1001 Albums Summary

Dobar album za poslušati, pogotovo ako si u toj nekakvoj psihodeliji, woodstock mood-u u kojem znam zalaziti. Pošto vidim da ne mogu dati koliko sam mislio, moram staviti 3/5, a zapravo je ipak mrvčicu bolje od toga. (3,5/5)

Očekivao sam da će biti dosta slabiji od Yankee Hotel Foxtrot, ali sam se prevario. Jako dobar album sa kombinacijom alternative i country-a, i gdje bi taj album pasao negdje da ga slušam na zapadu u nekom napuštenom gradiću, dok sunce piči, a ljeti još ni blizu kraja. S obzirom da je dosta teško napraviti dobar, a kamoli odličan double album, ovo je dobro obavljeno! (4.2/5)

Veoma ritmičan i mračan album. Instrumentali su bolji nego ih se sjećam i dosta mi je drago što su random ovaj album izabrali. Pasao je na ovaj tmuran dan, a mogu tek mislit kakav bi bio po noći. Glas ima sirov, oštar, a u par slučajeva i miran, dosta prilagođavanja na instrumental. Dosta agresivan album, ne previše, pa je zapravo to i dobro za mene. Ne govore bezveze da je ovo njihov najjači album u njihovom katalogu. 3.9/5

Moglo bi se reći upliftični postopunkski album sa odličnim otvaranjem pjesmom "Silver" (ujedno najdraža sa albuma) i sa odličnim orkestralni finišom pjesme 'Ocean Rain'. Neočekivan rasplet kod mene, već sam preslušao album možda 2 puta, ali ovaj puta je ipak više kliknuo. Sve u svemu na prvi puta mi je drugi dio albuma bio bolji, ali drugim slušanjem mi je podjednako pokazao kvalitetu. 4/5 P. S. Album cover podsjeća na pjesmu od Nick Cavea & Bad Seedsa - Weeping Song.

Album koji je lansirao ATCQ na duge kvalitetne staze hip hop, jak debitanski album sa par klasika i neotkrivenih dragulja. Iako mi je njihov Midnight Marauders u top 3 hip hop albuma ikad, nikad nisam slušao ovaj naslov. Misleći to što imaju dva jako kvalitetna albuma iza ovoga da će ovaj biti neki slabiji trud, naravno sam promijenio mišljenje nakon slušanja. Za 1990. godinu, beatovi su friški, groovie i mog reć u neku ruku za tancanje dok se spremaš na posao (što je u mom slučaju bilo) pa se ujedno sklopilo sa lijepim vremenom i tako stvorilo pozitivnu vibru. Razlikuje se od prethodna dva albuma u tome što nije toliko jazz inspiriran/sempliran. Tldr; kvalitetna grupa kao što su ATCQ - nerazočarava! (4/5)

Miks između De La Soula i ATCQ Razigran album, ritmičan, sa dost dobrih stvari. Moooožda je mal dug za koju pjesmu, al to je većina kod tih rep/hip hop albuma, kriptonit njihov. Sve u svemu, dost dobar album, jeben vibe, baš se potrefilo dva slična albuma na random od 1001 albuma zaredom. Feelin' Alright kako pjesma nalaže. 3.8/5

Ako već moram izabrati act koji mi je najdraži sa woodstocka, i općenito u tom razdoblju, rekao bih Jefferson Airplane. Ovaj album mi je odličan, slušao sam ga mnogo puta i ja ne znam šta je sa ovim algoritmom da sve nešta dobro na početku daje, umorile su mi se zvjezdice. Ovo je definitivno kvalitetna psihodelija. Fenomenalan početak albuma sa She Has Funny Cars, pa dalje nastavlja na kultni klasik "Somebody To Love" na dalje, gdje ide s pjesmom Today kojoj se zapravo najviše vraćam na ovom albumu jer je predivnoća, pa dalje na Comin' Back To Me, 3/5 of a Mile in 10 Seconds, Embryonic Journey, White Rabbit naravno iako mi nije u top 3 sa albuma i tako dalje. Jako dobrih naslova, preporuka uvijek! Znam da dajem sve po 4 zvjezdice, al ovo to zaslužuje, pogotovo bar zbog 4-5 pjesama da nose toliki rejting. 4.1/5

Album kao album mi se čini dosta ciljano da bude perfektno, bar što se tiče zvuka, kad sam čuo na intru onu igru koju je on izumio. Stoga, intro mi je čak malo i edukativan. Inače, drago mi je da sam našao vremena za album. Album ima puno pop elemenata, a u nekim pjesmama i onaj stari rock. Iako nije moj tip glazbe u neku ruku, skužih, nije samo do toga. Album je dost dugačak, a ako mi ne sjeda u potpunosti album, to može samo biti minus. Ima stvarno dobrih pjesama kao što su: Breathless, I Went to the Mirror, It Takes Two to Tango, The Night the Carousel Burned Down, Couldn't I Just Tell You, Little Red Lights, Hello It's Me. Naravno, puno pjesama na albumu, bilo bi žalosno da nema minimalno pet dobrih/odličnih. Zanimljiv album, playful, ovako za pustiti si u pozadini, shifta iz jednog žanra u drugi kroz cijeli album (iz popa u rock, pa u soul, čak i malo country na jednoj-dvije pjesme), dobar je ae. 3.3/5

Prvo da kažem, pjesme koje sam mislio da će mi biti najslabije na albumu je ispalo da su definitivno najbolje (Sacrifice i Complexity). Album koji je malo više okrenut rnb žanru za razliku od prijašnjih albuma. Album ne bi preporučio onima kojima nikad nisu slušali The Roots da im bude upoznavanje s njima. Naravno svi znaju The Seed (2.0.) klasika od pjesme. Većina albuma je super, neke pjesme bi maknuo poput Something In the Way of Things (In Town) i skratio pjesmu Break You Off, i ne znam, Thirsty! nisam očekivao da će tak zvučati, i to još na kraj albuma. Al ugl dosta dobar album, nisam očekivao da će mi se tak svidit. 3.9/5

Općenito sam uvijek htio preslušati njih, ali je to sve bilo nešta aljkavo, ne sjećam se baš, nekako mi ostanu zaboravljivi. I evo sada taman na ovaj šugav dan gdje vjerujem da bi album trebao pasati, preslušavam. Dakle, album kao album dobar, sviđa mi se to, al trebaš biti u tom raspolaženju. Nisam neki fan heavy metala (iako ovo nije toliko heavy), al za tako nešta, sasvim uredan i dobar album. Ako ovo nije 5/5 kasno jesenski cover, onda ne znam. Album je 3.5/5

Dosta je poznato da je Brian Eno ima najviše prstiju u stvaranju Bowieve Berlinske Trilogije zato mi svakako početna pjesma "Sky Saw" podsjeća da bi pasala na album Low (1977) od Bowiea. Definitivno najdraža stvar sa albuma je St Elmo's Fire, iako sam više poklonik ambijentalnoj strani Eno-a pa je stoga Zawinul/Lava divnoća čista. Album koji je stvoren za ugodno, lijepo vrijeme, sa svojim elektronsko, artističkim popom sa mnogo ambienta koji ga je i kroz karijeru pratilo. 4.0/5

Dakle šteta mi je što se ovaj album evo baš sada potrefio kada je mutavo, hladnjikavo/mrazovno vrijeme. Album kod kojeg sam vidio dosta praisea, i bome visokih ocijena. Krenuvši sa albumom, odmah sam skužio da to nije za ovo vrijeme, da je ovo ipak nekako tro(pički), sunčani, ljetni album. Zato sam preslušao sve jednom, nisam htio uništavati taj feeling, pa ću svakako album poslušati kada vrijeme bude ljetnije/toplije, jer vjerujem da će tada album pasati kao budali šamar jer ima predispozicije. Nema mi ni veze što je na španjolskom/portugalskom. Pa tako da ovaj rejting ništa zasad ne znači dok ne dođe vrijeme za pravo slušanje ovog albuma. Lijep pozdrav. ?/5

Rekoh si kud sad ta glazba bemu lebac. Mislim nisam čuo ništ baš previše loše o Dubljim Ljubičastima, pa sam ono dao šansu, iako je po meni onak loš uvod u njihov katalog. Ne sluteći, dojmilo mi se pokoja pjesma i naravno nisam lud da slušam deluxe edition, našao sam koliko zapravo ima traka, opleo to vozeći se autom prema NG kako bi si išao napraviti osobnu. Pa jebemu mater, nisu oni toliko loši a? Ima dobrih stvari, samo morao bih čuti i studio verzije jer nažalost ima izdrkavanja bezveznog u nekim pjesmama, neloše solaže, al ono aj skrat. Child of Time vjerujem da je nekakav klasik jer zvuči kvalitetno. Strange Kind of Woman mi je dobra, al sam da je skratio. Za live album je okej. 3.03/5

Samo želim reći da je ovaj album nešta najjače ikad u hip hopu. Top 5 definitivno. 4.7/5

Skoro četvorka! Dakle, nisam baš očekivao ovakav album, a i jesam. Ne znam, nisam pametan. Like a Prayer, Till Death Do Us Part, Oh Father, Keep it Together i Pray for Spanish Eyes će biti pjesme kojima vjerujem da ću se vraćat, ali ostale pjesme ne kažem da su loše, ali npr. Promise to Try, Act of Contrition (bezveze) i eventualno Dear Jessie neb si pušto, ovo sve ostalo je vrijedno spomena. Pjesme mogu reći da znaju podosta biti duge, to sam zamjetio. Zainteresiran sam za diskografiju, ako bude još koji album ovdje od nje, rado ću poslušati. Dakle, album je sigurno 3.5/5, ak ne i više, zavisi. Stvarno fali ta polovice zvijezde.

