zamišljala sam da takvu publiku privlači i da su pjesme više na tu stranu. Postaje sve gore što album ide dalje. Od negdje trećine albuma nadalje zvuči ko da slušam radio u trgovini i ne uživam nimalo. Na trenutke čujem Loreen, Beyonce, onu Doja Cat i slične koje ne mogu čuti, ali kao da mi se gubi u nečem neodređenom, kao da nema svoj djir, nezz. Mushroom and Roses mi polu zvuči dobro, što je fani coincidence. 😂 Nakon prvih pet pjesama sam htjela dati 2 (3/10), ali nastavak albuma me pomaknuo na 1 ili 2/10. Odustala sam od zadnje 4 pjesme, nemrem. Nekako sam naivno očekivala da neće biti toliko novijih albuma 🥴 ajmo se vratiti malo!

Prva misao: hoću li stvarno sat vremena ovog slušati? Baš sam curious oko world ratinga i komentara. Većina pjesama mi zvuči kao (ne baš dobar) soundtrack ili glazba za predstavu. Ne kužim point, čak ni kad znam kontekst. Kakvo mučenje u pm. Morat ću odustati. Kratko mi je bilo zabavno dok sam čitala komentare world ratinga jer je bilo funny i čim sam vratila punu pažnju na ovo me obuzela lagana anksioznost. Još jedan kratko zabavni trenutak mi je Streets of Berlin zbog tematike i riječi. Ali pjesma je užas. Bolje da sam prepustila to mašti i zabrijavala da je dobra stvar. Izdržala sam 7 pjesama. Dosta, brate. Ute, Ute, ideš na mute! 1/5 ili 1/10.

Ma tooooo! 😁 Veselje kao da nisam preslušala album već 1500 puta. Aaaapsolutno zasluženo mjesto na listi, u usporedbi sa zadnjih par albuma, ovo je raketa za na Mjesec. Remek-djelo, predivan lik, pretužna priča. Kako on može prenijeti emociju, rijetko tko može. Giant Steps mi je možda mrvicuuuu draži album, ali to su već nijanse ukusa i settinga, tako da je to kao da uspoređujem zlato sa zlatom. Tople preporuke za doku "Chasing Trane: The John Coltrane Documentary". Jedan od boljih glazbenih koji sam gledala. Bez razmišljanja 5/5, 10/10.

Oh wow, cover mi je vrh 😁 ne očekujem puno, ali me jako zanima. Dosta pank glemerski, tako sam nekako i zamišljala album. Nezz, ja sam jedno vrijeme intenzivno brijala na to, iako sad kužim da kvalitetom nije na nekoj wow razini, meni je to i dalje amusing. Volim to razdoblje, jbg, i u rocku, i u panku i u popu.😁 Ovo nekako ima elemente svega toga. Zanimljivo da nisam naletila na njih nikad prije. Sviđaju mi se neobični prijelazi u ritmu i melodiji, s te strane mi se čine dosta originalni zapravo. Kul su mi surfi dijelovi i orijentalni zvukovi usred svega.Vrh mi je back vokal na Until I get you (i stvarno zvuči kao back Floydima, familiar boja glasa nekako). Ta stvar me isto dosta podsjeća na Classix Nouveau, možda mi zato tako dobro sjeda. Nezz, za razliku od većine albuma dosad, meni ovo nije loše i daleko od neslušljivog. Bogato je, neobično, ne zvuči treš, ima elemente više žanrova, zabavno mi je. Doduše, mogu zamisliti da ljudima koji nisu skloni panku ili 80s ovo neće biti privlačno. Htjela sam dati nižu ocjenu prvo, ali realno ovo mi je jedan od boljih albuma koje sam dosad slušala (izuzev petica, naravno). Ne mogu reći to za baš sve pjesme (prvo dio albuma mi je bolje legao), ali overall mi je ovo 4/5 ili 7/10.

