1001 Albums Summary

preslušo već, preepik

očekivo sam neka tipična rep niga sranja, no ovo je kvalitetno, raznovrsno, jako ugodno iznenađenje! iako nije moj đir uopće, neki su mi se dijelovi jako svidjeli

gilti pležur bend, ipak prvi put slušam ovaj album u cijelosti. solidno, iako je otprilike polovica pjesama bezveze, lako se zaborave. koliko se sjećam, prethodni mi je album (willy and the poor boys) trunku bolji

eh, ko proto-grindej, glazba načelno dobra i gdjegdje super, al glas mi nije neš

kaotički gusto, a u isto vrijeme šuplje. podnošljiva pozadinska glazba koja je na trenutke nepodnošljiva

solidno, pristojno. nije moj đir, ali stvarno nemam nikakvih zamjerki. za 1968. odlično

na momente bro tinks hi bob dilan, na trenutke heri stajls ez it vaz šalu na stranu, sasvim solidno

gori! odlično! ian curtis može da ga duva

pristojno, solidno, ali i zaboravljivo, jbg

jako dobro, iako ponekad mučno, nije baš moj đir

ne.

pristojno, na trenutke jako lijepo, ali više-manje svaka pjesma jako nalikuje ostalima. glas mi ne sjeda :/

topčina, al ni blizu njihov najbolji

solidno, zabavno, iako mi format uživo baš i ne leži

dosta dobro. u zadnje vrijeme samo šibam trojke, ovome bih i dao četvorku jer me nije razočaralo, iako ne znam hoću li slušati opet (možda pjesmu you've got me floating)

jako dobro, shvaćam zašto je ljudima prejebeno itd.

jebeno! malo pederski al je super. što kasnija pjesma to bolja

jako dobro! raznovrsno a dosljedno kvalitetno

manje-više ista pjesma 10 puta. al zabavno i kratko pa ne dojadi koliko bi moglo

jako sam ugodno iznenađen! čak mi ni pederluk jezika (fr*ncuskoga) nije uspio pokvariti dojam. pjesma "šarlot" - vrh!

solidno

fora album koji na vokalnoj i tekstovnoj razini ne obara s nogu, ali zato zaraznim bas-dionicama. mjestimičnom zaigranošću i još nekim cakama itekako pobuđuje volju za naknadnim preslušavanjima

ovo me oduševilo!

pristojno, al postane zamorno jbg

predvidivo, dosadno, naporno, tekstovi maloumni

iznenađen! divan vokal, lijepo sve u svemu. iako nije sasvim moj đir čak se i mogu zamislit da ponekad slušam.

naslovna je pjesma dobra, a ostatak je zaboravljiv

jako dobro!

bezveze. lijep glas ali generični bitovi, repetitivno, monotono, za pozadinsku glazbu u slastičarnici otprilike

daleko najslabiji album grupe. neke bezveznije stvari, sve više popasto, iako više nego slušljiv, dobar. tekstovi više krindž nego prije. najdraže: mother, king of pain, wrapped around your finger

da! zašto je ovo toliko dobro?

prvu pjesmu svi znamo, ostale dosta odudaraju od nje i, premda su pristojne, teško da će ikoga oboriti s nogu

ovo je stvarno jako dobro! dajem četvorku unatoč tomu šta nije baš moj đir skroz

krindž rep i edži metal u jednom. skoro svaka pjesma ista. najbolja je predzadnja stvar jer je instrumental i jer naznačava da je albumu uskoro kraj

izvrsno!

jako fora. neke su pjesme izvrsne, a neke su trunčicu lošije jer su tipične ljubavne pjesme. al ipak vrhunski izvedene

svaka pjesma slična, traje duže nego što bi trebala i previše zavijanja, prenemaganja, klišejizirano, radiofrendli itd, al je okej u stvari, nezz

solidna rege predvidivost s pokojom iznadprosječnom pjesmom

prvi put slušam i sad - da je loše, nije, al nije ni izvanredno dobro. vokal zanimljiv ali mi ne sjeda.

odlično, odlično, odlično. drugi najbolji njihov album. teško je izdvojiti najbolje, kad bih morao: thank you for sending me an angel, found a job, stay hungry, the big country

nije moj đir, al uopće nije loše!

prve dvije pjesme su mi bile odlične, a kasnije je sve slabije, pogotovo kad asimetrični krene zavijat. načelno je dosta dobro, ali neki momenti i neke cijele pjesme dosta bezveze

jako dobro!

pa fora je ovo, neki momenti podsjećaju na kinkse, dvoumim se između trojke i četvorke i eto dajem četvorku

jako jako dobro, al zadnja je pjesma prerazvučena i zbog toga postane zamorna

disko šlageri, ne znam, nije mi sjelo

ovo je toliko neobično, sirovo, nesuzdržano, ne znam, sviđa mi se

dosadno, neoriginalno, predvidivo, blah. možda bih dao i dvojku da ne traje 70 MINUTA. nije nepodnošljivo al jebote, zašto je ovo na popisu

zabavno!

jo jo niga pul da čriga itd.

vrckasti pop koji je načelno zanimljiv, ali stvarno mi se ne dopada bjorkin glas i način na koji pjeva, a ni način na koji izgovara engleski. prenemaganje prenemaganja radi

odlično! na neke momente podsjeća me na vajolent fems i na strokse, iako je ovo dakako starije. baš fora

treća stvar - obrada kinksa! inače okej, valjda je ovo metalcima super, meni nije ništa posebno

ah. uzme li se u obzir da je ovo tek haus/dens album, on je jako dobar. koliko se sjećam, drugi je album još bolji. around the world vrh

okej za pozadinu

solidan bluz

ovo je kao vrh vrhova? ne kužim. otvara super pjesma (taxman), a ostale su lošije, osim možda predzadnje (got to get you into my life). ne sviđa mi se lenonov glas. sve u svemu, nije loše, al da sam pao na guzicu, bome nisam. ne razumijem nabrijanost

zabavno, fora! zbog zadnje dvije stvari dižem na četvorku :)

pet sounds 2, malo zzz

pa nije ovo loše. bilo bi bolje bez vandervola

neka ga. drago mi je da je album iz bivše jugoslavije na popisu, ali vjerojatno samo zato što je na njemačkom i engleskom. fora za poslušat, al vjerujem da bi bolje bilo otići na koncert

ma vrh. doduše vrckasti autizam s prethodna dva albuma u nešto manjoj mjeri prisutan. zadnje kad sam slušao, shvatio sam da je album dosljedno jako jako dobar; teško mi je izdvojiti najlošiju pjesmu - možda čak heaven? najbolja mi je uvijek animals, prejebena

jako dobro! obožavam kako publika popizdi na zadnjoj pjesmi. nastavim li ovako, do 1001. albuma bit ću najveći fan džeza hahaha

uistinu jedan od albuma svih vremena

vuče me prema četvorci, premda mi je zadnja pjesma bila dosta zamorna. jako dobro, neobično

srednja žalost. najbolja stvar "when my baby's beside me" i ta je strana ploče generalno bolja od prve, no sve u svemu manje-više zanemarivo

koldprenk

jako dobro, fora! iako mi glas nije neš, glazbeno je super, a i tekstovno koliko sam uspio čuti. p. s. hipsterska kretenčina koja je na pajretbej stavila rip svoje dobrano izgrebane ploče nek odjebe u pičku materinu. stvarno. konjino smrdljiva retardirana

ovo u stvari nije tako loše? iako nije za mene. čudno

maestralno!

mislio sam da će mi bit puno puno bolje... početak dobar, genius of love odličan, al kasnije slabije. usto i malo krindž? ne znam. al da je loše, nije; vidi se da speaking in tongues duguje ovom albumu štošta!

trebo sam temeljito oprat CD da preslušam album. jako dobro! nisam dugo slušo i još je bolji od sjećanja. moram slušat ponovo

pjesma "tokyo storm warning" bila fora, ostalo bezveze. 2 ili 3? ne znam, ajde tri

a probao sam stvarno, ali mi se ne dopada. džošua čri zapravo bolji

bezveze. posljednje četiri pjesme su čak okej, ali ovo prije njih je slabo

najbolja pjesma "oliver's army" u kojoj me podsjetio na b. dilana ne samo glasom kao u ostalim pjesmama nego i odabirom određene riječi koju je rimovao sa trigger hahahaha. ovo ostalo je čisti rok prosjek, kao i njegov album koji sam prethodno slušao. ni vanredno dobro ni vanredno loše. al jako fora omot! slonovi!

gori!

zzz

dečki pjevaju kantri, to je to. nije nepodnošljivo, al stvarno ne bih nikad slušao

jebeno!

fora, ovdje još ne pjeva u toliko mjeri sebi karakterističnim glasom

na trenutke ko neki koldplej za hipstere, na trenutke okej. ima fora momenata, al ono, većinom je dosadno. predugo, ništa posebno sve u svemu. usto najodvratniji omot albuma dosad, čak nije ni na neki kemp ili ironični način smiješan, samo je treš. slično vrijedi i za naslove pjesama (ha ha, baš si smiješan)

jako dobar zarazan pank rok!

ovaj džez album nije me oborio s nogu :( iako je i dalje dosta dobar

bezveze

blagoglagoljivi jakov ilijević niskoključno vatra???

neoriginalno, dosadno, zaboravljivo

razočaran sam. glazbeno dobro, ali bome asimetrični zavija te zavija... zapravo mi je album koji sam prvo slušao (hail to the thief) bio generalno, a i vokalno trunku bolji. ovo da je kao vrh svih vrhova? ne znam, ne kužim jednostavno. objektivno trojka, ali dajem dvojku zbog nabrijanosti, jebiga. ima okej stvari, ali sve u svemu valjda nije za mene

nekad nemam nikakvih komentara. okej, ovo postoji, to je manje-više to

neloše

seksi!