Nevjerojatno kako je album kliknuo nakon drugog slušanja. Jednostavno album za tmurnije, kišne dane kao što je 13.04.21' bio, jesenski album, gdje je hladnije vrijeme i strijepiš kad ćeš doć svom toplom domu. Sve pjesme su dobre, drugi dio album je bolji za nijansu, ali da moram bar jednu pjesmu izbaciti to bi definitivno bila "Voices of Old People". Možda ima tu neku smisao, al jednostavno mi je nepotrebna tbh. 4.22/5, zaista fin album. Ne bih se čudio da album nabavim na vinylu u skorašnje vrijeme.

Solidan acid/psiholedijski album. Jednostavno ovakvi albumi ne pašu toliko kada je vrijeme depresivno. Više paše na lijepo vrijeme time je odmah i pozitivniji mindstate i za takvo vrijeme ovakvi albumi bolje pokazuju svoju sliku. Nisam imao puno vremena za preslušavanje albuma pa vjerujem da nije u potpunosti opravdana ocijena, ali tako je kako je. 3.3/5

Ovaj album ovdje nisam očekivao, ako je on tu onda vjerujem da će dosta iznenađenja biti along the way. Album koji mi je kad sam bio mlad bio puno bolji nego što je sada. Preslušavajući ga, svakako ima dost dobrih pjesama, ali jedino onako kada bih birao pjesme, mislim da bi taman pol albuma ostavio i to bi bilo dost dobro. Butcher's Hook, Snuff, Sulfur, Psychosocial i pjesma koju sumnjam da je na originalnom albumu (dakle probably deluxe) koju sam najviše čak slušao je Vermilion Pt. 2 - Bloodstone Remix (takes me back itekako). Ovo ostalo je ili zaboravljivo, ili dobro, ali ne toliko.

Bend u kojeg sam dosta vremena uložio da mi kliknu. Ovaj klasik od albuma, ma koliki bio ipak nije najbolji njihov IMHO, ali naravno veoma je kvalitetan, glasan, prljav i sirov. Dosta dobar album.

Kratko i slatko. I jako mi se sviđa taj njihov naziv benda, Yardbirds. Zanimljiv album od samo 35min.

Ja sam na zapadu, nema puno ljudi, pištolj mi za pasom, sunce tuče, ništa ne vidim, prži kao ulje za pomfri. Skoro napuštene kuće, šeta se, šešir na glavi, boli me uvo za sve, uživam i ništa mi ne fali, osim eto pokoje 'ladno pivo jer trgovine baš nema u blizini, a pogotovo frižidera.

Iskreno dosta iznenađen ovim techno-nocturalno ambijentalnim izdanjem. Ma prva pjesma me je već uvela u album kako treba, a ostatak albuma je zadovoljavajuć. Atmosfera, beatovi, instrumentali su kvalitetni i mogu reći da ima jako dobrih prijelaza. Iznenađen sam iskreno.

Ne znam, osjećam da je ovo u nekom ranku sa Frank Sinatrom. Takva glazba, kao za gospodu. Uživanje uz viski pokraj kamina dok vani krpa snijeg ili pada kiša dok puše hladan vjetar - govoreći za drugi dio albuma.

Jedan divan album. Koji mi se svidio više nego što sam očekivao. Odličan početak albuma sa Down to Zero, te je nastavila sa finim pjesmama along the way. Somebody Who Loves You i Love and Affection su isto vrijedni spomena.

Dakle, mislim da je do ovog albuma što sam slušao Stonese. Jednostavno mi se svidjela ta blues rock priča i na tome sam ostao. 4 albuma kojima se najviše vraćam su Let it Bleed, Baggers Banquet, Sticky Fingers i ovaj (ali najmanje od ovih). Dakle 4 jako jako dobra albuma u rasponu od samo 5 godina. Definitivno su po meni tu bili na vrhu. Kod ovog albuma mi se sviđa jer je više raskošniji od ostalih što sam naveo, podugačak je što je možda i mana tu, ali svakako album ostaje zanimljiv sa odličnim pjesmama kao što su: Tumbling Rice, Sweet Virginia, Soul Survivor itd.

Razigran punk album sa nekim dobro poznatim stvarima. Dobar album gdje po meni bolje prevladava prvi dio albuma, na prvo slušanje mi se dojmio album, al na drugo i treće je to manje više nestalo.

I'll be damned. U početku mi je bilo eh, mislim nije da je album vrhunski ili odličan, ali je okej. Nothing more, nothing less. Par pjesama su izvukli rejting.

Nisam mislio poslušati jer je takav dan, ali dobro da jesam. Zadovoljan sam sa albumom i to fino. Beatove je napravio odlično, flow dobar, trajanje albuma taman, ni predugačak, ni prekratak. Volim te jazz vibre na hip hop albumima. Mislim ovaj album nije kao ATCQ gdje se više osjeti jazz vibe, ovdje je mixed malo više groove/jazz i još koji soul ubačen zahvaljujući gostima. Fin album.

Baš je ugodan album. Le sexy time. Warm record for sure, odlična kombinacija soul+jazz+rnb. Prvo sam mislio po imenu da idem slušat neki house, međutim dobro da nije.

Ako ovo ne vrišti 80te, onda eto jebiga ne znam. Veoma je plesan ovaj album sa catchy refrenima, instrumentalom, ritmikom. Nije odlično, ali nije ni loše.

Za početak sam mislio sa ovim coverom i nazivom benda da u drugu vrstu glazbe ulazim, međutim nije tako. Iako mi soft rock zna pasati, ovaj album i nije baš nešta previše. Negdje je tako izglancan taj pop da mi ne paše, a opet imaju dobrih stvari na ovom izdanju pa sam u nedoumici. Imaju taj neki ljetni zvuk u nekim dijelovima. Weather With You, Italian Plastic, Fall at your Feet - dobričke pjesmičke.

Iznenadilo me odmah prve četiri pjesme, da su sve dost dobre i to zaredom. Nikad čuo za Billya, ali eto drago mi je da je bio kvalitetan što čujem iz ovog albuma.

Album čiji sam cover viđo bar 17 puta tjedno u PMC grupi prije par godina kad sam se učlanio tamo. Non stop to trljanje u nos da sam ga tada bio odlučio i poslušati. Inače sam dost veliki fan AnCo-a, pogotovo albuma kao što su Feels, Strawberry Jam i Sung Tongs. Ovaj album je isto dosta dobar, ljetna psihodelija koja vuče na pozitivnije trenutke. Odlične pjesme (bengeri) poput: Summertime Clothes, My Girls, Brother Sport te divnih pjesama poput No More Runnin', Daily Routine. Sve u svemu, album treba da klikne (bar je meni trebalo) jer sam ga pokušavao nekad davno više puta preslušati da vidim šta je tolko dobro u vezi albuma. Sada bolje kontam, i drago mi je da nije težak album kao što mi je bio. Živio AnCo <3

Rijetko kad sam si znao pustiti njega, općenito me je zanimalo, al nisam si baš puštao cijeli album. Sada se eto pružila prilika, imam vremena, zadan je za ovaj zadatak i viola. Iako je album podijeljen na Internacionalno/Američko izdanje, ali dosta dobar kada se sve skupi u jedan album jer ne gubi na kvaliteti. Dobar uvod u njegov rad, i preporuka svakom da ga se bar posluša.

A šta ja znam, moglo je definitivno bolje. Zaboravljiv album više manje. Ne želim biti pregrub, al tako je. Već sam tako nešta čuo, vrišti 80te ali ne i kvaliteta. Prva i zadnja pjesma su dobre, prva je klasika od pjesme, a zadnja je fin završetak.

Šta reći na ovaj album? Definitivno IMHO je ovo njegov najbolji album bez premca, eventualno jako blizu može doći Low i The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars. Album koji me uvijek podsjeća na lijepe trenutke, kadgod ga pustim i znači mi. Od toliko kvalitetnin i odličnih albuma gospodina Stardusta, eto ovaj mi je s vremenom isplivao na prvo mjesto. *ch-ch-ch-ch-ch-changes!!!!*

Album ima ljetnu auru. Mnogo instrumenata se može naći na albumu, a ja mislio da ulazim u nu metal album. Dakle više je bazirano na chamber pop/rocku sa nekim dost dobrim stvarima. Kroz album postoje 2 vrste vokala, skvičavi i normalni, e sad jesu to drugačiji likovi ili jedan lik? Ne znam. You Musculine You, Grumpus, Nashville Parent dost dobre pjesme pogotovo YMY.

Jedan veoma kvalitetan dvostruki album. Velim ja da je uvijek rizično raditi dvostruki album ako nećeš biti konzistentan. Naravno daleko od toga da mi se svaka pjesma sviđa, ali toliko ima kvalitetnih pjesama na ovom albumu da jednostavno nije fer dati lošiju ocijenu za album od 28 pjesama, a gdje većina albuma valja. Album ima svoje neke padove, gdje nije toliko interesantno, ali to je samo u nekim sitnim dijelovima (čitaj pjesmama). Odlične pjesme poput: Tonight, Tonight, Zero, Bullet With Butterfly Wings, Bodies, 1979, Stumbleine, Cupid De Locke i tako dalje. Od ovih pjesama što sam nabrojao bar 3 pjesme su mi u njihovih top 10 - pametnome dosta. Hvale vrijedan album Smashing Pumpkinsa te po mom mišljenju je album ipak iza meni njihovog najdražeg Siamese Dreams. Ovaj album ima shift prema agresiji pa vraćanje na pasivu i vice versa. Neke predivne balade, lijepi instrumentali, ali isto tako i divlji vokali sa pojačanim gitarama.