Nisam ni znala da znam pjesme s ovog albuma 😅 nisam nikad ovo aktivno preslušavala. Prva stvar mi je kul jer je neobična, zvuči kao pjesma za Hobbita 😁 sviđaju mi se njihovi isprepleteni vokali. Ne znam zašto, ali ovo mi zvuči nekako napredno za '66. Istovremeno mi postaje sve dosadnije što više slušam, ne volim taj folk rock djir nikako. Pustila sam si ovo u krevetu kao da se malo razbudim i skoro opet zaspala 😂 sve mi zvuči isto i dosadno. Jedini razlog zašto sam uspjela poslušati do kraja je što je kratak album. Ne mogu reći da je totalno smeće, ali mi nije ni napeto, nekako sam indiferentna. Ovaj Silent night na kraju mi je bio teški wtf - mislila sam dati 3, ali ide to na 2 ipak. 2/5 ili 4/10.

Očekivano da će prije ili poslije naletiti 😊 ovaj cover mi se nekako oduvijek urezao, sjećam ga se još kao dijete, baš mi je jedan od boljih općenito. Malo me šokiralo sad kako je snimljen album zapravo jer prvi put slušam na slušalice pa nije toliko došlo do izražaja dosad - šumovi i čudna L-R ravnoteža, zanimljivo. Lude 70-te! Uvijek su mi zapravo bili više Psychedelic nego Funkadelic 😁 Vrh mi je isto što album traje 36min, a Maggot Brain i Wars of Armageddon same po 10min. Psihodeliji uvijek treba vremena 😂 Klasično Can you get to that prva pjesma njihova koju sam čula ikad, i dalje mi je baš posebna, uvijek ju volim ponovno čuti, iako je isilovana. Tako mi dobro zvuči to sve skupa, svašta se događa, ali nije zamorno ni overwhelming. Iako baca na funk, mene zapravo puno više asocira na acid rock i GD djir - da nema tih tipičnih vokala, nisam sigurna bi li mi išta zapravo u toj pjesmi bilo funk. Ali kužim da su to sami začeci žanra, tako da jako uzbudljivo! Hit it and Quit it mi je mrvicu dosadnjikava, ali zato iduće dvije ubijaju 🔥 ova rokačina na Super Stupid diže iz mrtvih. I onda nešto sasvim drugačije sa Back in our Minds. Odlična mi je stvar i izuzetno čudna, što ju čini zanimljivom. Zadnja stvar mamma mia ♥️ ovaj ritam, predivni bubanj, orguljice, ma sve, njam. Ona mi, pak, više gura u neki jazz djir koji se pretapa u psihodeliju, a da ne komentiram uopće prelude zvukove krava, sirena i bogznačega. Dobro da slušam na slušalice jer da mi je Jazz čuo ovo skvičanje mačke sad, brijem da bi me raskasapio. Ma meni je ovo za apsolutno remek-djelo, definitivno jedan od najboljih albuma koje ću imati prilike poslušati s liste. Velika petica ili 10/10.

Ufff lipo, lipo 🫶🏻 ovaj album se vrti često u kući Zdjelarević. Odličan, baš za zimsku melankoliju. Sjećam se kad sam prvi put čula Take five, baš je vrhunska stvar. Ovaj cover mi je isto prekul. Nema se tu šta puno reći osim odličnjak👌🏻S druge strane, ima par jazz albuma i glazbenika koji su mi mrvicu draži (Coltrane being of them), pa neće baš biti najviša ocjena, bit će 5/5 ili 9/10. Dobar tjedan, samo tako dalje 😍