opet kostelo, najbolji album dosad. iako opet nije nešto da obori s nogu. al ni najmanje mi ne smeta

mislio sam da će bit dno dna, na kraju je bilo podnošljivo. al praktički isto sranje deset puta, zadnja je stvar donekle drukčija

ovo je jako čil

počne okej i postane sranje, rendom zvukovi pogotovo maloumni. rep dijelovi posebice krindž. eh

sranje

jako dobro! najdraža stvar i dalje lemonworld, al i ostale su jako dobre

jepeno

na nekim pjesmama dobar bas. sve u svemu bezveze

čovjek umre jučer i onda mi danas ovo "nasumice" generira, jel. solidno, al ne bih si nikad sam pustio

jako čil, fora

ovo cilja da bude "epik", al je baš krindž

jako mi je drago da sam ovo čuo. žešće brije, ali sviđa mi se. ima užasne ocjene na ovoj stranici, stoga dajem četvorku :)

dosadno, pičkasto i, što je najbitnije, predugo, repetitivno. stvarno je naporno slušat krindž stihove i po sto puta. da su pjesme duplo kraće bile bi znatno bolje. uz sve to omot je urnebesno krindž, koji je problem ovom liku šta se mršti, baš mi dođe da ga išamaram ko majmuna

solidno, zabavno. nisam znao da je janis joplin bila u bendu prije solo karijere. ovdje je i "peace of my heart", super stvar

zabavan pop album koji bi bio odličan da je na razini prve pjesme, čistog bengera

pristojno, solidno, al nije moj đir

dosadno, predugo. ima fora momenata, al većinom je zaboravljivo. u2 malo ngl

klasik

načelno jako dobar album s dosta dobrih stvari. nije za mene u svakom slučaju. al malo je predug i neke su stvari slabije, mislim da je mogao biti još bolji da je nešto kraći

jebem ti mater, kakvo sranje. nevjerojatno je, kakvog god stila se late ovi dečki, zvuči ko generično smeće na autopilotu. a glas? većina ljudi ljepše pjeva pod tušem kad ih nitko ne čuje. dajem kečinu jer sam već morao jedan njihov album preslušat, i to relativno nedavno

nisam očekivao da će mi se ovo toliko dopasti :) baš je fora

dakle niskoključno uživah slušajući čitav album... i onda završi s takvom benger-hitčinom. jel malo krindž i pederski? jest. al šta sad, svidjelo mi se

pretpostavljam da je ovo metalcima super... ne znam. znaju svirat, al taj stil glazbe i stil pjevanja pogotovo – sve to jednostavno nije za mene :/ pogotovo glas. najbolja je stvar predzadnja, lakša i basom vođena, baš fora u stvari. al ostatak me ostavlja ravnodušnim. zašto metal uvijek nastoji biti toliko "epik" il neš? nije mi jasno

naprosto divno... nevjerojatno koliko je ovo staro a izvrsno

ovo je načelno dobro, ali glas mi nikako ne leži, na kraju me nažalost ostavilo ravnodušnim

solidan rokenrol. ništa posebno, ništa loše

ovo mi se baš dopalo! :)

lijepo je ovo baš

nije mi ovaj arembi+world s generičnim porukama nešto

nešto slabiji kostelo nego inače :/

znaš šta, dosta dobro. nisam očekivao

iznenađujuće dobro, al ne bih slušao

jako fora!

mogao bih dati dvojku jer je ovo objektivno valjda okej, ali nisam uživao ni u jednom trenutku. naprotiv. i sve mi se vrijeme činilo ko da traje cijelu vječnost. naziv zadnje pjesme, ujedno i najpodnošljivije, idealan – "never again"

vraški dobar džez!

jako dobro! ali mislio sam da će mi se još više svidjeti :( nema veze, sigurno ću opet slušati

ovo je glazbeno dobro, al glas mi je čas blago a čas potpuno nepodnošljiv. zavija li ga zavija. jebiga

trunku bolji od prethodnog njihovog albuma koji sam slušo (revolver), al manje više isti kurac. otvara najbolja stvar, ima nekoliko dobrih i ostalo zaboravljivo. na ovom albumu sličniji zvuku kinksa (npr. face to face), možda mi se zato više sviđa. no sintar zvuči toliko glupo i forsirano na nekim mjestima

znatno bolje od prethodnog nila janga! (after the gold rush). ipak nije nešto što bih ovako slušao. solidno u svakom slučaju

dosta dobro! premda se ne mogu zamislit da slušam

sranje, smeće, dno dna. zasad daleko najgori album koji sam slušao u sklopu ovog projekta

super je ovo, pogotovo obrada bovija

solidno i ugodno za pozadinu, ne smeta, nije moj đir, al ničim me ne vrijeđa, neki momenti fora

glazbeno dobro, glas zakazuje. sve u svemu ništa posebno. predzadnja pjesma isticala mi se kao dosta bolja

super je ovo!

pa okej je ovo ispalo, zbog omota sam mislio da će bit žešće sranje. podsjeća me na todda rundgrena, ali nije toliko dobar

pa okej je ovo za pozadinu, al nije me baš ničime zaintrigiralo :/

premda je počelo dosta dobro i imalo dobrih momenata, sve u svemu nije baš bilo dobro... pjesma "bomba" nije bomba, u stvari, zakurac je. žao mi je džaše, al ne valja ti ovo

jako dobro :) pjesma br. 6 zapela u glavi

a pa ono. ima dobrih momenata koji mi se sviđaju, ali ima i nekih skroz bezveznih. tako da za solidnu trojku

sise. iako mogu cijeniti ambiciju, i obrada "i heard it through the grapewine" pokazuje da ima tu talenta, ali ovo je često neslušljivo...

dozlaboga dosadno i neoriginalno, mjestimice jako krindž. loše zvuči

bolji od prošlog rema (dokument), al niš posebno opet. par fora stvari

pa čak i okej, nije loše, ipak mi fali ono nešto za četvorku, ne znam

fora, bolje nego što sam mislio. al na kraju krajeva ništa posebno

skroz neloše, iako nije moj đir

premda ima dosta fora momenata, načelno mi nije bilo ugodno za slušat :/ omot riblja čorba za siromašne

ma divota!

slatko

VRH VRH VRH. jednostavno predobro, 15 fenomenalnih pjesama jedna za drugom. najdraže: do you remember walter, last of the steam-powered trains, animal farm, monica, people take pictures of each other

stroksi za siromašne, i još hilibili. bogteneće

a ono, okej za pozadinu. bilo mi je bolje kad je odsviralo

dobro je ovo bilo, al par slabijih i zaboravljivih pjesama itd.

malo slabije od prošlog gejovog albuma, tu ima nekih brija, al i dalje solidno

pa ovo uopće nije loše, al ima neke čudne momente i dijelom je zaboravljivo, stoga trojka

ovo je izvrsno jebote

premda glazneno dobro, opet mi je glas nepodnošljiv, premda puno manje izdrkavanja i usiljene vrckastosti u usporedbi s prošlim albumom koji sam slušao (vespertine? tako nešta). al i dalje naporno jbg

dosadno, naporno i na kraju krajeva skroz bezveze

izrazito dosadno, neka kvazipsihodelija s kantri/folk utjecajem, ne znam dal se ovo može dopast neamerima. predugo

skroz korektno, ništa posebno, ali ne vrijeđa sluh

između trojke i četvorke, al past će jedna lijepa četvorkica

koja šteta! bend zvuči dobro i katkad više nego dobro, al vokal mi je nepodnošljiv. situaciju dobro opisao top rivju na ovoj stranici. jebiga

ramonsi prije ramonsa, plus malo bovija. neloše

čista trojka

nije loše, ali na dijelove mlako i zaboravljivo EDIT: došlo mi je, ne znam kako, da ovo ponovo pustim. upravo slušam. ovo je jako dobro, izrazito sam podcijenio kada sam prvi put slušao, valjda s četvrtinom mozga i osminom ušiju. sviđa mi se!

čobančad uzvraća udarac! ovog puta polazi im za rukom da zvuče još lošije nego na prvom albumu. dosta bi ovoga bilo...

isuse, ovo je jebeno. jedino što mi se baš ne sviđa način pjevanja, ne nužno glas sam po sebi :/ al glazbeni dio vrhunski, sve u svemu jebeno, između četvorke i petice i eto petice, neka. slušat ću sigurno još

album koji je načelno dobar. ima super momenata (npr. pjesma not if you were the last junkie on earth) al ima i dosadnih i slabih; pogotovo smetaju zadnje dvije pjesme, bezvezne, bezdušne i potpuno suvišne – instrumentalne stvari koje zajedno traju 15 minuta. čini mi se da je 90-ih puno bendova pokušavalo nagurati što više materijala na albume (jer CD ide i do 70 minuta), ali onda bi to rezultiralo u konačnici lošijim albumima pretrpanim raznoraznim nedovršenim pokušajima. u tom smislu ovaj album nije iznimka. šteta

jako lijepo, dobro, baš dobar glas, moram još slušat :)

krene dosta dobro, prahistorični jo jo niga, zatim semplanje tom tom kluba, fora, i onda ode u kurac s pjevanim sranjima... zadnja pjesma opet dobra, ali prekasno... šteta

u srednjoj sam znao slušat tek njihov prvi album koji mi je bio dost dobar, al ovo mi nije bilo vanredno, tek solidno dobro

solidno, gitarica i pjevušenje

dosta dobro, između trojke i četvorke, mislio sam da će mi se više svidjeti. ajde četiri, neka

mislio sam da će biti bolje, razočaralo me. par okej stvari i ostalo zaboravljivo. ima elvis boljih pjesama

načelno za trojku al mi je pjesma "girls" tolko usrala doživljaj, brate...

nije okej

ovo me baš razočaralo nakon što mi se njihov debi dost svidio. premda ima ok stvari (npr. prva stvar), ima jednostavno previše bezveznih pjesama; predzadnja mi je baš bila sranje. usto je dosta koldplejasto? nije mi drago što dajem dva, ali stvarno sam očekivao puno bolje...

ace/decetov prijašnji frontmen, bon skot, izašao je jedne večeri u londonski birc i toliko se napio da je umro, a oni su, umjesto da prestanu s radom, pronašli pjevača s još nepodnošljivijim glasom i snimili ovo. nevjerojatno je da se vodio spor oko toga je li bon skot napisao išta od tekstova pjesama na albumu ili nije jer su tekstovi užas živi, kao i glazba. užas je i činjenica da ja u petak navečer slušam ovo i čitam daleko zanimljiviji od glazbe članak na vikipediji. pitao sam se zašto mi je pjesma "you shook me all night long", podjednako debilna kao i ostale, bila najugodnija za slušanje, a onda sam shvatio da je najkraća

žešća brija koja zaslužuje četiri, bam

rep nigačica. kreće se između dosadno/zaboravljivog i napornog. sve u svemu skroz bezveze

čista trojka

počne dobro i onda postane malo dosadno i bezvezno. ne znam

dosta bolje od dosta albuma koje sam morao preslušat... sve u svemu zanimljivo, ima fora dijelova na početku, al postane istrošeno i naporno u drugoj polovici. ipak zaslužilo trojku, a ne ovako užasne ocjene

premda načelno dobro i na trenutke jako dobro, prevrckasto da bude ugodno za slušanje :/

odlično

prvo sam si mislio: haha, kaj je ovo, žan mišel žar (lik za kojeg sam čuo al u stvari nisam imo pojma kakvu je glazbu radio) i njegova ambijentalna elektronika il štaliveć iz 1976., bit će zakurac. i onda sam poslušo i odlično je, nevjerojatno, na nekim sam dijelovima suzu pustio koliko je divno. sada slušam drugi put :)

načelno solidna glazba koja nije moj đir (generični dosadni fank), ali je zato vokal dozlaboga naporan i tekstovi su podosta krindž. i preeedugooo... s obzirom na napaljenost većine tekstova u stvari ko neka fankrok varijanta acedeceta? sve u svemu bezveze skroz

glazba dosta dobra, ženski glas dobar, al muški je očajan... pretkraj kreću neki neduhoviti skitovi? ne znam... šteta

pa okej. bolje od prvog, ništa posebno. meni dosta podnošljivije i zabavnije od većine repa, al ne bih slušo

dosta dobro! kao da neki bili ajdol pjeva nekakav alternativni rok. iskreno, dosta mi se dopalo

rđa nikad ne spava za razliku od mene dok ovo slušam. na(ne)sreću me budi jangov meket

zabavno!