Moraš bit u tom mindsetu ljutnje, nabrijanosti i agresije jer za šta su većinom hc punk albumi (u ovom slučaju EP) nego za to. Minor Threat je veoma poznat ovako općenito, a i dosta je utjecao na opstanak/stvaranje/održavanje scene iako imaju samo 3 EPa, bez albuma! Al men ti je to sve isto, više manje.

Ovo je po svim pravilima jednostavno klasika od albuma. Daleko poznat sa super hitovima. Divna atmosfera na albumu, lagano može biti i u pozadini. Ne traži puno koncentracije, a nagradi te. Svakako obavezno štivo za svakog muzikoljupca.

Ova legenda je moj čovjek jeseni. Ne prođe jesen, a da ne pustim bar jedan od njegova tri albuma. Prošle godine je najviše bio Bryter Layter, a sada evo u proljetno doba vjerujem da neće toliko ostaviti trag kao što ostavi u jesen poput Fleet Foxesa, ali svakako ne bi trebalo utjecati na rejting. Al paz ovo, u šumi si ili svom dvorištu sa pogledom na mali potočić, sunce prolazi kroz krošnje, lišće je šareno, vrijeme oko 15tak °C, svježiji zrak, a svejedno dovoljno da budeš u trenerci, slušaš ovaj album i uživaš u zlatnom satu godišnjeg doba.

Ovo je prvi puta da se susrećem sa Ninom Simone u cijelosti, mislivši da cijeli album idem slušati. I što sam čuo je zapravo dosta dobar album, znao sam otprilike u šta se upuštam. Po ovome što sam čitao, gledao i pratio, ovo je više-manje kolekcija njenih pjesama skupljen u album. Na albumu se osjeti jako dobar jazz plus piano koji zna odskakat i pokazat da je najjači instrumental na ovom albumu. Naime iako je više-manje kolekcija pjesama, isto tako je i dosta cover pjesama na ovom albumu. Four Women sam odmah čuo u glazbi da me podsjeća na jednu stvar za koju se koristio taj sample i dobro sam čuo (Jay-Z - The Story of OJ). Break Down and Let It All Out isto jedna dobra stvar, Wild is the Wind je tako divan instrumental zajedno sa glasom za uživati u noćnom društvu uz kamin i eventualno koja čašica dobrog brendija.

Inače Ska kao žanr ne shvaćam nešta previše ozbiljno, to mi je žanr razbibrige nekada, ali rijetko kada si uopće puštam nešta od toga. Ovaj album kao i ostali su došli random i vrijeme je da se posluša. / / Prva stvar sa albuma je čak i poznata, imam u glavi kao da sam ju već čuo, sasvim dobra stvar. Općenito album nije zadovoljio moje kriterije, previše ide na reggae, a manje ritmičnije u drugom dijelu albuma. Pjesme poput A Massage to you Rudy, Concrete Jungle i Little Bitch, da ih je više, možda bih album bio i bolje ocijenjen. Ako bi se mene pitalo, drugi dio albuma mi ni ne treba.

Album nije loš, možda mi je došao u krivi trenutak da ga više razumijem, ali što sam čuo, prolazan je. Dobar. Mislim ima pjesmu Cars koja mi je obilježila djetinjstvo zbog toga što je bila u nekoj igri s autima, to moram potražit točno koja, e od tada znam to. M.E. pjesma mi je sjela odmah na prvo slušanje, a također i Conversations (iako je u početku sporo krenula), međutim je do kraja pjesme pogodila promjene i postala je zanimljivija. Album je dobar, samo nisam imao više vremena da ga preslušam.

A šta ženska ima glas, to je strašno. Stvarno odličan, međutim nije mi se dojmio ovako album sad da si ga pustim u slobodno vrijeme. People Get Ready mi je stvar koja mi se najviše svidila, pravo dobra stvar, i mislim da ću se toj pjesmi uglavnom vraćati. Album nije loš! Samo nije za mene u cijelosti.

Šta reći o ovom albumu osim da je blizu savršenstva? Zvuči jednostavno, ali je ovaj album mi puno znači i definitivno mi je top 5 albuma koje si moram, al moram pustiti kada dođe jesensko vrijeme. Zanemarivši njen privatni život, bila je vrsna umjetnica. Dakle ovo je album koji mi je jako blizu čiste petice, i zato vjerujem da će dobiti peticu jer ono, 90% albuma je odličan. Odlične stvari na ovom albumu od 10 pjesama: "The Fairest of the Seasons, These Days, Little Sister, Winter Song, Chelsea Girls, I'll Keep It With Mine (mislim da je ovo cover od gospodina Dylana koji je oooodlično izvršen), Wrap Your Troubles in Dreams, Somewhere There's a Feather, a pjesme poput It Was a Pleasure Then i Eulogy to Lenny Bruce su groweri, i dobre stvari, ali ako već moram neke slabije malo izabrati, to bi bile te.

Iskreno nisam imao nešta vremena ga preslušati detaljno, no ovo što sam čuo, nije baš nešta iskreno posebno, ne da je loše, nego jednostavno mi se baš nije toliko ni slušao album, nije me zadržao da budem željan slušanja. Iako je Michael Stipe iz grupe R.E.M. rekao da je ovo najbolji album 1993, ne bi se sigurno s njim složio, a zbog toga sam i dobio želju da ga poslušam. Okej su pjesme, međutim ne dira me previše.

Općenito jako talentirana pjevačica, sa dosta poznatim hitovima na ovom albumu, a ovo mi je prvi susret sa albumom. Dosta kratak album, al pošto meni baš ne sjeda toliko album, onda je i okej. Nisam nikad imao neku posebnu želju se slušati ali evo sad jesam i mogu reći da Tears Dry on their Own je najbolja sa albuma. Ostatak je okej, ali osim onako hitova ništa mi ne iskače, ne iskazuje da si ponovno puštam. Možda sam sada okrutan za ocijenu, ali nije to album baš za mene, ali to ne znači da nije kvalitetan.

Ayyyy, pa ovo je okej!

Šta reći o ovom krasnom albumu? Nijedna pjesma nije loša, a instrumentali su milina. Glas mu je odličan, i varira iz pjesme u pjesmu, hoćeš od tihog do gubljenja glasa što se dere iz petnih žila. Poslušah par puta ovo i jednostavno je divan. Žao mi je što se ne mogu bolje izraziti, ali šta je tu je.

Dobar album gospon Briana uz pomoć Brynea. U jednom djelu se vidi to što je Eno napravio za Remain in Light, osjeti se i na ovom albumu. Nosi tu groovie/futuristic/afrobeat melodiju.

Ma jok, žanr koji mi uopće ali uopće ne sjeda i ne paše.

Solidan trip hop album sa elementima hip hopa, eksperimentiranjem nekakvih sampleova i nekako nokturalno raspoložen. Općenito trip hop žanr spada više u noćne sate, kišne dane, jednostavno taj žanr meni ne spada pod nekakvu sreću, da ga slušam po lijepom vremenu, ne znam. Uglavnom, album je dosta solidan, nije među najboljima, ali svakako je moguće povrat na ovaj album kada budem u žaru slušanja ove vrste glazbe.

A šta je zadnja stvar predivna. Vrh albuma a ujedno i kraj. Lijep country/Americana album, laganih nota i lijepog glasa. Također zadnji dan u Prvči NG M-1, pa znam koji sam album slušao zadnji ovdje jer smo sa ovim krenuli taman negdje u drugom tjednu kad sam krenuo ovdje raditi. Ovaj album ću još preslušati par puta sigurno, vruće ljeto u prirodi ili rana jesen. Definitivno vjerujem da je za to vrijeme.

Klasik album osamdesetih sa klasičnim coverom. Općenito su jako utjecajni na mnoge kulture u glazbi, ali ovaj album mislim da sam najviše slušao kada sam bio zainteresiran u njih. Općenito nekada njihov flow i glas zna biti piiiiinkicu odbojan, ali sve u svemu je ovo jedan odličan album. Ako već neki album od njih po meni zaslužuje ovaku ocijenu, to je onda ovaj momak.

Dosta dobar albuma čika Đimija. Dva puta preslušan samo. Nisam imao previše vremena, nažalost pa mi možda nije toliko ušlo u glavu koliko sam mislio, ali drugi puta kada sam preslušavao bio je puno bolji. Album kojem ću se isto vraćati, pogotovo njemu općenito jer mi se sviđa kao izvođač, taj vajb i gitara.

Ako je šta okej to su eventualno hitovi i najslušanije pjesme sa ovog albuma, ovo ostalo je stvarno zaboravljivo, očekivo sam više ili možda nisam.

Ovaj album u neku ruku dosta, dosta podsjeća na Public Enemy. Jebiga, politički nastrojen album, glas sličan glasu od Chuck-a (D), jedino možda da nisu tako duge pjesme sunce mu. Sve nekih 5-6 minuta. Al taj eerie piano u Water Pistol Man, uf. Sve u svemu dobar album, al ne pretjerano.