🧡 Čekala sam ga. Osim glazbe, volim čitati o njemu, dosta zanimljiv i turbulentan život isto. Meni je ovo vrhunski, iako očekujem još njegovih albuma i nadam se Trilogiji. Ali pošto je tu bio predoziran kokom, očito je to preduvjet za biti na listi. Šalu na stranu, neka je on otišao nakon toga u Berlin se trijezniti, lol. Baš je kul album, ima svega pomalo, plesno je, zabavno, zanimljivo. Fun side project: poslušajte početak zadnje stvari i onda si pustite White Gloves od Khruangbina 😁 Btw čitajući nešto naiđem na ovo i sad je osjećam staro: "Bowie was about to turn 30. No age now, but at the time a very big deal indeed. This was the age at which, as punk dawned, one became a ‘boring old fart’. He’d seen it happen to Jagger, and while no one had actually aimed that particular epithet at Bowie yet, it was surely only a matter of time." I dalje mi zvuči nevjerojatno da se toliko družio s Iggyjem i da su isto godište bili, ja se tog čovjeka sjećam starog otkad sam dijete. Bowie je imao uvijek neki mladenački look. Sve u svemu, može još od Bowieja, nešto berlinsko npr, a dotad će pasti 5/5 ili 9/10.

Joooj, nope, nope, nope. Ovo mi je tako očajan pokušaj pank rocka da malo boli. Još 90e ej, kakav waste of effort. Druga pjesma ima dosta dobar naziv, ne treba se ništa ni dodati. Ne volim ni nju, još manje njenog pokojnika. Nastavljam ovo mučenje od 50 faking minuta. Teški hejt. Listen Once & Destroy 😂 Uz najbolju volju (stvarno sam htjela), ne mogu ovo slušati do kraja, anksioznost me hvata, čak i Jazz počeo vrištati tu po dnevnom. Zadnje tri pjesme će ostati neposlušane. 1/5, 1/10.

Ufff 🤍 svašta nešto se tu događa, baš gušt za slušati i nije dosadno ni u jednom trenutku. Ovo je baš legendarni album. Nezz, kako god okrenem, meni je ovo dobro. Mislila sam kao možda samo volim to jer je Queen i čula sam ovo sto puta, ali sam i dalje na svaku pjesmu zavajbala i to u drukčijem djiru i ritmu, zato ih volim najviše. Volim tu njihovu kreativnost, divljaštvo, njegov vokal, ma sve, ne znam. Imaju doslovce deset žanrova i utjecaja unutar jednog albuma. Ja ne mogu dati manje od 5, ili 9/10.

Jao, jaaako ću se morati truditi biti nepristrana. Odrasla sam, između ostalog, uz Van Halen i zbog nekih stvari emocionalno sam dosta vezana uz taj bend, ali evo, probat ću zamisliti da slušam prvi put, for the sake of the project. Kao prvo ovaj cover - apsolutni vrh. Pitanje je bi li u današnje vrijeme mogli uopće tako nešto objaviti, vjerojatno ne. Ovi sintići 🥹🫶🏻 Jako su sirov bend, neke stvari zvuče trash, ali da - to je taj dio gdje mi je teško biti objektivna. Ne mogu reći da mi je svaka stvar dobra i/ili dobra u cjelini. Početak Top Jimmy mi je kul npr ali ostatak pjesme mi je dosadan, a Drop Dead Legs je baš dosta lejm. Ove boce koje zveckaju na Hot for Teacher - vrh 😂. I'll wait mi je dobra stvar i sintići su mi kul, kao i početak Girl Gone Bad. Najdraža njihova pjesma mi je zapravo uvijek bila Why Can't This Be Love, ali to je drugi album. Ah, mladost 🤍 Malo mi je glupo ne staviti ovo u kontekst drugih albuma i uspoređivati jer koji je point projekta onda i statistike koju ću imati. Tako da, bit će 3 ili 6.5/10.

Wow haha, u subotu smo Tihi i ja sjedili na kavi i svira Bittersweet i ja krenem pričati o toj pjesmi i bla bla - zaključimo da će sigurno biti na listi ovaj album 😂. Nisam slušala album, tako da me stvarno zanima (it better be good koliko traje 😂), ali Bittersweet mi je jedna od onih pjesama koje ću vječno moći čuti negdje usput i neće mi smetati, nego ću pjevušiti. Ta melodija mi je baš predivna i sjećam se kao dijete da sam odljepljivala. Možda znam još koju rendom pjesmu ovako, ali nisam njih slušala aktivno. Dap, toga sam se pribojavala, dosadni su mi i njegov vokal mi ide na kurac u drugim stvarima. Drugs don't work je okej pjesma. Na trenutke mi jako zvuče kao Oasis, ono, doslovce ništa originalno. A Oasis ne volim. Meni će ovo biti 2 ili 4/10.