dosta dobro!

jel ovo dobro? baš i nije. dal bih slušo? ne. al neka. ima dušu i stoput je kreativnije od dosta sranja koja sam moro slušat

banalno, dosadno, bezveze

ovo je od druge SEKUNDE nepodnošljivo. i pjevanje i tekstovi krindž na jednoj novoj razini za koju sve dosad nisam znao da postoji. pjevač nek se ubije, ionako nije prava trandža ako tako ne skonča

nije za mene, al fora, na trenutke baš lijepo :)

tipična rokačina. niš posebno, al niš loše

okej, al malo predugo, postane zamorno, ne znam

stivi vander za siromašne koji postane prenaporan nakon prve pjesme. dao bih možda i tri jer glazba načelno nije loša, al traje predugo; predzadnja pjesma posebno bezvezna i razvučena

jebemu mater. album uživo od metalike koji traje više od dva sata (!!!) stvarno nije nešto za ovakav popis. pogotovo kad su na njemu tri njihova studijska albuma. zašto?

dosta naporno i izrazito repetitivno. "fank fank fank!" dobro, i?

sasma neloše

iznenađujuće solidno

iskreno... ovo je dosta bolje od svih albuma bitlsa koje sam odslušo. zbog toga će harisonče dobit jednu četvorku

pa u stvari dosta dobro. ugodno iznenađen

dva albuma prije ovog ugodno su me iznenadila, a sad i ovaj. slušam drugi put. čini mi se boljim od "let england shake", koji ću sada definitivno ponovo poslušati. a i ovaj

solidan kantri koji na kraju krajeva ostaje tek običan kantri. nekako mi je izrazito američki izdizati ovo u nebesa, ali i žestoko pljuvati po ovom. sve u svemu okej, doduše fora omot

drago mi je da sam ovo odslušao. ima tu dobrih hitčina, ali malo predugo traju s obzirom na stil; s druge strane, zadnje dvije stvari skroz bezvezne. stoga solidna trojka

načelno pristojan pank album koji ipak ne zvuči baš najbolje, na momente dosta fora

bitlsi prije bitlsa. neka ih

premda mi je malo dosta ovih američkih seljačija, braća burito nisu bila uopće loša, štajaznam

fino, solidno

užas živi. ne znam jel gore kad ova nesnosna rep nigačica štaliveć pjeva, repa ili priča nebuloze između ponekih pjesama. sve u svemu smeće, neke dijelove uistino teško slušati. barem mi je drago na kraju čuti kako kaže da je boli kurac ako nam se album ne sviđa

skroz neloše, štoviše

ne znam zašto, ali malo mi je neugodno priznati da mi se ovo svidjelo

divota! gnusoća jezika (fr*ncuskoga) nimalo ne smeta, čak doprinosi nekoj žestini. teško nakon ovoga biti ravnodušan

od-li-čno! baca na trenutke na suzi i benšize. neočekivano dobro. nezamislivo mi je da je ovo američki bend. na neku foru podsjeća me i na bcnr, kao da je glas mjestimice ženska inačica ajzakovog glasa

jaaako loše. al nije gore od slipknota jer jako brzo prođe. doduše i dalje je smeće

iznenađujuće dobro, ali ne nešto što bih slušao. prva pjesma bila super

iznenađujuće okej metal album?? inače ne podnosim metal, al ovo mi je bilo prolazno, okej. zbog slušljivosti dobit će trojku umjesto dvojke za koju mi realno jest

premda načelno dobar nije me baš sad oduševio

dosta dobar. premda su mi središnje pjesme malo predugo vukle i iako mi se neki momenti kao npr. prateći vokali i nisu toliko svidjeli, prva i zadnja stvar su jednostavno predobre

baš fino, lijepo. šteta šta je lik kasnije poludio (preobratio se na islam)

cringe against the machine

izvrsno, izvrsno! bilo koji album koji ima pjesme 'stagger lee' i 'henry lee', koje znam otprije, ne može ne biti jako dobar, ali i ostatak je albuma gotovo uvijek na toj razini... još kad sam čuo šejna na zadnjoj pjesmi... ma divota sve u svemu

ma koliko ovo bilo isfurano i dozlaboga izmasakrirano radijskim emitiranjem, ne znam, meni valja

il je dosadno il je naporno, većinom potonje. predzadnja i zadnja pjesma nešto podnošljivije, al prekasno je tad. prekmično za mene sve u svemu

čak i okej, premda na trenutke trunku traljavo

dosta dobro, fino, lijepo, ugodno slušanje prilikom kojega nisam primijetio da je prošlo više od sat vremena. meni najbolje: visions of johanna, i want you [!!], just like a woman, absolutely sweet marie

ugodno iznenađenje! ovo je na popisu samo da bude nešto iz maloga, kao raznovrsno, multikulti štaliveć, što je maloumno. bitno da nema NIČEG iz hrvatske, što bi zapadnjačkim slušateljima bilo stoput bliže (i bolje) od ovog. al nema razloga da zbog toga serem po ovom kad je glazba dobra :)

prošlom ccr albumu (cosmo's factory) dao sam strogo trojku, ovaj je lošiji i kad razmislim mogao sam fabrici komotno dati četvorku . al neću za dizanje prosjeka ovaj precijeniti, nije baš za četiri, premda je sasvim solidan i bolji od dosta trojki koje sam drugima dao

jednostavno ne razumijem... a htio sam da mi se svidi, mislio sam da ako išta od njih valja, onda je to ovo. krenimo redom, prve dvije stvari potpuno zaboravljive ("come together" i "something"), potom ide najbolja pjesma na albumu ("maxwell's silver hammer", nešto što tu i tamo poslušam). zatim bezvezna i trunku naporna "oh, darling!". onda ide neloša pjesma "octopus's garden", nakon koje ide "she's so heavy", o kojoj sam čuo svašta, mahom same pohvale. no pjesma je lenonovo naporno i nesnosno zavijanje i bluz izdrkavanje. i to je kraj prve strane. drugu stranu otvara "here comes the sun", još jedna u stvari meni dobra pjesma, ali u konačnici ništa posebno. zatim "because", posebno bezvezna, čime počinje niska manje-više povezanih pjesmuljaka koji u svojem uglavnom kratkom trajanju ništa ne postignu i završe. i to je to...? ne razumijem. odsad ulažem nade u bijeli album koji će mi valjda valjati. ne znam. sve u svemu ovo je teško razočaranje i zbog toga je dvojka

iskreno, dosta dobro! ugodno iznenađenje. najbolja stvar: la-la-la-lies

genijalno! još ovakvih albuma molim

omot me jako napaljuje no sam album i ne baš. mislim, nije loše, al nije baš kvalitetno dosljedno, osim kvalitetnih ima i značajnijih stilskih skokova, svakako zanimljivo. iznenadila me žestina pojedinih pjesama (manje mi dragih). glazbeno mi je čak dosljedno dosta dobro, al vokal ne silazi sa skale kojom ustrajno skakuće: pristojan - blago nepodnošljiv - naprosto nesnosan. tekstovi bi isto mogli biti bolji... sve u svemu, ajde trojka, premda je dugo, nije mi uopće bilo naporno i ostavilo mi je bolji dojam od njihova prvijenca

stonsi inače šibaju albume koji su po meni čiste trojke... nije to ništa loše al me ne zapanjuje. zaboravim da sam ga preslušo itd. al ovaj ima jednu stvar koja mi se dopala (dead flowers) i eto ajde četvorka da im se prosjek digne. generalno i bolji album zbog dobrih saksofona

tek jedan problem: prekratko traje!

dobro, lijepo, solidno, no na kraju krajeva ništa posebno. pojedini dijelovi malo usrani ustrajanjem na sintaru

legendarno, jako dobro i zabavno. ježio sam se od nekih reakcija publike

solidno. lijepo i polagano. na trenutke me podsjeća na emi vajnhaus, posebice u pjesmi cold cold heart, koja mi je ujedno bila najbolja. al sve u svemu nije da padneš na guzicu

čist okej. ima dobrih i manje dobrih momenata. ne znam šta svi seru po ovom tolko, okej je

zasad (na trećoj pjesmi) tipične rep nige iz devetesetijeh. vjerojatno ću nakon što preslušam zaboravit da sam slušo. ne primjećujem ni kad se promijeni pjesma. dosadnooo na petoj sam pjesmi. dosta loš tekst, dosta loš flou. eh nakon što sam preslušao: uglavnom bezvezno. na trenutke jako loše i teško slušljivo. dobiva dvojku zbog nekih (doduše ne pretjerano čestih!) fora semplova

premda je načelno dobar (i ima fora naslovnicu!), nije me se baš nešto posebno dojmio ovaj cepelinov album. malo previkalački, isuviše kreštav za mene... al pjesma stervej to heven jako jako dobra (jebiga, popularno mišljenje s dobrano valjanim razlogom)

čista trojka. okej, al glas mi ne sjeda. zadnja stvar poznata hitčina. sve u svemu solidno al neću slušat, jebiga

pa ovo je dosta slabo... ove su pjesme jako duge? bilo bi mnogo bolje da su sve po tri minute. ovako se ponavlja te ponavlja. usto je već ovdje malne karikatura. čudno, mislio sam da je to postao kasnije. sve u svemu sasvim bezvezno. dobra mi je "smooth criminal", ali i ta je malčice preduga. bokte

počelo je slabo pa mi se počelo dopadati da bi mi pretkraj postalo bezvezno. šteta. ima dosta dobrih momenata. najbolja stvar: "of lillies and remains"

najbolji kostelo dosad. zaslužio je jednu četvorku

jednolično, predrugo, katkad edži, ali prije svega dosadnooooooooooooooooooooooo

čista solidna trojka. ništa posebno dobro ni loše. uhu niti smeta niti štajaznam koliko godi. raznovrsnost, koju neki ističu kao manu, meni je prije pozitivna strana

najbolji rep album koji sam dosad preslušao. najveći mi je problem s repom generalno što puno repera smišlja neke opake tekstove i štajaznam sve ne, ali ne obraćaju pozornost na ono što je meni najbitnije - kako pjesma zvuči. na ovom albumu sve zvuči jako dobro. ipak u konačnici visoka trojka zbog nekih slabijih stvari, pogotovo preduge zadnje

osma stvar okej, ostalo ili dosadno i bezvezno ili blago naporno. ne znam. trunku bolji od onog njihovog prvog albuma koji sam slušo al to ne znači mnogo

iznenađujuće dobro ali podosta nedosljedno

čisto okej. slušao na božić i štefanje pa nije bilo neprimjereno. bolje od 90% božićnih pjesama u eteru, ali to ne govori puno sretan božić svima!

vrhhhhh. uvijek dobro poslušat ovo, drago mi je da me stranica podsjetila. vrckasti autizam na najjače, nema slabe pjesme. najnajdraže: uh, oh...; tentative decisions; book i read; don't worry about...; pulled up

jako dobro! bliže murder ballads nego boatman's call, al ipak ne tak dobro :) ali ovaj omot je toliko odvratan, strašno nešto

ovo je prije svega jedna velika šteta... da nema vokala bila bi četvorka bez problema. al ovo glupo grleno urlanje i krindž tekstovi (kao i uvijek, barem meni, u metalu...) potpuno zaseru sve. stvarno šteta jer je što se samih instrumenatala tiče zapravo izvrsno

jako jako dobro!