Imam osjećaj da sam ovaj album najviše pokušavao slušati od Blura nakon Parklifea. Sjećam se dosta vožnje vlakom do glavnog kolodvora u ZG pa prelazak u drugi vlak pa za Vrapče, znam da su mi krepale bluetooth sluške pa sam na normalne prešo, ali nisu toliko kvalitetnog zvuka. Album kreće sa odličnom pjesmom For Tomorrow, a na ovom albumu se nalaze još par odličnih stvari kao: Advert, Chemical World, Oily Water, Colin Zeal, Sunday, Sunday. Ne znam, čini mi se da je ovaj album dosta underrated što se tiče Blura.

Cosmic Dancer <3 Dosta cijenjen album, volim mu se vratiti, ne baš toliko, ali evo slušajuć opet, svaki put dobro zvuči pogotovo za svoje vrijeme. Vjerujem da je ovaj album dosta utjecajan.

Jednostavan, lijep album. Ništa previše. Album zvuči kao jedna dugačka pjesma, ništa loše pod tim nisam mislio. Laganini glazba za pozadinu definitivno.

Cover albuma je predivan, prvi album Bjorkice je dobar, nije kao njeni ostali albumi: Homogenic ili Vespertine, ali je tu.

Alo, nisam ovo očekivao. Trip-hop/dancepop kind of thing. Nije loš album, ali mi iskreno nije bolji od Like a Prayer što sam prije nekoliko tjedana slušao za ovaj challenge. Zanimljiv nadasve album, pogotovo me iznenadilo, nije ono što sam očekivao od albuma kao tipa Like a Prayer.

Među najboljim opening songs ikad - Hanging on a Telephone. I upravo sad pročitao da je to cover, sheeesh. Playful album sa odličnim vokalom Debbie. Naravno na albumu su jako poznati hitovi kao One Way or Another i Heart of Glass. Preporuka svi koji vole New Wave/Power Pop žanr, fin album.

Huhaj, meine beste albumische from Blurische. Pošto je meni Oasis bolji jer imaju dva albuma koja su mi baš top top, ovo je Blurov album koji je skoro u rangu sa njihova dva. Album sa različitim varijacima pjesama, al svejedno je to skupljeno u brit pop. Definitivno u top 5 brit pop albuma, ako ne i u top 3.

Po meni najbolji album Van Morrisona. Pravo jesenski.

Još jedan odličan album Talking Headsa. Moguće je da mi je u top 3 njihovih albuma. Dosta razigran album, pozitivne vibre.

Ovo je zapravo jako dobar album. Odlično ime benda, coveri albuma su im top i htio sam neko vrijeme ih preslusati i evo napokon. Nešto malo drugačije, instrumentalna potkrepljeni sa ženskim/muškim vokalima.

Šta reći o ovom albumu? Malkoc fali da bude petica, a nije toliko slaba četvorka. Jednostavno top 3 Dylanovih albuma, predivan, dosta harmonike, lijepe lirike, odlične atmosfere. Svake godine se mora poslušati par puta, tu nema premca.

Legendaran album. Top 5, ako ne i top 3 najboljih Wu Tang solo albuma. Raekwon the Chef je pokido, odlični featuringi, jedino eventualno da je skratio priču doslovce, ali valjda to ide najbolje uz taj mafioso stil.

Sasvim solidan i dobar album. Sviđa mi se, ne toliko da bih dao četiri, ali sigurno dobar album.

Koliko hvale ovaj album, to nisu istine, ali poslušavši ovo mi je jasnije. Nije toliko savršeno kao nekim ljudima, nije mi top top, ali je kvalitetan album koji se još dosta dobro drži nakon 36 godina. Sigurno je prošlo kroz moje uši bar 4 puta pa ipak imam stabilnije mišljenje.

Dobar album. Podsjeća naravno tu i tamo na Daft Punk, ipak su iz tog kruga. Nije loše.

Dakle, evo ga nakon dugo dugo vremena idem slušati, jer mi je ovo propušten album, inače 85. album, a mi smo sad na 418. albumu. Uglavnom, to je Lou Reed, il ga voliš il ne - nakon Velvet Undergrounda se okušao u solo vodama, prije ovog albuma je napravio Transformer jači od ovog albuma, međutim ovaj album se po meni više ističe tema koja govori o upotrebi droge, prostitucija, depresija, obiteljsko nasilje i samoubojstvo. Milina za pročitat a? Uglavnom, Reed u svom punom sjaju (Transformer - Berlin - New York), jedino sam te preslušao, vidit ćemo kasnije.

Jedan od najbolji Krautrock albuma. Odličan od početka do kraja, kad imam fazu Krautrocka, ovo je među prvim albumima koji si pustim.

Općenito ovaj power-pop album, note, ritam se čuo u dosta albuma koje sam slušao, trenutno ne pada na pamet koji. (Moguće lako poneki album od Guided By Voices, Sebadoh, Ride?, Weezer...). Prepoznatljivo je. Jedan dobar album koji je proglašen najboljim u časopisu Spin 1991 godine.

Album krenuo dost dobro, pjesma Mother je sve. Općenito album nije loš, al sam više očekivao.

Jedan sasvim pozitivan albumčić, volim glazbu 60ih. Daju taj jedan poseban osjećaj razbibrige i sreće.

Pop melankolija sa catchy instrumentalom i jako lijepim glasom koji nadopunjuje melodije pjesama na ovom albumu.

Sasvim dobar album. Odlična gitara, tu je i Lou Barlow meni jedan od najdražih lo-fi artista. Volim ovakvu vrstu glazbe, podsjeća na Sonic Youth u valovima. Prve tri pjesme su super. Odlično zaredano. Nema mnogo pjesama na albumu što više cijenim nego da nabriju do ibera album sa nekim lako skipanim pjesmama. Sve u svemu jedan jako dobar album.

Nemam ja vremena baš za Alice Cooper. Ne sviđa mi se njegova glazba.

Uistinu jedan od kultnijih albuma koji meni nije toliko sjeo, mada je sasvim dobar.

Jedan od okejastijih albuma sedamdeset i šeste godine, pogotovo što album započinju sa jako dobrom stvari zvanom Roadrunner. Općenito album je dobar i živi do svoje ocjene koje joj je dano na rym.

Radio sam svatove i jednostavno nisam imao vremena. Iskreno, ne bih ni tražio za njih, ali tko zna. //// Ma šta ko zna, kurac, neb si ovo nikad pustio, al nije odvratno toliko.

Kada bih već rasporedio najbolje albume Beatlesa, ovaj album bi se svakako morao čuti, jer se nalazi u top 3 najboljih njihovih albuma. Lijepo melodičan album koji me često nekako vuče na jesen, po samom coveru? (boje možda). Odličan početak albuma sa pjesmom Drive My Car, potom ide Norwegian Wood koji je baš autumn mood. Divan instrumental, predivan štoviše. Općenito da ne dužim. Cijeli album je zabavan, lijep, radostan, melodičan i među najbolja u D Bitls katalogu.

Definitivno album vrijedan slušanja, nije među najboljima pošto Talking Heads ima puno kvalitetnog materijala/albuma, singlova. Za početak karijere, sasvim dobra odskočna daska gdje je glavni hit Psycho Killer keskese ih digao u poznatije vode.

Nisam inače baš oduševljen Led Zeppelinom, pa tako ni ovim albumom. Mislim vjerujem da su kvalitetni?, ali mi nikad nisu sjeli i vjerujem da ni neće.

Veoma talentirani krautrock izvođači, koje valja poslušati ako ulaziš u ovaj žanr.

Ne znam što vi mislite o ovom albumu, ali album je sasvim solidan za mene. Hitovi su hitovi, čisti pogodak, što je zapravo već dovoljno za rejting koji bi dao. Nije ni blizu njihovim ostalim koje smatram najboljima, ali daleko je ovaj album od lošeg albuma. Preporuka svakako za svakog tko želi proći katalog Bitlsa. Odavde se može vidjeti kakvu evoluciju na puno bolje su imali.

Sasvim dobar album

Nekakav western-country album koji nije loš uopće, ali jednostavno je sasvim okej. Ništa posebno.

Znači, očito sam postao neki njihov fan. Prvo sam poslušao Celebrity Skin koji mi je jako dobar, pa potom ovaj, i taman se eto našao i ovdje u 1001. album. Ovo mi je malo slabiji od Celebrity Skin, ali isto tako ima stvarno dobrih stvari, baš mi je drago da sam ih poslušao.

u 130. albuma, već su ispucani svi Jimi Hendrixovi albumi (ovo je zadnji ispucan), i bome su svi albumi čiste četvorke, neki možd malo jače. Volim njegov zvuk, sve u svemu, dosta dobar album - energičan, hedonistički nastrojen i topao album.

Klasičan rap album gospode Cypress Hill. Odličan početak njihovog kataloga, još k tome posjedujem vinyl ovog albuma. Volim taj sirov zvuk i pucketanje na trakama.

Definitivno nešto odlično, u top 3 R.E.M. albuma, 80te gdje su oni rasturali. Imali 5 predobrih albuma zaredom, treba to moći. Album jako blizu petici. <3

Stari Tom je najbolji tom, preciznije 70te. Minimalno 3 albuma su stvorena za lagano pijuckanje uz kamin, ili samo šetnja po noći uz koje svjetlo na kućama, ulici.. Sve u svemu dosta dobar live nastup gospodina.

Protiv ovog žanra nikad ne bih ništa loše rekao. Jednostavno ako si u tom điru, to je nešta predobro. Općenito BB King je tata mata, a ovaj live album to govori. Nije mi wow album, ali jednostavno je dobar i vrijedi ga se poslušati.