Opet neka tužna bendovska priča. Dobra mi je the Cutter, vidjet ćemo dalje. A mislim, post punkići - to je uglavnom ili voliš ili ne voliš, meni to najviše ovisi o tome koliko cringe sviraju, koliko su kopija drugih bendova iz žanra i koliko mi vokal sjeda. Ovo mi je prolazno, ali nije da sam luda za njima. My White Devil mi ne sjeda baš, ne volim ta atonalna izdrkavanja. Ma dosadno mi ovo brate. 2/5 ili 3/10.

Iskreno, nisam upoznata s njim i ovo mi je baš lijepo iznenađenje - pogotovo kad sam skužila da je za Pixar i Disney masu radio, skroz kul. Jako ugodan glas ima, osjeti se Dylanov utjecaj i ima smisla skroz. Opet masu zanimljivih informacija, recimo kako nitko nije htio čuti za njega dok nisu Dusty Springfield, Peggy Lee i Judy Collins snimili njegove pjesme. Malo sam zbunjena - po nekim informacijama je on "preradio" dosta stvari na svojim albumima, dok u drugim izvorima čitam kako su njega oduvijek glazbeno pokradali, tko tu koga jebe? Btw ja faking ne mogu vjerovati da je You Can Leave Your Hat On njegova stvar - toliko o tome. Samo za tu stvar rispekt do poda, mislim realno nema puno ljudi na svijetu koji nikad nisu čuli za tu stvar, a ne čuje se često baš da je njegova. Uvijek me smeta religijski aspekt u glazbi, ali hajde, pretvarat ću se da He znači nešto drugo .🫣 Mislim da je ovo jedan od glazbenika koji je malo nepravedno prošao ispod radara. Kužim da nije neka glazba koja se prodaje, but still. Ovo je, recimo, meni zanimljivo stilski usporediti s Ute ili taj djir neki, više umjetnički, mjuziklasti i meni je ovo za tri kategorije bolje od Ute. Political Science stvar me jako nasmijala, totalni vrh! 😁😁 Okej, nije nešto što bih mogla satima slušati, ali stavljajući u kontekst žanra i činjenice da dolazi iz obitelji kompozitora za film, plus rispekt za par pjesama na albumu, ocijeniti ću s tim na umu. 3/5 ili 5.5/10.

Zanimljivo, nisam nikad ovo slušala, samo Breakfast in America. Možda znam neke pjesme ovako rendom, bumo vidli. Cover vrh, izgleda da je to postala norma dobrih albuma na ovoj listi 😜 U jbt dobro mi je ovo!! Baš fina peglica, drži mi pažnju cijelo vrijeme, dosta fino iznenađenje. Treća stvar, i dalje dosta vajbam na ovo, nije mi nimalo teško slušati, naprotiv. Ovaj album bi mi mogao biti jedan od velikih otkrića s liste kojim sam se nadala kad smo krenuli s projektom. Prekul! Nisu mi sve pjesme u cjelosti dobre, ali overall baš zabavno i zanimljivo - puno zvukova, efekata, jako spacey isto, a nije psihodelično, što mi je baš refreshing za to dobra. Lajkam! Par puta već mi se dogodilo da pomislim kao okej, možda mi je malo splasnulo oduševljenje, početak albuma mi je bolji itd., ali onda dođe Crime of the Century i odlijepiš. Realno ovo će morati biti visoka ocjena: 5/5 ili 9/10. Premišljala sam se za 4, ali brate samo Crime of the Century zaslužuje peticu ko kuću, uz sve druge odlične stvari. Baš dobro iskustvo! 🙏🏻

Dosta zanimljiva zavrzlama oko covera, nikad nisam išla za time. Oduvijek imam mixed feelings oko Hendrixa, iako sam, naravno, svjesna kolika je legenda. Mislim bez sumnje je ovo vrhunski, samo da, nekako nismo kliknuli, nezz. Kako bi Tiho rekao, "ne vlaži mi pizdu" 😂. Mislim da mi je najveći problem što mi on nimalo nema karizmu, a ni njegova glazba. Opet kažem, kužim ja koliko je ovo kvalitetno i važno glazbeno nasljeđe, samo jbg, kad ne sjeda ne sjeda. Uzevši sve u obzir, meni će ovo biti 4/10 ili 7/10.