arenbijevsko repništvo... eh. blago naporno, zastarjelo

solidno ali nije me oborilo s nogu :/ također zvuk nije najbolji... jebiga

solidni indi prosjek, pomalo dilanovski. sve u svemu okej, ali ništa posebno. ne bi mi nimalo smetalo

finesa

počelo dosta dobro i postalo malo kenjkasto... ne znam. iako prekul omot, kužim zašto svi nose majice i sl. na ovo, i ja bih nosio da mi netko pokloni, bmk. no na kraju dobit će ipak četvorku, evo. došlo mi je da slušam ponovo i to im ide u korist

dobro, solidno, ali ipak ništa posebno. na kraju krajeva nije nešto što bih si pustio, ali mogu cijeniti unutar podžanra, šta god da je ovo

smorilo me ovo

sise, prevelke pa vise :( omot i kafansku šaljivdžijskost na stranu, ovo je odlično i sad mi je toliko žao zašto nisam na svoju inicijativu slušao, a V. mi je puštala. usb, smiješno automobilsko sučelje kojim kao suvozač tu-i-tamo baratam. zažmirim dok slušam i eto me u tom malom crveno-bijelom autu, na varaždinskim ulicama, na putu do virja, u možda naj-suncem-obasjanijim uspomenama koje uzgajam. bilo, prošlo, umrlo, a ipak... nevjerojatno koliko glazba može uskrisiti. osjećam nekakvu sretnu sjetu, sjetnu sreću dok ovo slušam. možda zbog mojih asocijacija, a možda i ne. u svakom slučaju na mene djeluje upravo kako glazba uopće i treba da djeluje. dobit će lijepu peticu od mene, premda su mi peta i šesta stvar nešto slabije. ko ga jebe. najbolja mi je možda "expectations", al sve su osim maločas spomenutih manje-više nedorasle a samostalne divotice

počelo odlično! al malo ošlo u kurac. malčice predugo sve skupa i vrluda što se kvalitete tiče... al ugodno iznenađenje, nisam uopće ovako dobar album očekivao

neobičan, kvalitetom neujednačen bovijev album koji mi, priznajem, nije sjeo. al dobrih i više nego dobrih momenata dakako ima

mesečina bato... meni je ovo sasvim neloš album, premda ne njihov najbolji. u dvojbi da li da dam četiri ili pet. najbolje stvari: "bring on the night", "the bed's too big without you" (!), "does everyone stare". s druge strane pjesma "on any other day" uopće na paše. budući da nema drugih njihovih albuma, dat ću za njih ovomu pet, ko ga jebe

zzz zika za pozadinu u slastičarnici... zakaj je ovo na popisu?

malo je pederski al je lepo. od tih kao hardrock/metal (ne bih ovo nazvo metalom) brijâ podsjeća me najviše na black sabbath, koji zapravo nečemu i valja. i ovo je bilo okej poslušat, ugodno iznenađenje, tako da trojčica

dosta dobar džez album koji mi je lijepo sjeo u knjižnici za čitanja. nije prekaotičan a nije ni jednostavno dosadan

izrazito nedosljedan album. prva pjesma ko da ja s nekim pijancima pjevam u kafani. nakon toga postaje solidnije ali je kvalitetno pregrbavo. baš šteta jer ima odličnih momenata. ti su me momenti podsjetili na pjesmu "ghost town", koju sam potom guglao i - gle čuda! - to je njihova pjesma. šteta što album nije više u tom stilu, prava šteta.

trebalo mi je dosta da odslušam. ovo su, ako shvaćam, u stvari dva albuma (mislim, jako se čuje), a traju zajedno preko dva sata... krenimo redom. prvi mi je album bio za rep standarde okej. malo možda iznadprosječan, ali ništa posebno. skitovi znaju dojaditi ali zato drugi... izvrstan! nije rep album jer ima svega živog, ali nevjerojatno, nisam to očekivao. na njemu je i klasični benger "hey ya!", al ima svega stvarno. ovaj bih album čak i tu i tamo slušao no šteta što je ovako spojeno. zbog toga nažalost moram dati trojku. prvi album ne može prismrdjet drugom

uglavnom nesnosno smeće. glavni problem je šta svaka pjesma, barem što se instrumentala tiče, ima potencijal da bude okej, ali se zasre usranim repanjem i još usranijim glasom...

jel samo meni (i mom bratu također) ovaj frontmen, bili bob džons il kak se već zove, izgleda ko rej vilijam džonson? možda čak i ne liče toliko al imaju ful sličnu vibru prva pjesma - prvi mp3-plejer u osnovnoj, hahahha, strašno. sjećam se kako gledam fleš-animacije sa stikmenima, kolju se automatskim puškama, a ovo svira u pozadini uglavnom ne valja ovo baš. ima još dvije mim pjesme: bulevar bla bla i ona wake me up when september ends. ostatak isto nije baš nešt. ehhh. i još traje sat vremena, brate

solidno i zabavno, brzo proleti, ali nije mi bilo ništa posebno, niti sam baš neku pjesmu zapamtio da je bila jako jako dobra... tako da trojčica

iskreno, za elektroniku dosta dobro, bilo je fora. glas džona lajdona ugodno me iznenadio, pa evo jedna lijepa trojka

čisti neki prosjek što se tiče glazbe. nit loše nit posebno dobro, nit smeta nit zabavlja.

a ono... zzz... predugo i postane zamorno jbg

vrh. shvatio sam da ne slušam baš čitav album, sada jesam. čak i meni slabije stvari (prva/naslovna, "never had no one ever" i "the boy with the thorn in his side") u stvari su jako dobre, a ostatak je odličan. možda najdraža mi je "cemetry gates", pokušao sam izdvojiti nekoliko najboljih, ali ni ne mogu jer su sve na istoj razini. jebeno

koji je ovo kurac? mlaka krindž kurčina, prije kurčić. ovaj zavija li ga zavija, ženska je stoput podnošljivija al nisu ni te pjesme neš. dio pjesama neka ko fol alternativna kantri seljačija, moguće samo u americi, ladies and gents. bezvezno skroz sve u svemu... jebote, zašto je ovo na popisu?

fino je ovo, ali postane slabije. zadnja pjesma radijski malo izmasakrirana, ali ostaje solidna. jako mi je dobra bila naslovna pjesma slušo sam još malo nakon ovog šta sam napiso... zaslužilo je četvorku

dosta dobro, prvi put da sam zapravo preslušo u cijelosti. ima doduše nešto slabijih stvari

ovo je krenulo i mislio sam si, okej, malo je vrckasto al sviđa mi se, ovo će mi se dopast! al pretkraj sam si mislio: naš šta, dobro sam, mogu i bez ovoga... malo se raspalo sve do kraja albuma. šteta jer je početak solidan. naučio sam da je "larder" smočnica

pa dečki nije vam ovo neš. bezvezan dosadan rok za radio. pretkraj krene skroz u kantri, što u stvari nije ni loše. sve u svemu bezveze. i prethodno preslušan album "hotel california" nije baš bio dobar, a taj je uvršten na popis samo zbog naslovne pjesme. zašto je onda ovaj?

koja kurčina. mislio sam da sam bio prezloban prema prošlo preslušanom albumu (razmak između ovog i prethodnog albuma činila su svega četiri albuma!), ali ovo je na neku foru još gore. nepodnošljiv vokal, generično dosadne gitare, a bubnjeve kao da svira pračovjek, samo nabija sve što mu se nađe u blizini u najjednostavnijem taktu. a glavni majmun zavija i zavija. sve zvuči kao da je snimano u nečijem veceu. ljudi ističu središnju pjesmu "we're going to be friends" kao dobru; nije dobra, ali je daleko najbolja jer je zapravo slušljiva i nakon pola albuma čistog smeća dođe kao kratko osvježenje prije nego što vas udari drugom polovicom đubreta. sad sam otvorio vikipediju i vidio da je ovo njihov TREĆI album, a zvuči kao demo s kazete koji javnost ne bi trebalo da čuje. jebale vas bijele lajne da vas jebale: jebao vas mlaki meket, jebale vas dozlaboga dosadne gitare, jebalo vas nepostojanje bas-gitare, jebalo vas pračovječje dobošarenje. jedva čekam kad mi dođe treći njihov album, nadajmo se što prije da se riješimo i te muke

pa dobro, ali ništa posebno. bilo mi je dobro za slušanje nakon ovih usranih vajt strajpsa. no mislio sam da će mi biti puno puno bolje nego što je u konačnici bilo

plivač je snimio skroz dobar album! premda nije načelno moja brija, dosta mi se svidjelo. stilski raznovrsno

načelno dosta dobro, ali na nekim trenutcima kao da je prepusto, dakle nije mi dosljedno

zzz. npc zika

kratko i slatko

iznenađujuće solidan ali dosta nedosljedan album. ima dobrih stvari, ima okej, ima zakurac pjesama. no dosta bolji od prethodnog bekovog albuma koji sam slušao u sklopu ovog tzv. projekta

bezveze. nekad okej, al na trenutke nepodnošljivo. nikad baš dobro. al budući da nisam čuo da se ovo uzdiže u nebesa, dobit će dvojku umjesto kečine, kojoj je doduše dosta blisko

zvuči ko omot - mimasto, jeftino i loše

skroz neloše, ugodno iznenađen! ipak malo predugo i nedosljedno, ali stvarno dobro

nije moj đir, isuviše solfankasto, al stvarno nije loše

nije mi ovo nikako, nikako sjelo. glazba načelno pristojna (ali ništa šta obara s nogu, da se razumijemo), ali vokal mi je nepodnošljiv. taj neki američki seljački stil koji mi toliko smeta, a istovremeno previše... metalikasto čak? ne znam. uglavnom vokal dobrano uništio doživljaj. jebiga

sasvim lijepo i dobro. baš jedna divna trojka, možda i za malo više, ali nije me se toliko dojmilo

ahhh... mislio sam, konačno, ovaj će mi se svidjeti. ovaj je dobar. i na dijelove stvarno jest. prva stvar jako dobra, ob-la-di-ob-la-da najbolja... no ubrzo se sve usere. prva ploča nije dosljedna - varira od podnošljivog do rijetkog jako dobrog - ali je zato druga dosljednija - dosljedno je umnnogome lošija. posebno je užasna stvar, osim naravno "revolution 9" (zbog koje je lenon zaslužio metak koji je dobio), "yer blues". jednostavno ne podnosim glas tog šupka. i sad kad gledam popis pjesama, načelno su mi slabe sve pjesme koje on pjeva, a toga nisam ni bio svjestan dok sam slušao. nije ni mekkartni uvijek puno bolji - "why don't we do it in the road" dosta je sramotna. sve u svemu jedna velika šteta. prva ploča bez nekih pjesama i s pridodanom jednom-dvije s druge ploče (npr. "honey pie") činila bi jako dobar album. ali ovako ostavlja gorak okus u ustima i ne želim ga ponovo slušati, barem ne cijelog. teška srca dajem dvojku. nije zaslužilo trojku, ali zacijelo nije ni jedinicu. jebiga. trebali su obuzdat lenona i dat više prostora najboljem članu (harisonu)