Drugi najbolji RHCP album, ako ne i najbolji. Definitivno veliki klasik.

Likovi su mi dost dobri ovako, dok glazba kao taj žanr, općenito ne sjeda toliko koliko sam mislio. Sve u svemu veliki respect imaju, međutim nije toliko sad da bi ih slušao na dnevnoj bazi.

Mislim da im je to najbolji album u svom katalogu. Album kojeg sam znao vrtit po vrućem ljetu, jer mi je davao takav osjećaj, nije blizu Modest Mouseovim prvjencima gdje sam ciljao albume da nađem, ali nije toliko ni daleko. Sve u svemu kvalitetan album, vrijedan slušanja.

Jedan dosta dobar zimski album. Puno albuma gospodin Nick i njegova škvadra imaju ispod svog pojasa za koje bi se reklo da su fantastični, ovaj nije toliko baš, ali je jako dobar. Dakle nije mi u top 5, ali svejedno zaslužuje veliki rejting.

Nikad mi nisu toliko legli kao tipa Arctic Monkeys ili netko iz tog vala. Okej su, ali nikak da dođu meni do tog levela gdje bi ih pustio da mi svira. ___________________________________________ Nakon slušanja dva puta, mogu reći da sam dosta pogriješio i isprike na tome. Album je super, čista četvorka, iznaneđen sam zapravo koliko ovaj album može parirati Interpolov - Turn on the Bright Lights i od Arctic Monkeysa - Whatever People Say I Am, That's What I'm Not.

Ovo je u top 3 definitivno najboljih The Cure albuma. Tako mračan, ritmičan, depresivan, hladan album, ujedno pun ljepote ako se to može tako i navesti. Ako si fan ovog benda, ovaj album moraš ispoštivati.

Ono što sam čuo od albuma, nisam baš nešta bio zadovoljan.

Oh da, album koji me je vodio kroz godine i godine. Iako se znam vraćati tu i tamo na njega, ne mogu zaboraviti koliko je utjecao da moj ukus i ljubav za glazbom. Definitivno top 3 njegovih albuma, nema premca. Pošto znam da sam odrastao na njemu, ali sad znam da sam i prerastao nekako. Svakako zaslužuje jako dobru ocjenu, i zbog nostalgije, a i kvalitete.

Ah, gospodin West. Početak. Odličan album, ali po meni nije ni blizu njegovim najjačim albumima. Jesus Walks tho...

Iskreno sam očekivao da će mi se album svidit, ali jednostavno mi djeluje dosadno, osim Electronic Reneissance, odlična stvar. Ostatak je dosta zaboravljiv, šteta, a baš sam htio da mi ovo bude dobar album. Možda krivo vrijeme za slušati? Ne znam.

Nije toliko dobar kao njegovi ostali, mozd zbog toga jer baš se vamo osjeti ta električna gitara valjda zbog ovog Ludog Konja, ali moram izdvojiti predzadnju pjesmu Running Dry (Requiem for Rockets).

Dakle album, daleko daleko daleko poznat sa pjesmama i to pobliže 3 pjesme u redu koji su potpuni klasici! Općenito album dobiva već 2 zvjezdice samo zahvaljujući pjesmama: Thriller, Billie Jean i Beat It. Ostatak albuma je kvalitetan, ali ne toliko kao ovo nabrojano.

Uh, ovo je baš sirovo, baš se vidi droga na ovom albumu. Koliko je tužno u neku ruku (hehe), tako je zapravo dosta i dobro. Meni se sviđa, i to mi je ako ćemo već govorit, najbolji solo album od nekoga iz Pink Floyda. Amen.

Nije se morao dokazivati, ali opet za početak solo karijere je morao drito u meso. Nakon odjeba N. W. A., krenuo je u solo vode i to mu je bio najbolji potez, pogotovo što se tiče 90ih. Ovaj album mu je možda čak i najbolji, iako ima još 2 albuma koja su jako blizu kvaliteti kao što ovaj album donosi, a to su Death Certificate i The Predator, iako se lako može i Lethal Injection ubaciti. Ovdje je gladan kao ja nedjeljom kad se ručak pojede, pa moram ćevape naručit navečer.

Eh, I don't feel it.

Stvarno okej album, mada bi ga skratio sigurno za 15tak minuta, neke pjesme traju dost dugo, a nema potrebe. We Will Not Be Lovers je najjača sa albuma. Može i bolji album biti, ali je ovo solidna trojka.

Joj, ovo je njihov dobar album. Sviđa mi se. Definitivno najbolji njihov, isprike, ali nije čista četvrtka, ali je jako blizu.

Jedan divan album.

Odličan album Pavementa. U 39min je stalo isto toliko minuta kvalitete.

U top 5 najboljih brit pop albuma, alo. Dakle vrh album, žao mi je što mi nije skroz savršen, ali je dosta blizu. Stvarno kvalitetan album, odličnih pjesama i jedan od glavnih pokretača ovakvog žanra u Britaniji.

Dakle, ima dost dobrih stvari, ali po meni je album dosta dugačak. Definitivno je oko 3.5/5, ali nije 4. Inače, ovo je prvo slušanje albuma, pa je moguće ako bih se opet vratio na album digao rejt, znam da nije ispod 3.5.

Nisam u potpunosti slušao, pustio sam si dok sam Čakovečke i Vitalkine smjese tovario u skladište. Vjerujem da je bolje nego što sam čuo, ali eto ovako.

Jako snažan i dobar album.

Ako se ikad sluša punk, ovo se mora poslušati, jednostavno je jako važan za taj žanr. Inače je Proto-Punk, taj žanr ovog albuma, a i pokretači su tog istog. Sad kad sam to rekao, meni nekad stvarno sjedne, ali nije toliko meni odličan i zanimljiv koliko sam mislio. Više mi je njihov Raw Power bolji.

A ovo je vibe, ovo kad se pusti, glava radi sam tak. Dost dobar album, najbolji njihov.

Sasvim dobar album, očekivao sam više s obzirom što neki svršavaju na ovo.

iskreno nisam očekivao da će mi se dopast album, i drago mi je jako da sam ga poslušao. Ali taj streak, Victory - Sheela-na-gig - Hair je jeben, i ostale pjesme naravno. Preporuka za ulazak u njenu diskografiju da se zna s čim će se susretati.

Još jedan fin album legendarnog benda. Bar meni, sviđaju mi se. Nije top tier ko njihovi drugi albumi, ali nije za baciti. Pozitivan je.

Razumijem voljenje ovog albuma od strane pankera, i sve to stoji, međutim meni ne drži vodu previše, ali mi je najbolja TV Party jer mi je smiješna i dobra u isto vrijeme :'D

E ovo se slušalo da, podsjeća na stara vremena, iza Becka. Također kad sam prvi put za njih čuo, bilo je negdje...6. razred na satu informatike gdje je jedan lik prebacio greatest hits na komp i preko windows media player se na repeat slušalo.

Album s kojim je i krenulo moje skupljanje (kupovanje) ploča. Uglavnom album mi nije u top 3 njihovih, ali je isto tako album sa dosta opasnih hitova, i daleko najpoznatiji meni se čini? Kvalitet na nivou, s obzirom da Outkast ima jako opasnu diskografiju, teško je napraviti top 3.

a je dobar album, odličan, a pjesma Dying je savršena.

Nekako se čini kao da slušam jednu dugu pjesmu od 28 minuta, ali paše u pozadini. Vozim kamion na napuštenoj cesti, točim gorivo, cijene normalne.

Vjerujem da je zato što mi paše baš danas ovaj album sjela fina četvorka. TOP 5 Bobova: 5. spongeBOB; 4. Bob Rock; 3. Bob Ross; 2. Bob Marley; 1. Bob Dylan

Savršen jazz album. Najbolji ikad. Točka.

Pristojan albumčić, paše.

Stvarno mi ova glazba ne paše i Bog.

Rađe bi slušao DJ Khaleda.

Iznenadio me je album, nisam očekivao da će mi se sviditi - skoro većina. Inače mi ne sjedaju baš (naspram koliko ih dižu u nebo), ali opet ne mogu reći da su loši. "I like this one that says some pulp." - Tony Soprano

Jasno i jednostavno, naziv albuma kaže sve šta treba reć. Lagani chamber pop sa daškom orkestra. Nije ono za čim bi se vraćao, ali je sasvim uredan album.

Mislim da bi mi baš više pasao album, bio je dobar dok sam ga slušao, ali sam zaspao. Tak mi je reko Ivan da si ga pustim taman navečer jer tad paše. Dao bi 4 možda da sam stigo do kraja.

Mislim da mi je to njihov najbolji. Ima taman jedan dio albuma gdje su 3-4 pjesme odlične, inače šteta šta nije općenito cijeli album takav, glas me zna baciti na stranu, ali opet...mislim da ne bi toliko trebalo utjecati na rejting.

Dakle, napokon da slušam taj album za kojeg viču da je savršenstvo. Toliko sample-ova što se u rapu koristilo, sad znam sa kojeg je albuma. Love's in Need of Love Today, Pastime Paradise. Zapravo je dobar album, stvarno je, ali nije onako kako ga ljudi dižu gore jel.

Ovaj album ima žestine. SHREDDING BORTHER!! Uglavnom, dobar album. Nisam prevelik fan hard rock žanra, glazbe, ali kad slušam neke solaže ovdje mi dođe da trčim istom brzinom kao Sonic the Hedgehog i utrkujem se sa formulama iz F-Zero serijala.