Jako mi je naporno slušati ovu Egzorcist ponavljajuću melodiju, dođe mi da vrištim. Ovo je opet slučaj u kojem kužim zašto je nešto veliko, ali jebemu mater... 10 minuta in, i dalje mi nije napeto. 20 minuta in, postajem dosta nervozna😂 ne volim kad mi glazba to radi. Melodijica na kraju Pt. I mi je jedino kul na albumu dosada, ne mogu se sjetiti gdje je još korištena. Drugi dio Pt.2 mi je donekle zanimljiv, ali nedovoljno da utječe puno na završnu ocjenu. Pošto sam bila sretna kad je završio album, može se zaključiti da nisam baš uživala u njemu. Meni je ovo 2/5 ili 4/10 i to čisto zbog tih par dobrih dijelova i rispekta za glazbenu svestranost.

Koja pička materina. Okej ovo je neslušljivo u mom slučaju trenutno. Meni je ovo apsolutno preseravanje. To mi je kao oni ljudi koji daju dvogodišnjem djetetu platno i boju i dijete to raspršće posvuda i onda to dijete ima izložbu svojih radova. Ili ona vječna rasprava je li umjetnost kad netko nacrta crnu točku na bijeloj pozadini. Nisam, nažalost, poslušala cijeli album, možda mu se nekad vratim, ali danas mi stvarno nije bio dan za ovakve eksperimente. Still, pošto je takav dojam moram dati 1/5 ili 1.5/10.

Još jedan klasik! 🙂 Ima dosta dobrih stvari na ovom albumu i uvijek me fascinira koliko su bili ispred svog vremena, ali ima i nekih dijelova koji su mi malo manje napeti i pomalo dosadni/repetativni. Za veličinu albuma i benda bih dala 10/10, ali ovako će biti 5/5 ili 9/10.

Yes yes yes! Odličan 👌🏻 Jako GDovski, onako kako volim. Uostalom, obrađivali su ih isto, što me ne čudi. Chest Fever i The Weight su mi naj! 5/5, 10/10

Nikad čula, ali po svemu sudeći, imam jako velika očekivanja jer dosta brijem na afrički funk lately. Dosta kul, druga stvar mi ima baš dobar gruv. I taj portugalski baš daje neki novi, drugačiji štih, lajkam. Uh, treća i četvrta su mi vrh. Taj Mahal isto dosta dobra. Ma svaka stvar mi ima nešto ful dobro, čak i ako mi nije cijela napeta. Jao ovaj space moment u Đoletovoj povijesti je baš jeben dosta 🔥 Orguljice isto vrh! Baš something different, bio mi je gušt slušati! Meni je ovo 4/5, 8/10 👌🏻

Noice! Typical 80s, pašu mi sintići. Početak Poison Arrow mi je vrh 😊 Dalje kako ide, mrvicu mi je dosadno, ono ništa posebno, ništa što nisam čula prije, a čula sam bolje isto tako. Moram priznati da ne kužim baš konceptualnost tu niti osjetim njegovu bol, zaljubljenost, nikakve emocije ekšli. Mislila sam da će biti nešto više dramatično kroz album i da mi neće sjesti, ali zapravo mi je dosadno. The Look Of Love mi je dobra moram priznati, ali to je hit, tako da očekivano. Brijem da će biti 3/5 ili 6.5/10, čisto jer su i dalje 80s i zvukovi koji su mi dragi, samo mi je sve skupa dosta underwhelming.