u načelu solidno, pristojno. lijep glas koji mi se sviđa. ali sve u svemu ništa posebno dojmljivo, nažalost

nije tolko zzz kao prošli (nebraska), al je i dalje malo seljački na američki način. što ne znači nužno da je loše, al meni nije niš posebno, eto. znam da je naslovna pjesma kao satira il štaliveć, al i dalje je seljačka i jedino je refren glasovno jasan, pa naravno da će je danas pjevat na političkim skupovima. moram izdvojit stvar "bobby jean" koja mi je bila vrhunac albuma, dosta bolja od ostalih, a nije ni sljedeća "i'm goin' down" loša. generalno druga polovica spašava album

jako dobar album koji mi, ipak!, ne doseže vrhunce njihovog prethodnog albuma (organisation), s kojim sam već bio upoznat i koji tu-i-tamo preslušavam. no svakako ću ovo još slušati :)

ovom albumu objektivno nemam što zamjeriti. neupitan je talent fredija merkurija, vanredan glasovni raspon itd., ni ostali dečki ne pjevaju loše, a svi itekako znaju svirati. i sve je ovo pristojno izvedeno. ali meni se NIJEDAN jedini element ovog albuma ne sviđa. sve mi je ili bleh ili blago nepodnošljivo. jednostavno uopće ne volim ovakav tip glazbe, kako god ga nazvali (glem rok?). teška srca dajem dvojku jer stvarno objektivno zaslužuje više, al jebiga, nije mi se ni najmanje svidio

naprosto divno. i eto, još jedan glazbenik kojeg mi je v. entuzijastično hvalila, a ja nikako da ga na svoju ruku poslušam... (čak sam jednom prilikom i zaboravio ko je on ono). i sad je prekasno. nakon prvog slušanja mislio sam čak dati četvorku jer nije sasvim dosljedan (u smislu da nisu sve pjesme izvrsne), ali sam odmah nakon toga puštao još neke pjesme i shvatio da ne mogu dati ništa što nije pet. i nakon toga sam krenuo slušati opet. jednostavno nisam htio ne slušati. od prve pjesme krene udarati u zlatni živac i ne prestaje. od laganijih do žešćih momenata, od urednijih do raskalašenijih stvari. moram spomenuti pjesme "who are you", "a little rain" i "that feel", koje mi rastavljaju dušu na proste faktore. i neka

dvije petice za redom, je li moguće? da, jer je ovo naprosto nevjerojatno. odlično. možda zato što sam mislio da će bit sranje. elp me uopće nije privlačio, premda ih nisam slušao, činio mi se kao mim bend. a ovo je genijalno, divno. nadam se da su im ostali albumi podjednako dobri

stvarno dobar i lijep kantri album! ne bih ga nikada ovako iz čista mira slušao, ali baš je lijepo i čil bilo

dosta dobro! na razini blonde on blonde, dakle jače od ostalih albuma koje sam slušao. najbolja stvar "if you see her, say hello"

lijep klavir bam bam itd. neki dijelovi baš dobri

iskreno? blago naporno i nepodnošljivo... al naziv druge pjesme :O

premda načelno okej i ima nekih dobrih pjesama, većinom mi je previše kao za bumerski rok radio. al budući da mi je bio zapravo dojmom bio najbolji njegov album dosad, dat ću trojku

jako mi je teško ocijeniti. počelo mi je lošije nego što sam očekivao da će biti - trebalo mi je vremena da se priviknem na glas(ove). iako ima dobrih te stvarno dobrih momenata, uvijek se pjesme nekako useru nekom krindž solažom ili kojim drugim bumerskim momentom. podsjeća me na trenutke na jethro tull, no radije bih dakako slušao jethro tull. stoga jedna trojka za nekakvu sredinu. nipošto nije loš album i neke bih dijelove ponovo slušao - i baš je u tome problem, što ne bih možda slušao čitave pjesme. osim "more fool me" - vrhunac albuma, odlična stvar EDIT: slušam ponovo nakon što sam u međuvremenu potpuno pošizio za peterom gabrielom. ovo je sigurno četvorka, ako ne i petica. ne znam što mi je bilo kad sam »more fool me« proglasio vrhuncem albuma. kad vam album dođe, poslušajte ga pozornije! razmišljao sam i razmišljao tijekom slušanja u kojem sam u biti naprosto uživao i mislim da moram zaključiti: zapravo... volim... genesis? jebiga, evo petice. ovo je super

prva strana bila mi dosta naporna, druga počela okej pa opet pretkraj bezveze. malo mi je već dosta ovakvih vrlo sličnih fankasto-solastih albuma

pink flojd legenda šalu na stranu, izvrsno, maestralno, potpuno opravdano uzdiže se u nebesa. mnogo mi bolje bilo od tamne strane mjeseca

ovo je najbolje opisati, barem je meni takav doživljaj bio, kao hiphop inačicu rage against the machinea, premda je, dakako, ovaj album izašao prije nego što je ratm počeo s radom. a to u konačnici znači da je ovo predug, krindž, mjestimice dosadan i gdjegdje dosta naporan repniški album. barem meni

slično kao i s the fugees, u kojima je lauryn hill bila - premda ne bih slušao, nije za mene, kvalitetan i raznovrstan album koji itekako mogu cijeniti

šef iz saut parka izbacio skroz neloš album

na kraju mi je, nažalost, bilo prenaporno i bezveze...

jako dobro, nadomak petice! kratko i slatko, nekako tipično, a opet dovoljno raznovrsno. posebno mi je dobra bila relativno atipična "insanely jelaous", ali sve su pjesme dosta dobre

eh... već nakon tri minute prve pjesme postane zamorno. previše se ponavlja sve, ne znam, nije za mene

nikako da mi dokraja sjedne ovaj rem... sad mi je opet bilo neujednačeno. neke pjesme dosta dobre, neke okej, neke dosta seljačke. eh, trojka

eh, bezveze. ženski vokal mi je bio dobar i lijep, muški i sve ostalo skroz bezveze, na trenutke naporno

iskreno, sasvim neloše? ne bih slušao al nije mi ni najmanje svetalo, čak neke pjesme bile mali vajb

izrazito mi je teško ocijeniti. neke stvari jednostavnu idu jako. ali vokal je objektivno jako loš, iako ne mogu reći da ne paše. ovdje kao da sve ne paše a opet nekako funkcionira? kakvoćom vrludavo u pičku materinu. istovremeno sam očaran i pomalo razočaran. šta ćemo? četvorka, ko ga jebe, svakako je zanimljivije od dosta dosadnih sranja koje sam slušao u sklopu ovog izazova

sasvim neloša vibra. nije moj tip glazbe. nemam nikakvu objektivnu zamjerku

meni skroz bezvezno na svakoj razini. jedino zadnja stvar malo zanimljivija i drugačija od ostalih, ali tada je već prekasno...

banana jako dobar ali pomalo neujednačen album. trebalo mi je vremena da ga docijenim - u stvari sam shvatio da sam ga tek danas, u lijepe lagane šetnje, odslušao skroz u komadu bez prekida. uzme li se u obzir vrijeme kada izlazi, sirovo genijalan. zadnja stvar najslabija, jednostavno nažalost bezvezna u usporedbi s ostatkom. vrh valjda venus in furs, premda ima i ostalih jakih kandidata. na rubu između četvorke i petice, dat ću mu ipak četvorku jer mislim da imaju boljih albuma (svakako loaded)

moram priznati da me ovo razočaralo jer je stilski dosta drugačije od njihovog prvenca - my generation - premda uopće nije loše, štoviše. teško mi je ocijeniti zbog toga. no mislim da je sve u svemu, unatoč iznevjerenu očekivanju, dojam bio za četvorku. kako je odmicalo tako mi se više sviđalo, vjerojatno jer sam se počeo privikavati EDIT: eh... ne baš, ovo mi je trojka, sori dečki

eh. neosporno lijepa pjeva i sve to, a album je čak stislki dosta rasnovrstan. ali sve u svemu bezveze i predugo; vjerujem da madona ima utjecajnijih stvari pa ne razumijem zašto je ovo na popisu

bože, strašno, gdje početi... krenimo s ispoređenjem s prethodnim albumom (sjeverna duša - zašto se uopće tako zove? prije nevera kurčine): svaka pjesma opet traje predugo. i to duplo. neke pjesme od jedva pet minuta kao da traju petnaest. i glavna stvar, ali ne u jednakoj mjeri kao na prvom albumu: dosadno, jako dosadno. ipak postoje znatne razlike koje su u stvari nekakav napredak; bilo bi tužno da su ostali na istoj usranoj razini prethodnog albuma... prva stvar, radijskin iskasapljena, okej je, ali ništa posebno, mogla bi, kao i sve ostale pjesme, biti kraća; pjesma lucky man je isto tako prolazna, ali nećete past na guzicu. na zadnjoj pjesmi ton albuma napkon se mijenja (premda mi je pjesma zakurac), ali tada je već prekasno, samo usere dojam na kraju. u stvari dojam potpuno usere skrivena pjesma koja je potpuno pomodno instrumentalno izdrkavanje. sve u svemu ovo bi bio stoput slušljiviji album da je svaka pjesma duplo kraća, bez zajebancije. a i vokal bi mogao biti podnošljiv, ali jebiga, šta ćeš. ipak, dat ću dva jer su stvarno dogurali do nečeg trunku boljeg od prethodnog smeća. pretpostavljam da bolje od ovog dečkima ne ide, i to je okej

mislim da bi se ovakav osvrt mogao napisati na svaki drugi elektronični album koji sam dobio: bilo je ugodno slušati, ali ne bih baš slušao, nemam nikakvih objektivnih zamjerki. u neku ruku mi je drago dobivat ovakve albume jer su lagani za preslušat i često su baš čil

hm. svidio mi se, i više od toga, al mislio sam da će biti trunku bolji. svakako nije na razini parklifea, koji mi je bio genijalan, premda je, rekao bih, stilski raznovrsniji. sadrži i grandž parodiju "song 2" koja je amerima postalo neironično dobro pjesma i jedino što su od britpopa u stanju probaviti - naprosto nevjerojatno

eh. pretuctucasto za mene, nedostaje mi nešto, nije mi bilo dosljedno dobro. premda mi valjda ne bi smetalo da svira u nekakvom bircu il klubu

sviđa mi se ideja i jako mi se sviđaju saksofoni. ovo bi mi se u teoriji trebalo svidjeti, al jebote, vokal je ili jedva prolazan ili naprosto nepodnošljiv i zbog toga znatno narušava bilo kakav potencijalni užitak u slušanju. s obzirom na to trojka je možda i previsoka ocjena, al neka, ima žara, ima originalnosti i ima lude saksofone

jebo vas rem da vas jebo više, stvarno. četvrti album na popisu! usto čobanskiji i lošiji od prethodna tri zajedno. dosadnooo. nema tu ničeg novog u usporedbi s njima, sve sam ovo već u stvari čuo na prethodnim (boljim!) albumima. zašto je ovo trebalo da preslušam prije nego crknem?