Dakle, ovo. Ovo je za mene jedno od savršenijih ambient materijala. Definitivno ako ikad budeš imao problema sa spavanjem, da se umiriš itd, ovo je taj album koji ti treba. Brian Eno je legenda ambijentalne glazbe, i to sam se bome uvjerio kroz dosta njegovih albuma. Uglavnom, ako nisi slušao, a paše ti ambijentalna glazba, ovo je pod MUS!

Nije loše, nije loše. Zaista ima dobrih stvari poput: Dirge i Aisha.

Situacija je ovakva... Definitivno je ovaj čovjek pojam 12.mj, jer očito sve šta sam čuo bih mogao svrstati u soundtrack decembra svake godine. Tako da sada, em nije hladno, em nisu još blagdani... Ne znam, ima taj štih on za takve stvari. Za sad je ovakav rejting, a vjerujem da će sjesti bolje idući puta kada ga budem slušao (po gore navedenom se i zna kada).

TRANS. EUROPE. EXPRESS! Men se sviđa ovaj album, općenito oni su pojava. Drugačiji su bili, glavni u ovom pokretu glazbe. Elektrosintpopičko stvaranje uz mrvice techna. Sitnica koja mi se sviđa u vezi albuma je to što je kraj albuma povezan sa početkom albuma. Isto tako podsjeća na Pink Floydovog Zidnog albuma. Pa kaže: TRANS. EUROPE. EXPRESS.

I just talked to Jesus He said, "What up, Yeezus?" I said, "Shit—I'm chillin' Tryna stack these millions" Album je jeben. Bolji je sada nego što mi je prije bio. Ovo je najagresivnije što će se čuti od gospodina. Iz pjesme u pjesmu sve bolje i bolje i onda dođe Blood on the Leaves, savršenstvo od pjesme. Sve u svemu obavezno štivo za svakog fana Kanjeta.

Iskreno sam se iznenadio koliko mi zapravo nije sjeo ovaj album. Volim ga, odličan mi je, i s obzirom da ovaj album ljudi stavljaju većinom u top 3, očekivao sam da će i meni biti tako, ali et, nije kliknulo, nažalost.

Ovo je dobar album, nije mi u potpunosti super, jednostavno je onak, okej za poslušati. Paše album. Yep, znao sam da sam negdje čuo The Stranger sample, i pogodio sam - ako ikog zanima to je kod Xzibitove - Foundation (super pjesma btw).

Dobar je ovaj Japan, kao država! Sviđa mi se album. Fall in Love With Me i Alien su mi najdraži sa albuma, a iskreno po mojoj definiciji covera, treba biti kao što je on napravio za All Tomorrow's Parties (inače izvorno od Velvet Undergrounda gdje je Nico na vokalu). Despair je takva pjesma koja paše u noć, definitivno ima taj štih, dok In Vogue dosta podsjeća na stari The Cure. Sve u svemu, album nije overstajo svoju dobrodošlicu.

Di si bio '91? Ma nema meni veće sreće nego kad mi uleti album žanra reperskog. Uglavnom, album je dosta dobar, čak je i Flava Flav okej i ne uništava solo pjesme (što bi samim time uništio rejt albuma). Shut 'Em Down, Can't Truss It i By the Time I Get to Arizona su najjače. Iako mi paše i ova obrada Bring the Noisea sa Anthraxom, svejedno bi mi bilo draže da je neka bonus pjesma, a ne da je na albumu, ali okej, može i ovak.

Scott's Tots part. 4. Jako topao album, a sama pjesma The World's Strongest Man je bjutiful, a uz nju mi je najdraža i Boy Child. Duchess je također tu među favoritima.

Bowie. Šta reć? Čovjek koji po meni ima najviše odličnih albuma u povijesti glazbe, a samim time ovaj album spada u takove. Priča iza ovog albuma o tome kako se ne sjeća uopće radnje na ovom albumu mi je fascinantna. Sve u svemu odličan album, nije mi zasad u rangu sa Hunky Dory, Low, Ziggy... Ali nije daleko.

U 3 dana dva Public Enemy-a? Ma mora da se šališ. Nego, ovo je kultni klasik hip hopa, pogotovo krajem 80ih. Ako ovo nisi poslušao dosad, ne znam šta se čeka? Definitivno najdraži hip hop album 80ih.

Uvodna pjesma Mojo Pin je definitivno highlight za mene na ovom albumu. Predivno nešta. Inače preferiram njegovog oca po glazbi, ali nije fer je Jeff nije uspio izbaciti drugi album kako treba prije svoje smrti. Vjerujem da bi isto bio kvalitetan kao Tim. Sve u svemu, ima jedan album u cijelosti, ovaj, te je bome divan. Favoritne: Mojo Pin, Grace, So Real, Hallelujah (draža od originala), Corpus Christi Carol, Dream Brother i sjajna zadnja stvar Forget Her.

Imao sam tu neku fazu gdje sam ih baš htio zavoliti, pasao mi taj stil u to vrijeme, taj neki zabiti osjećaj da si negdje na zapadu, slušaš ovaku glazbu negdje kod benzinske stare. Taj stari folk/country rock. Zapravo mogu reći da album bolje zvuči sada, nego tada, više mi je sada ušima drag. Iskreno mogu i bez Truckin', možda da je Attics of My Life zadnja pjesma, e to bi bio poso (ujedno i favoritna).

Ovo je baš odličan album, trebalo mi je par puta da si pustim do kraja, ali kliknuo je jedne hladne zimske noći. Od tada je na mojoj cold nighttime plejlisti.

Znači odmah da razjasnimo, ovo nije loš album, ali jednostavno nije za mene, nije moja šalica čaja. Preslušao sam ga u cijelosti, nije da sam stao na pola, pa tak da mog reć. Edge of the World mi je najdraža, ako moram birati za ovaj album.

Po mišljenju veličine, ovo je klasik od albuma. Jeste, to je tačno. Javno priznanje below! "Ja, Luka Balić, priznajem da sam prvim slušanjem htio dati trojku ovom albumu, međutim preslušao sam drugi puta uz šetnju i promijenio sam itekako mišljenje."

Dobar album 60ih, valjalo bi se još koji puta vratiti na album.

Iako je Neon Bible meni najbolji njihov album, ovaj album definitivno ide iza njega. Nedugačak, al po svemu su koliko znamo na ovom albumu neizostavni klasici indie rocka. Favoritne pjesme: Neighborhood #1, #2, #3, #4, Wake Up, Haiti i Rebellion (Lies).

Iznenađen koliko je album pun dobrih stvari, dosta dobrih. Iskreno, čuo jesam sigurno pola albuma davnih dana, ali nisam nikad u cijelosti i eto me sada. Iskreno, bilo bi još bolje da su album završili sa Homecoming, toj to. (Nije loš Whatsername, ali Homecoming baš paše za kraj). Favoritne: Jesus of Suburbia, Holiday/Blvd. of Broken Dreams, Are We the Waiting/St. Jimmy i Homecoming.

Nikad za njih čuo, ali vidim da su prava jesenska gozba, hehe. Nije loše. U nekim dijelovima njen vokal me podsjeća na Nico. Favoritne: Down Where the Drunkards Roll, The End of the Rainbow

Predugačko, još je uživo, ali nije to toliko ni loše koliko sam mislio. Dosadnjikavo u neku ruku, da, al što ide dalje je bolje. Btw. Ako slučajno napišeš pjesmu koja nosi naziv Wind of Change, i ne bude dobra, kupi prnje! U ovom slučaju ovdje je ta pjesma najbolja. Baby I Love Your Way je čak poznata, ne znam otkle mi, garant neki film, il neki vrag, isto nije loša te se dobrima pridružuju još I Wanna go to the Sun i divan instrumental Penny For Your Thoughts. Ovo ostalo je oke.

Nisam očekivao ovako novije na ovom, pošto sam naviko na sve staro u vražju mater. Iznenadilo me ovo, inače za njih sam čuo preko bandcampa, međutim nisam ih slušao. Mislio sam da je to neki rap, ali jok. Nekakav instrumental uz r&b, soul elemente, ritmično je i dobro je. Bilo bi vjerojatno bolji album da su se neki filleri od pjesama izbacili, ili makar skratile pjesme. Favoritne: Hard Life, Hold Me, Monsters, Pray Up Stay Up.

Iskreno puno je psihodeličnih rock bandova bilo u drugom dijelu 60ih, ali s obzirom da je bilo stvarno dobrih bendova, albuma, ovaj album je just okay. Nije loš, sasvim okej je, ima boljih u ovom području. Ne dam dvojku jer bi onda bilo baš onak jadno da spada sa nekim albumima kojima sam dao dva koji su to zaslužili, ovima dajem malo respiratorne pomoći pa će ih to držati na klimavoj trojci.

Znam ih naravno, slušao sam samo jedan njihov album u cijelosti, a to je Quadrophenia. Znam za ovaj album, cover, sve, zapravo dosta njihovog kataloga ovako znam, al nisam potpuno i bolje poslušao, pa evo sad kreće ta turneja od samog početka njihove karijere. Sve u svemu, jača trojka, nije čista, 3,5 sigurno. Favoritne: I Don't Mind, My Generation, The Kids Are Alright, A Legal Matter.

Naziv benda im jako paše uz cover albuma. Sweet folk from Britain. A sad me ispričajte, odoh se razbacat ko đubre po britanskoj livadi dok je sunce vani na drugom dijelu pjesme Matty Groves i cijele pjesme Medley: The Lark in the Morning.