eh... isto kao i njihov kasniji album koji sam odslušao prije ovoga. čista trojka, nije loše, al nije ni posebno dobro. ne paše mi baš

eh, ima okej momenata, ali dosta neujednačeno, neke pjesme su jako slabe, neke okej, neke dobre

ko da sam u slastičarnici. možda bih i dao trojku jer je raznovrsno i nije toliko bezveze, ima potencijalno fora dijelova, ali predugo je i jako mi je dosadno i tupo ovo bilo. bleh

pederko za klavirom niskoključno vatra??? ugodno sam iznenađen... evo primjer albuma koji traje više od sat vremena potpuno opravdano! (za razliku od prošlog s popisa...). ne znam hoću li opet slušati, ali dosta mi se dopalo, pa evo četvorke

a divota, šta da kažem... mislio sam da će bit četvorka, al zadnje dvije pjesme... još jedan album za kategoriju "V. ti je rekla i nikako da preslušaš, sada je prekasno", još jedan razlog za...

jao, dosta dobro! još jedno ugodno iznenađenje, premda sam između trojke i četvorke nekako, dat ću četvorku. sigurno ću još koji put preslušati, možda mi se još više svidi

dosta dobro. prva strana bila solidna, ali druga je razvalila

ovo bi mi se po opisu trebalo sviđati, ali ne sviđa mi se nimalo. jednostavno loše zvuči, ne znam kako da drugačije opišem. još mi se nakon dvije minuta posljednje "pjesme" pripišalo pa sam kratko odahnuo od slušanja da bih se vratio i slušao posljednjih šest minuta izdrkavanja, što je ostavilo još gorči okus u ustima nakon svega. bljuc

mislim da sam službeno bumer jer mi se ovo dosta svidjelo i bilo mi je žao kad je završilo... eh, šta ću. ako se dobro sjećam, bolje od prethodnog njihovog albuma koji sam slušo, pretzel logic

dao bih čak i trojku jer je simpatično i kratko, ali ne valja ovo... dat ću evo ipak trojku, štajaznam

ovaj album je u svom žanru jednostavno savršen. ali i šire, izvrstan je. svaka se stvar nakon prvog slušanja pamti, izrazito jako keči a istodobno sofisticirano. za ponovno i ponovno slušanje. naprosto divno

po nekoj logici stvari trebalo bi mi se sviđati, al nije toliko. počelo jako i krenulo slabjeti. u principu steely dan al uronjen u osamdesete. na kraju završi a da se čovjek baš i ne sjeća šta je točno slušao, premda načelno jest pristojno, solidno. nevezano za glazbu: odličan omot

a ne znam šta da kažem, uistinu jedan od albuma svih vremena. počelo je kao solidno okej i kasnije postajalo sve manje okej, ali je ipak u konačnici okej. budući da sam albumima koji su mi se donekle dopali a koje ne bih slušao dao 3, ovom moram dati dvojku jer, premda je, kao što rekoh, okej, nije mi se nimalo dopao

konji

mislio sam da će ovo bit zakurac al je na kraju ispalo solidno... ništa vanredno i ništa šta bih inače slušo, al lijep glas i ono, nije mi ni najmanje smetalo. jedino mi je pjesma s muškim vokalom, zbog njega, bila nekako stoput seljačkija od ostalih. al osim toga neloše, pa eto gospođi trojičice

dosta nedosljedno. prema ima momenata i pjesama gdje sam si mislio "fora!" ili "baš dobro!", ima i bumerskih rok momenata i, najgore, tortiljskih baljezgarija zbog kojih ne može dobiti više od trojke. zapravo šteta

načelno solidan, štoviše dosta dobar... iako je sve u svemu malo presladunjav i preproduciran za mene, zadnje tri stvari nekako su mi tako podigle sveukupni dojam da ću dati četvorku :)

repniški repnige repniški repniguju. sve u svemu dozlaboga dosadnooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

fora mišung psihodelije, hipijevštine i neke čak šansolikosti? nije nešto što bih si inače pustio, al mi je drago da sam odslušo

dosadno i naporno, većinom nepodnošljivo. koji je ovo kurac?

čavoglave dreamin > california dreamin sasvim neloše, al malo svaka pjesma predugo traje, pa postane repetitivna

ovo je čisto smeće. glazbeno skroz bezvezno, tesktovi su JAKO loši, skečevi su izrazito nesmiješni, snup dog javlja se na svakoj drugoj pjesmi... koji je ovo kurac? i stvarno nije zbog toga što ne volim rep (ne volim ga), jer se može snimit itekako dobar rep album, što mi je i ovaj popis od hiljadu i jednog albuma otkrio. ovo ne samo da je daleko, daleko najgori rep album koji sam dosad poslušao nego konkurira za najgori album koji sam u sklopu ovog izazova poslušao, a konkurencija u toj disciplini je strašna: linkin park, slipknot, white stripes... sad mi je u stvari žao što sam eminemu dao kečinu (prvu na ovoj stranici) jer koliko god da je taj njegov album loš, i dalje je hiljadu puta bolji od ovog sranja, barem pokazuje neko umijeće pisanja tekstova, premda su dosta glupi. ovo je banalno, prvoloptaški, jeftino. stalno, ali STALNO niga niga niga niga, kao neka karikatura rep glazbe koju snima klanovac... mislim da je ova sramota nanijela repu kao žanru užasno puno štete

dosta nedobro... na početku, prvih par pjesama, baš žešće sranje, kasnije bude tu i tamo okej

krakto i slatko

a pa ono, dobro, ali ništa posebno. ima boljih (darling nikki) i lošijih momenata (bilo koja pjesma na kojoj vrišti, zvuči ko kreten), završava ikoničnom naslovnom pjesmom koja jest dobra, ali nije ništa posebno

iskreno, dosta dobro. jedino što mi je znalo pa i podosta smetati jest pomalo seljački način pjevanja na nekim dijelovima, nepotrebna amerikanizacija. no sve u svemu ostavilo dosta dobar dojam, pa ću im progledati kroz prste i dati četvorke umjesto možda nešto objektivnije trojke. nastojat ću zacijelo preslušati još koji put

razmišljao sam o tome da dam trojku jer se s tehničke strane nema što zamjeriti ovomu albumu, no ne znam, uživanje mi je bilo apsolutno nikakvo. kao nekakav stereotipni prikaz crnačke glazbe ovog vremena, sasvim bezvezeno i mjestimice dosta naporno. svaka pjesma kao da traje deset puta dulje

je li trebao biti dugačak lajv album? mogli su na popis staviti neki njihov studijski album koji ima the boys are back in town (ova lajv izvedba te pjesme stvarno je slaba u usporedbi sa studijskom). ovako je dosta zamorna, i ne mogu podnijeti baš više ovog bumerskog roka, koliko god sama svirka bila okej, jebiga

lijepo, fino, kratko, slatko! vrhunac – will you love me tomorrow. ostatak kakvoćom pomalo vrludav, no sve u svemu lijepo :)

poslušao u više navrata jer je bilo mučenje... znao sam da će biti loše, ali nisam mislio ovoliko... vokal mi je u sjećanju bio trunku podnošljivije i pjesme su mi sve u svemu bile kraće, ovo je strašno

iskreno, jako dobro i ugodno iznenađenje. nisam slušao dosad solo morrisseya, mislio sam da će biti ko neki slabiji smithsi, dok je ovo glazbeno malo drugačije i dobro samo po sebi. nisam očekivao da će biti pomalo (najviše prva stvar) rokabili? sve u svemu dosta dobro. ipak, ako ćemo već uspoređivat sa smithsima, malo mi fali doprinos njihovog najboljeg člana, andyja rourkea

kiwaniga snimio sasvim solidan album koji nije moj đir, ali koji mogu cijeniti i za koji mogu reći da mi je drago da sam ga preslušao :)

solidno i lijepo, no malo što se kvalitete tiče vrludavo. neki momenti baš dobri, neki znatno slabiji, neki čisto okej. sve u svemu jedna jako lijepa trojka

outkast mi je možda najbolji rep/hip-hop izvođač kojeg sam slušao, ne samo u sklopu ovog izazova/projekta već općenito. na ovom albumu je prejebena stvar, mrs jackson, pravo malo remek-djelo. osim toga album je solidan, ali je malo predug i nije me cijelo vrijeme držao podjednako zainteresirana. visoka visoka trojka

kvalitetom je malo vrludalo ali je u konačnici ostavilo jako dobar dojam. svidjelo mi se! prva stvar snažna, nakon toga malo slabi, ali onda krene obrada kinksa koja me jako jako ugodno iznenadila - stop your (slavko) sobbin – i počevši s tom pjesmom album je snažniji, izdvojio bih još, da moram, možda private life te brass in pocket. sve u svemu, slušat ću još, sigurno spomenutu obradu :)

ne znam kako da se prema ovomu postavim. s jedne strane ne mogu se zamislit da bih ikad ovo na svoju inicijativu slušao. s druge strane, izvrsno je i stalno se mijenjalo, taman kad bih mislio da će možda postati preslično i generično, nešto bi se promijenilo. isuviše me se dojmilo da bih dao manje od itekako zaslužene četvorke. izvolte

teško mi je ocijeniti... ima nekih fora momenata i ne mogu reći da je loše, ali glas i način na koji pjevač pjeva jednostavno nije za mene

solidna bitlovština koja je na kraju krajeva ipak bitlovština. bilo lijepo za poslušat, ali ništa posebno u konačnici. vokalne "harmonije" (ne znam kako se to kod nas prevodi) koje svi često hvale nisu nešto što meni odgovara

zzz... užasna obrada »roll over beethoven«, strašno nešto. osim toga iznenađujuće okej? al i dalje blago naporno, i imao sam osjećaj kao da traje sat vremena, a ne pola sata. bilo bi dosta više albuma ovih šupaka, al ostao mi je još jedan (društvo usamljenih srdaca narednika bibera), vidjet ćemo i kakav je taj

jako dobro, možda najbolji bovijev album koji sam dosad preslušao. zadnja stvar (»wild is the wind«) izvrsna, izvrsna! EDIT: ma naš šta, petica, slušam ga svako malo sad

pa ono, sasvim pristojno unutar svoga žanra, premda si nikako ne bih sam pustio. razmišljao sam da prvo dam trojku, ali kako sam nekim albumima koji bi mi se načelno dopali, a koje nisam smatrao toliko dobrima, davao trojke, ovo je jednostavno za dvojku jer mi se nijedan detalj nije ni najmanje dopao

iznimno utjecajan - odjeci se ovog albuma čuju valjda u 99% glazbe u zadnjih 50 godina koja se može odrediti kao rock. no bio mi je tek dobar - nije mi bio loš, al nije mi bio nešto izvanredno i zbog toga mu nažalost ne mogu dati više od trojke, jebiga

možda najslabiji njegov (njihov? ovo je kao bend il neš) album koji sam preslušao, čak sam i razmišljao da dam trojku, no dopao mi se, kvragu. evo ti još jedna četvorka niče kejve

stvarno solidan bluz

repniški repnige nanovo repniški repniguju, a pritom ne bi da ih se tako naziva (5. pjesma). eh

razmišljao sam da dam trojku i da ju opišem kao jako jako jako visoku trojku, ali nema smisla. dosta mi se svidjelo i baš mi je, koliko god krindž zazvučalo, uljepšalo dan :) za doli parton u stvari sam samo čuo, možda sam znao za neku pjesmu, ne znam, ali ima stvarno divan glas i ovo je bilo lijepo, jednostavno, kratko i slatko

već mi je bio došao jedan album ovog benda i tada sam napisao ovakav osvrt: "uistinu jedan od albuma svih vremena". ovom prilikom mogu nastaviti u istom tonu: stvarno, jedan od albuma svih vremena, pjesme su izvedene, tekst je otpjevan, sve je nasnimljeno i otisnuto na ploču. stvarno ne znam šta drugo da kažem. pjesma »vagabond virgin« donekle je okej, ostalo – nula bodova

solidno, ali ništa posebno sve u svemu, lijepa trojčica

JOOOOOOOOOOOOOOOOOJ kao što sam već napisao u osvrtu na album dr. drea (»the chronic«, inače žešće smeće), žao mi je što sam prvom eminemovom albumu koji sam preslušao u sklopu ove stranice dao kečinu, i to prvu. neki kasniji albumi, bilo rep bilo rok bilo šta god, pokazali su mi da postoji mnogo, mnogo lošija glazba. ispravimo zapravo nepravdu s evo drugim njegovim albumom koji preslušavam. je li dobar? nije. usudim se ipak reći da je trunku bolji od slim shady LP-ja, prije svega zbog stvari »stan«, koja je fakat okej, s dobrim refrenom. ostatak je eh, ali eminemu se ne može zamjeriti manjak reperske vještine, čisto formalno, jako je, jako dobar. sadržaj je takav kakav jest, meni glup, ali sam shvatio da mi je ipak bolji od tipičnog "jo jo niga, pul da čriga", barem eminem ima neku osobnost za razliku od takvih repniških dozlaboga ofucanih opetovanja. sve u svemu bezvezan i predug album, ali nije dno dna

jako dobro! malo mi je vrludalo, nekako sve skupa između trojke i četvorke, ali zbog nekih snažnijih stvari (fuck and run; flower) dat ću četvorku

solidan album, ali ništa posebno. kakvoćom trunku vrludavo

solidno. raznovrsno i nedosljedno što je istodobno i dobra i loša stvar, i vrlina i mana. istakla mi se stvar »relay« kao daleko najbolja. neki repniškiji momenti pretkraj nisu mi nikako sjeli

jako dobro, jako zabavno, vau. pustio ponovo odmah nakon što sam preslušo. premda sam neke pjesme znao otprije, s radija i iz sličnih konteksta (»walk on the wild side«, »perfect day«), čitav album je podjednako dobar, jako dobar

starinska zabavna glazba, malo kao da igram bajošok (2 > 1 > infinite)

jedan od meni najdražih albuma koji sam bezbroj puta preslušao od početka do kraja jest »sandinista!« grupe clash, koji je izvorno objavljen u formatu od tri ploče i traje skoro dva i pol sata. ovaj pak album objavljen je na tri CD-a, zbog čega je negdje pola sata duži. i album je izvrstan! uopće nisam mislio da će ovako zvučati. ima pjesama bez kojih se stvarno moglo (uglavnom kratke i bezvezne), ali nekako mi sve to na kraju funkcionira. dao sam si vremena i tretirao svaki CD kao jednu cjelinu, što slušanje čini puno ugodnijim. zbog nedosljednosti i nagruvanosti materijala dat ću četvorku, ali jako sam sve u svemu ugodno iznenađen

album poznat otprije! no sada ga prvi put konkretno slušam, od početka do kraja. naprvu sam se kolebao između četvorke i petice, no past će na kraju lijepa petica. dosljedno kvalitetan, na način da ne samo da je teško izdvojiti slabiju stvar već je podjednako teško odabrati najbolju. premda mi je njihov sljedeći album, maestralni »this is happening« (kojeg nema na ovom popisu...), ipak bolji, ovaj je i dalje izvrstan. sve u svemu super

solidan rep album, jedan od boljih koji sam preslušao s ovog popisa, s dosta dobrim semplovima i sličnim, pa ću dati velikodušnu trojku

čudno, ne znam kako da opišem. slušao sam u dva navrata, prvo prvu pa onda drugu stranu. prva strana bila mi je srednja žalost. no druga strana bila mi je iznenađujuće dobra? svježa, dinamična, zabavnija. naslovna numera istakla mi se kao možda najbolja, no čitava je ta druga strana bila dobra. dat ću stoga neku srednju trojku. možda preslušam još koji put

već sam bio preslušao jedan njihov album i tada sam napisao nešto u stilu "muzika dobra, glas sputava". moglo bi se donekle reći da mi je i dojam ovog albuma sličan, premda mi glas nije toliko smetao (no nije me dakako nimalo impresionirao), a ni glazba mi nije bila ništa posebno. prva stvar, instrumental, jako dobra i nakon toga polako pada u vode iz koje tu i tamo izranja na momente. objektivne zamjerke mogu se uputiti samom zvuku (produkciji? studiju?) jer zvuči kao da je snimano na krumpiru. da ne volim post-punk, vjerojatno bi mi album bio zakurac. ovako mi je prosječno dobar, ali ništa posebno. dakle trojčičica

ovo je kvinov drugi studijski album, a već bijah preslušao njihov treći. citirat ću gotovo čitav osvrt na taj album: "ovom albumu objektivno nemam što zamjeriti. neupitan je talent fredija merkurija, vanredan glasovni raspon itd. [...] a svi itekako znaju svirati. i sve je ovo pristojno izvedeno. ali meni se NIJEDAN jedini element ovog albuma ne sviđa. sve mi je ili bleh ili blago nepodnošljivo. jednostavno uopće ne volim ovakav tip glazbe [...] teška srca dajem dvojku jer stvarno objektivno zaslužuje više, al jebiga, nije mi se ni najmanje svidio" nažalost sve napisano stoji i za ovaj album. čak sam i razmišljao dati trojku zbog merkurijeva glasovnog raspona, ali čisto umijeće ne znači mnogo kad mi se glazba uopće ne sviđa. šteta, volio bih stvarno da mi se svidjelo i pokušao sam. na neke rijetke i kratke trenutke zvučalo mi je trunku kao yes, ali deset puta radije bih slušao yes (na kraju sam ga i pustio nakon ovog, upravo slušam). jebiga, dečki, nije do vas, do mene je

album se sastoji od dva dijela. prvi mi je bio dosljedno blago nepodnošljiv pop s elementima arenbija. drugi mi je bio nešto bolji s pokojom dobrom stvarju (»hurt«), ali ima zbog krindža teško slušljivu pjesmu »nasty naughty boy«. i malo je album sve u svemu predug. bilo bi bolje da sam preslušao samo drugi dio, onda bih možda dao i trojku. ovako je dojam za dvojku. šteta jer je glas dobar

OBOŽAVAM ovo mi je definitivno najslabiji album iz njihove po mom mišljenju trilogije remek-albumâ (uz prethodni »face to face« i naredni »village green«), ali to nipošto ne znači da je loš, no ipak ima jednu slabiju stvar (»no return«). sve ostalo je ili dobro, što je rjeđe, ili naprosto divno. najdraže stvari: »david watts«, »death of a clown«, »harry rag«, »love me till the sun shines« (!!!), »funny face«. sve u svemu vrh, uvijek uživam u slušanju. zašto ih ljudi (pa i na ovoj stranici) opisuju kao bitlse za siromašne, nikad mi neće biti jasno

ovo mi nije uopće loše bilo, premda malo generično. kvalitetom jako dosljedno, sve su pjesme onako dobre. na trenutke mi dođe kao neka veselija inačice suzi i benšiza, možda podsjeća i na throwing muses. budući da sam kasnije, ohoho sati nakon što sam ga inicijalno preslušao, odlučio još malo slušat, dajem četvorku. valjda ću još slušat EDIT: kasnija slušanja narušila su mi dojam, ovo je čista trojka

velikodušno ću dati trojku. glazbeno je kvalitetno i zanimljivo, premda ta žestina nije nešto što se meni baš dopada, ali bi me uvijek zaintrigirala. no vokal, odnosno stil pjevanja... užas živi. zašto? bilo bi stoput bolje da glasa uopće nema... velika, velika šteta

jako dobro i ugodno slušanje. premda nema taj klasično-kultni status, možda čak i bolji od njihovog prvenca. barem meni znatno više bluzast, što je sasvim neloše. izraženija prisutnost bas-gitare i više je nego dobrodošla

joooj... izrazito sam neodlučan oko ocjene. ovo je kvalitetom bauljalo, svakako. ali me jako ugodno iznenadilo i utisak mi je sve u svemu jako dobar. dosta je raznovrstan album, premda dakako ostaje u okvirima nekog alternativnog roka. usudio bih se reći da zbog toga i zbog dinamičnosti opravdava svoju dužinu (sat i petnaest minuta). zbog toga što su mi se neke stvari jako dopale – izdvojio bih pjesme »best lose the fear« i »lazarus«, možda i završnu još – jednostavno ne mogu a da ne dam četvorku, premda je možda objektivno za trojčicu :)

ovi repnige, osim što odlučuju, dakako, repniški repnigovati (klasika), također odlučuju biti neizmjerni krindžušari koji će sakatiti semplove s dobrano izgrebanih ploča (mrzim, ali jebeno MRZIM to odvratno, usrano pucketanje na pločama, pogotovo kad je namjerno izabrano kao "artistic choice" ili kojim god drugim pojmom odlučite krstiti tu uševnu grdusinu koja se uvukla u pojedine glazbene djelatnosti). bljuc kako se bližilo kraju, mislio sam, ajde, možda će moći proći pod dvojku... i onda je došla zadnja stvar, s najviše usranog PUCKETANJA i s nekom toliko iritantnom melodijom koja zvuči kao ona arapska zvonjava s nokije (https://youtu.be/oS2ZPeat-w4?si=g2H_wyqW-mJ6ZHHj). bravo! smeće. jebite se

na vikipediji između ostaloga stoji kako su njegovi prethodni albumi često sadržavali obrade, i to "nekoliko prepjeva pjesama jacquesa brela", što se itekako čuje na ovom u potpunosti autorskom albumu. standardno unutar svoga žanra (piše "orkestralni pop"), solidno čak. ništa vanredno i ništa što bih ovako ciljano slušao, ali bilo je ugodno preslušati. stvar »the old man's back again«, isticana kao najbolja, fakat nije loša. ne razumijem hejt koji jako puno ljudi na ovoj stranici baca... valjda album stvarno malo ljudi jako jako obraduje i obori s nogu, pa dobije u konačnici lošije ocjene. no meni je minimalno za trojčicu