Pošto su mi Velvet Undergroundovci u top 10 bendova, nije teško skužiti da mi se bar 90% njihove diskografije sviđa. Pa tako da je ovaj album u top 3 njihovih, većinom se zna natjecati za drugo mjesto sa White Light/White Heat - zavisno o raspoloženju. Lou Reed <3 Favoritne: Some Kinda Love, Pale Blue Eyes, Beginning to See the Light, I'm Set Free.

Probudih se, vidim cover i naziv, reko neki francuski dance housish album, imo sam pravo, poslušo par pjesama, nije za baciti, al cover albuma je. I onda dalje slušajuć me sve više privuklo da završim taj album. Mozd bi jednu-dvije izbacio, ali je sve u svemu solidan.

Nije loš album, ono što mi se sviđa mi se baš sviđa, jest da smo sad taj album dobili na ružno vrijeme jer je ovo baš onak ljetni odabir, ali šta je tu je. Nije mi baš toliko odličan, ali stvarno ništa loše nemam reć za album, ali jednostavno nije moj đir. Sve pjesme koje znam, to su što je društvo puštalo i zato mi i jesu drage te pjesme. (Vidi favoritne) Favoritne: Clandestino, Bongo Bong, Luna y sol, Minha Galeria.

Uvijek sam za da poslušam britpop. Iznenadio me album, ima stvarno dobrih stvari. Favoritne: Richard III, G Song, Sun Hits the Sky, Going Out.

Jebote šta je ovaj album zanimljiv. Znam za ovaj album, za njega, al nikad nisam poslušao baš u cijelosti album i mog reći da me je zateklo. Stvarno odlično kreiranih pjesama, bass udara ko blesav, agresivan album. U nekima ima manjka melodičnosti, ali opet to nekako daje taj štih na pjesmu. Pa tako i cijeli album.

Djeluje čak depresivnije/mračnije od onoga što su prije radili, i dobro je, također je i cover odličan. Sviđa mi se album. Nije mi u potpunosti odličan, ali je dobar! Prvi dio albuma iliti prva strana je jača od druge. Imo. Najdraža mi je Feel Flows, taman na tom prijelazu na drugu stranu albuma.

Versitalan je album, i ta Kate je Bush (hehe) zanimljiv artista. Ne postoji ijedna pjesma koja mi je loša, a bome svega ima na albumu. Vjerujem da nakon ovog albuma idem otkrivat ostale njene stvari, doista divno. Favoritne: Sat In Your Lap, Suspended in Gaffa, Pull Out the Pin, Leave It Open, All the Love.

a zabavno, al ono

Nije loš album, ima dobrih stvari. Black Hole Sun mi je ono okej pjesma, ima puno boljih stvari realno, al mi je draga zbog onog jednog komentara, zna Ivan o čem pričam. Dobar grunge album, početak mog priznat da je dosta dobro starto, prvih pet pjesama su mi i najbolje. Ostatak je just fine.

Arkadna vatra. Odličan album, ujedno su se s tim albumom pomirili da više neće raditi općenito kvalitetne albume ko što su do tad.

Tek sam sad jebeno skužio šta pršći na slici. Jebeno jaje. Prvo sam mislio buket jaglaca... Album je fin, pogotovo sa njihovom najpoznatijom kompozicijom Heads Will Roll, al bogami ima i drugih isto tako dobrih stvari.

Jedna od definicija noise popa. Definitivno ako se ikad želi ući u taj žanr, ovaj će se album uvijek morat proć.

Zna se da su ikone u glazbi hip hopa, sve to stoji, aliiiiiiiiiiii meni nikad nisu baš bili vrh. Više je ono: "E hvala vam na svemu, super je to sve, međutim niste toliko dobri kako govore." Zapravo, to garant govore jer su bili inovativni što jeste, ali na kraju su puno puno njih napravili bolje nego oni. Rispekt na mjestu btw.

Zaista odličan album. Dosta podsjeća na album Low od Bowiea jer je isto tako producirao taj album (ista godina). Prvi dio albuma je ritmičan, plesan, nekako futurističkih zvukova ukomponirano, dok je drugi dio smireniji, laganiji i po mome mišljenju divniji, nokturalniji. Lijep prijelaz na polovici albuma. Naravno ako ste fan Talking Headsa može se i njihova glazba osjetit na ovom albumu (jer opet, on je surađivao s njima, a najviše sa David Byrneom.) Dakle devetka je tu. Favoritne: Backwater, King's Lead Hat, Here He Comes, Julie With, By This River.

Prva stvar je klasik, tu nema govora. Disco glazba, jednostavan žanr koji logično ima svrhu, a to je da raspleše raju. Rijetko kad će mi disco album bit odličan, nisam toliko lud za tom vrstom glazbe, al je dobar. (taj dio albuma), ostatak dosadan i meh.

Poštujem istočne elemente u glazbi, međutim u ovom albumu ima tog lošeg zavijanja ako se smijem tako izraziti koje mi većinom upropasti pjesmu nego što ju pošećeri kao npr. Nadia, Homelands, Immigrant (ženski dio i instrumental je dobar), Anthem Without Nation. Pjesma Serpents - dakle nalazim se u pustinji, perjam škorpione sa nekim kolcem dok ovo svira u pozadini, ali nije napeta borba. To mi bilo u glavi, isprike. Pjesme koje bih izdvojio sa ovog albuma su sve nešto opuštajuće, nokturalne nakane (a la trip hop neki) , šteta šta ih je takvih malo (dobrih pjesama hehe) : Pilgrim, Tides, Letting Go i Nostalgia.

Intro je kao uvod u nekakav super outer space herojski film, ali kroz album općenito vladaju ti quirky instrumentali uz njihovo nabadanje uzvika, pjevušenja, pričanja i vikanja - sve u svemu zabavan album. Na mjestima (pjesmama) osjetim taj neki miks vokala i ritma - Siouxie + Blondie uz začin vedrijeg post punka/new wavea. 6060 - 842! and I'm waiting for you! Favoritne: Dance This Mess Around, Rock Lobster, 6060 - 842.

Eric Clapton, more like Eric Crapton amirite?!?! Hehe Ugl, solidan blues rock, nije loš, Keep on Growing je baš dobra stvar, priznajem. Layla naravno isto. Predugo traje album, po men se odugovlači dosta, šamaranje. Možda još jer nisam neki raspoložen za ovakvu glazbu danas, moguće je sve. Odličan cover albuma, šteta sta nisu tako i pjesme.

Album nije revolucionaran, ali je zabavan. To mi se sviđa. Sigurno cu neke pjesme ubacit u plejlistu 70ih, a isto tako me više zanima njegova diskografija, tak da je to sve win win. Neloš album, ali cover je zato loš.

Bio bih lud da dam trojku, al opet nije ni jaka cetvorka. Drugi dio albuma odnosno The Lyre of Orpheus > prvi dio albuma odnosno Abattoir Blues. Oba super na svoj način, ali više volim The Lyre of Orpheus Cavea.

Album nije loš, ima dobrih trenutaka, ali mi nije sjeo onako kako sam mislio, a mislio sam tako da će mi bit bar sigurna trojka. Međutim nećkam se jer vjerovatno bar sada ne mislim se vraćat na ovaj album, čak nijednu pjesmu nemam za izdvojiti. Nije da su pjesme loše, nego su onak zaboravljive, neć ih se sjećat sigurno nakon dan-dva.

boobs, hehe. uglavnom na ovom albumu nisam našao ništa što mi pravo paše. krenuo je taj neki niz niskog rejtinga, možda je aplikacija prepoznala da dajem dobre ocjene šakom i kapom.

Dobra psihodelija (prva strana albuma) u kombinaciji pozitive i spoken worda (cijela druga strana albuma) - jako simpatična priča, bajka, to mi je i presudilo za ocjenu. Volim kad u albumima ima nekakav koncept - kao ovdje u drugom dijelu albuma, ali naravno ne smijem izostaviti prvi dio jer je također isto dobar. Glas koji priča, taj govornik ima dobar glas, kao da slušam nekakvu priču iz crtića kad sam bio mali na kazeti, ali je na engleskom.

Ovakvih sličnih albuma ima gro, i po meni je teško ocjeniti ovakav žanr. Još uvijek ne znam taj neki patern na koji bi se mogao osloniti da bi precizniji bio, ali ić ćemo po sluhu naravno. Solidan album, Groovin', If You Knew su baš dobre stvari, nije dugačak album, u ovom slučaju paše jer ne bi mogo imat koncentraciju da traje još tipa 5 pjesama više. Sasvim okej album, mali lift up. 3 pjesme će sigurno upast u moju 60s playlist, zato volim ovu stranicu, nenadano upadne pokoja pjesma u moje već ongoing playliste.

ne znam kako sada biti objektivan, svaka im čast na ovom jer nekako sumnjam da je slučajno ovaj album, takve tematike na današnji dan. ukoliko nije? onda je to ono perfekt tajming brate woop woop. kad već moram nešt prisrat, bilo bi mi naaajbolje da mi je bio moj A Charlie Brown Christmas iz 65', ali moram si malo horizonte otvoriti! i naravno - da je babi......

Vjerovali ili ne, ovo je najbolji Nirvanin album. Točka. Dumb je njihova meni najbolja stvar ikada, a i sam naziv pjesme opisuje nekad moje stanje. Nije savršen album, ali da je ispod četvotke? Neka hvala, mislim da oni nemaju loš album.