u prvoj pjesmi (bleh) spominju se dva katastrofalna američka benda koja sam morao slušati zbog ove stranice: white stripes i kings of leon... super mudseter za ostatak albuma... (koji je ipak u konačnici nešto podnošljiviji od albumâ navedenih debila) ovaj album tipična je, dosadna i preproducirana pop-bezvezarija koju je napisao i producirao džek čifutkov, čovjek koji stoji iza gotovo svih suvremenih pop senzacija, pišući im dosadne i predvidive pop pjesmuljke. takav je i ovaj album, nevjerojatno dosadan, neoriginalan i prije svega gotovo u potpunosti lišen bilo kakve duše. šteta, jer del rey stvarno ima neloš glas. kao najmanje lošu pjesmu izdvojio bih »breaking up slowly«, sve ostalo je za bacit, osim možda posljednje stvari, obrade džoni mičel. dat ću velikodušno labuda, iako bih najradije dao kečinu jer ovaj album predstavlja problem golemog monopola na suvremenoj (američkoj, ali zbog njihove kulturne dominacije svjetskoj) glazbenoj sceni, gdje gotovo sve popularne pjesme piše svega šačičica odavna uguženih ljudi

semks hehe izdvojio bih »wonderful world« kao najbolju stvar, premda sam je čuo u nečijoj tuđoj (boljoj) izvedbi a ni pomalo neobična izvedba »satisfaction« nije bila nimalo loša, zašto ne? trojčica za solidnost i nevanrednost 👍🏻

naprosto odvratan omot! u top 3 najlošijih među omotima albumâ koje sam dosad slušao (uz »illinoise« sufjana stevensa i onaj glupi album nekog afrikanca). najgore je što uopće ne odgovara glazbi (mislio sam da će ovo biti neki anime sauntrek ili nešto slično), no zato je dobro što je album znatno bolji od dvaju spomenutih! više nego solidan alternativni rok s folk i elektroničnim momentima. kratko traje, ugodno se sluša i bilo mi je žao kad je završio! tako da je zaslužio jednu finu četvorku, unatoč ogavnom omotu svim cviliteljima koji na ovoj stranici bacaju hejt poručio bih da mnogo serendaju te da su nebitni dečkići puni goričine

solidno s obzirom na žanr, ali ništa posebno i nije mi se baš dopalo... prva strana bila okej, druga već postala blago naporna. jebiga, nije za mene

još jedan album koji spada u kategoriju "semks hehe", no usto izrazito natprosječno napaljen, ni ne pokušava prikriti, pjesme se zovu "seks ovo" ili "seks ono". solidno slušanje koje mi nije smetalo, na trenutke bih malo i zavajbao, ali samo na trenutke, na neke druge momente došlo bi blizu napornog, al nikad nije prekoračilo u to. sve u svemu čista trojka. nȁ!

najbolja stvar je obrada (u biti više prerada) king crimsona, a i dalje je skroz bezvezna. osim toga neizmjerno dosadan album. mogu ponoviti što sam napisao uz njihov prošli album koji sam preslušao: "zzz. npc zika"

meni je ovo bilo katastrofalno loše. nisam uopće imao pojma kako zvuče fufajtersi, mislio sam da je kao neka nirvana za siromašne. no ovo je naprosto smeće i preteča bendova poput nickelbacka. štoviše, da mi je netko podvalio ovaj album kao nickelbackov, ne bih ni u jednom trenutku posumnjao da nije nickelback. pjesma »for all the cows« ima neke dijelove koji su podnošljivi, ne mogu baš reći dobri. refren u toj pjesmi, kao i ostatak albuma: smeće

album poznat otprije! solidan, solidan. pjesmu »we will fall« prvi put čuo napljugan za šetnje kući, ne mogu ni pokušati opisati kakav je to osjećaj bio. album sadrži i više nego klasične pjesme »1969«, »i wanna be your dog«, pa i »ann«. druga strana albuma malo je slabija i usudio bih se reći monotona. no sve skupa zvuči jako dobro, glas igija popa meni je ovdje naprosto divan i ne mogu dati manje od četvorke

lagana gitarica i pjevušenje, ponekad nešto više. fora: lagano, solidno, dosljedno kvalitetno, ali meni u konačnici ništa posebno. neki momenti malo kvazidubokoumni. preostalo pet rizala, no samo tri zvjezdice, jebiga, niče drejče

album poznat otprije! izrazito izvrstan album koji još uvijek nisam prerastao, premda ga slušam od srednje. najbolje su mi stvari sigurno »disorder« i »she's lost control«, ali ni druge nipošto ne zaostaju. dosljedno jako dobar, nekako se, na dobar način, sve stapa, čemu odgovara i super omot. sve u svemu petica

ovo mi se dosta dopalo! album mi je na neki način poznat odavno, ali samo činjenicom da na njemu svira paul simonon iz clasha te omotom te me nije nešto privlačio, no drago mi je da sam ga ipak evo preslušao. sigurno ću još slušati, ali nije vrh vrhova, tako da jedna lijepa četvorka

početni dojmovi: ne baš dobar pank, nekako tipično američki, pogotovo s vokalne strane daljnji dojmovi: jebote kako nepodnošljiv, tipično amerački vokal. koje sranje. puhači su i više nego dobrodošli, ali sve je ostalo manje-više zakurac, pogotvo rednečki glas. umukni više potkrajni dojmovi: na zadnjoj sam pjesmi. ovo je stvarno jako loše... kao neka generična glazba za neku seriju u pozadinu... a ne za album koji je objavljen... uvreda panku što sam ovo nazvao pankom, nije, ovo je tipično američko generično smeće koje se ondje smatra "rokačinom" ili čime već

pa nije mi ovo uopće bilo loše. razmjerno raznovrsno i zabavno, ali trunku predugo, mjestimice jednostavno isuviše generično. sve u svemu, baš za neku trojkastu trojčicu

slušam i mislim si "jebote kolko traje ova prva pjesma", onda pogledam i vidim da sam pretkraj druge... pa čak i nije tako loš. već sam slušao jedan njihov album (»roots«) i ovo je bilo možda trunku manje zanimljivo, ali zato kraće. šteta deračine, imaju glazbenoga dara, no nije mi ni ta glazba baš nešto. ipak bolje od dobrog dijela metal sranja koja sam slušao zbog ove stranice. poštena dvojka mislim da uskoro dolaze u zagreb u sklopu oproštajne turneje. neka, drago mi je da postoje ljudi koji ovo cijene

prije svega dosadno i izrazito repetitivno. usto katkad blago naporno. kao da traje dva sata, a ne četrdeset minuta. najveći hit, »le freak«, okej je pjesma, ostatak dosta zanemariv. opis albuma u samoj knjizi naveo me na to da pročitam članak na vikipediji o eksplozivnom masovnom uništenju disko-ploča 1979. u neku mi je ruku, preslušav ovaj album, jasno zašto je do toga došlo

solidan album koji mi je ipak malo kvalitetom prevrludav. dvije su mi se stvari u biti dosta dopale: »the long honeymoon« i »almost blue«. ostatak je isto načelno dobar, ali ne toliko, neke su stvari sasvim zaboravljive i zanemarive, što ne čudi s obzirom na kostelovu hiperprodukciju, a i činjenicu da album ima čak 15 pjesama koje se rastežu (uf, lazo) na 50 minuta. nisam hejter ko većina na ovoj stranici, pa ne hetjam kostela, premda stvarno ima previše albuma na popisu (imaju šugavi bitlsi više, ali to je zbog nekog razloga u redu...) no ja sam evo s ovim albumom završio svoje službeno druženje s kostelom! i dalje ću, vjerujem, kao i dosad, tu-i-tamo pustit »oliver's army« i »tokyo storm warning«. te su mi stvarno dobre, no nisu na ovom albumu

poklopilo se da sam točno na dan kad sam dobio novi mobitel dobio i ovaj album, pa sam ga odlučio poslušati na novom uređaju. premda sam znao da je lo-fi, mislio sam da nešto ne valja s mobitelom ili softerovom na njemu. ne, ne valja, samo je jako loše snimljeno. osim toga mogu istaći da je gotovo proto-vajstrajpovsko, premda nije tolko strašno kao vajtstrapsi. kad bih ga morao opisati jednom riječju, rekao bih: bezveze ljudi na ovoj stranici prigovaraju velikoj većini albuma iz ujedinjenog kraljevstva, nazivajući ih "generičnim britanskim sranjem" ili nečim sličnim. ovaj prije svega dosadan i bezvezan album pokazuje da je potpuno besmisleno upućivati takve prigovore, posebno zato što je prosječno "britansko sranje" u startu hiljadu puta bolja od pa i malo natprosječnih američkih drkadžija

solidna folk (pučka?) glazba. dosta mi se svidjela "marie". ostatak mi je bio slabiji, ali nipošto zanemariv. ipak ne mogu reći da ću baš ponovo htjeti slušati. stoga jedna prava visoka trojčetina za randolfa novačića!

omot mi se baš i ne dopada, za razliku od albuma koji mi je jako dobar! tipične osamdesete, ali na jako dobar način. pola pjesama u stvari sam već znao otprije kao one dobre hitčine koje katkad vrte na radiju. dobre bas dionice. sve u svemu, sviđa mi se

moj osvrt uz prethodni njihov album koji sam preslušao: "čisti neki prosjek što se tiče glazbe. nit loše nit posebno dobro, nit smeta nit zabavlja." sad mogu ponoviti slično, premda mi je ovo bilo kvalitetom manje dosljedno. druga polovica nekako mi je bila bolja od prve. sve u svemu solidno ili neloše, ali ništa baš vanredno da bi zaslužilo više od trojke, premda mi jest simpatično. jebiga, dečki!

na prvu sam si mislio: pa neka, nije loše ovo, da, malo razvlači i mekeće, ali je svakako bolji od meketa nila janga (užas) ili denisa kataneca. no kasnije mi je postajalo lošije, glazbeno manje zanimljivo i nekako naporno. zadnja pjesma na francuskom još mi je dodano narušila čitav dojam. eh sve skupa

tipično pidžejharvinski. ne mogu reći da je loše jer nipošto nije, ali nekako mi je isuviše generično i distorzijski stopljeno te zacijelo slabije od dva njezina albuma koja sam prije ovoga slušao. zbog toga albumu ne gine solidna trojka

moram priznati da mi se ovo dosta svidjelo. bilo bi još bolje da vokal nije tek malo bolji od prosječnog pijanog lika na karaokama. premda ima slabijih momenata, pjesma kao što su »the wild ones«, »the 2 of us« i »the asphalt world« jednostavno su predobre da bih ovomu dao ocjenu manju od četvorke

ovo će neočekivano dobiti trojku od mene, premda sam mislio da će biti puno niže... kao prvo, semplovi su jako jako dobri. zbog toga je i sve nekako raznovrsnije. premda je dužinom zamorno, dinamičnost pomaže da se lakše sve skupa odsluša. a onda pretkraj dođe sasvim nerep stvar, »body count«, koja me potpuno zapanji. i što sve nakon toga reći? dojam je nakraju pozitivan, premda mi se nije svidjelo. evo ti trojka, ledeni čaju, potrudio si se i dalo je neke dobre rezultate

iskreno, ovo me dosta ugodno iznenadilo! s prvom pjesmom lik zakasnio više od pola stoljeća, ali neka. i ostatak malo staromodniji, no ne toliko. slušat ću ponovo, pa ću po toj logici dati četvorku