Album koji ću pamtit do kraja svog života. Legendaran album koji me je uveo u svijet hip hopa zajedno sa 50 Centovim GRODT. Znam da više govori nostalgija, al znači mi ovaj album puno i nisam mu mogao dati ispod petice. Jedino Ken Keniff smeta na albumu i Kim je scary, ovo ostalo - klasik. Bitch Please II mi je najslušanija sa albuma, znam svakog odglumit i odrepat. Who Knew isto, ma i Real Slim Shady, ma sve jebote. Ako se osvrnem ovako, rekao bih da je ovo njegov najbolji album. Šteta stvarno što nema da se rejta do desetke, jer ne bi bila čista desetka, al bi bila jaka devetka. Luka's ranking = MMLP > TES > SSLP > Relapse > Recovery >> Encore >>> ostatak.

Sjećam se kad sam se vraćo iz Venecije busom prije 5-6 godina pa sam se prikačio na njihov wi-fi i tad sam nažalost samo glupi deezer mogao imati pa sam si odlučio ovaj album pustiti i slušo sam ga dok nisam potrošio prometa u busu - valjda sam imao tu neku glupu granicu. Pa tako da kad vidim cover/čujem album se sjetim tog. Međutim, kolikogod Bowie imao albuma, u tom i je stvar, puno kvalitetnih je imao, ali ovaj album nikako nije mogao ući u mojih top 5 jer jednostavno nije bilo mjesta za njega, a ni sad. Iako jako dobar album, jebiga, ima definitivno boljih od ovog - impresionirajuće zapravo. Važno je napomenuti što je na ovom albumu dosta naglasio piano, i to kvalitetno. R.I.P. legendo <3

Aerosmith je bend koji nije za mene. Baš takav žanr nije za mene overall. Zaboravan album. Nije da je nekvalitetno, loše, mutavo, neg et. But hey! I listened to it, I pulled through!

Okej, ništa posebno, već se ovakvih izvođača čulo više puta, tj albuma. Ništa previše očaran u ono što sam čuo.

Ma to te pitam, posjedujem vinyl, znači ovo je teška četvorka, odličan ritam na albumu. Vokal, ma ugl znam se vratit ovom albumu dost često. Marquee Moon pjesma mi je malo malo u rotaciji iako traje 10min, nea veze. Odličan post/art punk, također mi je 77' u glazbi jako draga, a ovaj album je u definitivnoj top petici te godine. Ako ne i u top 3 iza Animalsa od Floyda i Low od Bowiea. P. S. Ko ne voli Marquee Moon stvar ima malog pišu i male sise i nije mi prijatelj onda. Ahha. Check mate.

Ivica Gotovina, odličan live iz zatvora! Međutim nisam ga baš lijepo preslušao kao inače, pa je ovak kak je.

Aaaaaaaa, pa viđam ovaj cover dost puta, al nikad nisam skužio žensku na njoj. Evo još jedan album iz 77'. Nisam očekivao ovakvu glazbu, više sam očekivao izdrkavanje po gitari, neki Rush tip benda, tako nešta jer gledajući koliko pjesama ima i koliko traju pjesme... Međutim, nije tak, drago mi je, zanimljiv album, gospodski, reklo bi se. Hvale ga očito s razlogom, i imaju zašto! Iznenadio me je jer stvarno nisam očekivao ovako pristojan album. Danceable, groovie, like it a lot! Pjesma Peg ima jedan sample koji se koristio u jednoj rap pjesmi (Eye Know od De La Soul) i to nisam znao, volim naučit ovakve stvari! Jedva čekam da i oni dođu na streaming platforme kad smo već kod toga. Aja (ko da ju volim još i saaaaaad) je jebena stvar! Top 5 albuma iz 77' na prvo slušanje, onda znaš. Love me some jazzy rock.

Nije previše agresivan za moja ušesa - to je super, baš onako kako mi paše, a i općenito kao ličnost mi je uvijek bio kul. Gimme Danger mi je njihova/njegova najbolja stvar, a ovaj album je baš onako kako ga je nazvo - sirovo snažan. Volim zvukove gitare na albumu, također što zna imat u nekim pjesmama kao da udara od neki triangl ili skriven piano? Cow bell? hehe. Tipa u Penetration. Ne znam. But nice touch indeed. Nije dugačak album, baš onako koliko treba trajati za ovakav žanr. Revolucionaran? Može se reći. Gimme Danger, I Need Somebody, Penetration su mi favoritne, iako se to može promjeniti svakim danom, osim Gimme Danger.

"First things first rest in peace uncle Tim". Među prvim, ujedno skoro i među zadnjim albumima gdje bi išao tim nekim folk rock putem, divnim. Iako ne kažem da je Starsailor imalo loš, ali ipak rekao bih pošto je dosta dobro držan među njegovim najboljim albumima - teži od ovog i Happy Sad za započeti njegovu diskografiju. Ima glas takav da bi ga ja od kuće u Novoj Kapeli čuo od Ratkovice (kad bi tamo imao koncert u domu). Uglavnom, svakako je ovo super album za krenuti u njegovu pustolovinu (ja sam sa Happy Sad, al nea veze). Ako ti srce ne trzne na prve note harmonike u Once I Was, onda ne znam šta da vam kažem. Morning Glory je baš predivan način za završiti album.

Užasan cover odmah da budemo jasni, dosta mi to ipak znači hoću neki album poslušat prije nekog albuma u dotičnoj diskografiji. Drago mi je da je album bolji od covera koji ga predstavlja, ritmičan je kao i većina njihovih stvari, nekako možda pozitivnije zvuče na ovom albumu, ali uvijek će imati taj mali dio, taj ritam koji će me uvijek podsjećati na Joy Divison (nije to nimalo loše, zašto i ne bi podsjećali?). Također i na The Cure. The Perfect Kiss je najbolja na albumu, a općenito mi se dvije pjesme nisu baš dojmile, ovo ostalo sve dobro. Nije čvrsta četvorka, ali ne mogu dati trojku ovom.

Volim Sonic Youth, i stvarno su mi među dražima, ali ovaj album nikako da mi dođe na bolju stranu njihovih albuma. Ovo je baš onako na međi, na sredini gdje nije ni loše, a nije ni toliko dobro da bi išlo više od trojke. Možda sam iskreno trebao i prošlom albumu dati trojku ipak (New Order - Low-Life, jebiga, ne mog sad to vratiti). Volim njihovu agresiju, i što su mnogi artisti od njih pokupili zvuk i probali nešto drugačije, pa će uvijek SY imat rispekt u glazbenoj industriji, a pogotovo u ovom žanru. I uvijek mi se sviđao ovaj cover, htio sam ga na majicu, bit će jednog dana, vjerujem. Solidan album, ali nije pokazao nekakav razvitak od prijašnjih albuma (Sister, EVOL, Goo, Daydream Nation) to name a few. EDIT: na drugom slušanju opet mi je album bolje lego, stvarno je. Low-Life od New Ordera je dobio 4, a on je zapravo trebo dobiti 3, a ovaj album ovaku zvijezdu koju sam sad lupio. Favoritne: 100%, Theresa's Sound-World, Sugar Kane, Chapel Hill.

Rispekt njima što su napravili tada u glazbi u tom periodu sa ovim albumom. Međutim, nije mi nikad bio previše dobar, bio mi je mid, jer su ga dosta napuhali, a samim time moja su očekivanja bila mal jača od normalnog, a da ne govorim kako ne paše album na ovo hladno smrznuto vrijeme. Dobar album, ali nije u mojoj rotaciji.

Don't get me wrong, nije ovo loš album za one koji su u ovoj glazbi, meni je ta glazba ono hit or miss. Dobar album, možda dvije pjesme su mi ostale u pamćenju, od čega jedna uopće nije na albumu gledajući po official track listi (Gary Gilmor's Eyes) kvrapcu! Sve u svemu solidno, ali forgettable for me.

Zbog ovakvih stvari sam unišao u ovu kolotečinu albuma. Da mi se isprsi nekad neki album od nekog nekad izvođača za kojeg nikad nisam čuo, i bude ono materijal za daljnji nastavak egzistencijalnog života - Ovo će biti na nekoj repeticiji, osjećam.

Ono što sam čuo - instrumentalno funky podmazano, nisam očekivao da ima takav glas, da može pjevati. Nemam ništa loše za reći, nekakav feel good dance album, nije moj đir iskreno, a i ne paše mi sada baš, međutim ne znači da je album loš. Prolazi, dobar.

Dosta dobar album, zanimljiv, quirky, instrumentalno je zapravo dost dobar. Sviđa mi se sve u svemu. Sleeping Gas, Second Head, Treason, Poppies, Brave Boys Keeps Their Promises...to name a few - odlične. tldr; nije dugačak album, ima 11 pjesama, nijedna loša pjesma, sve su stvari dobre, a i na ovaj album ću se vraćati. Tvrda četvorka!

Well, this should be easy. Daleko u top 3 njegova albuma. Nema se šta govoriti, a i nevjerovatan je čovjek (legenda) kad je mogao predvidjeti legendu - znak iznad njega. Svaka mu čast na tome. Back to the topic. Stvarno odličan album, čekam da ga uzmem na vinylu, jednom mi je uteko iz dirty-a prije nego što sam došao u ZG, ali idući puta čim bude, nabavlja se. Pjesme poput: Five Years, Moonage Daydream, Starman, Star, Suffragette City...ostat će vječne pjesme kao i on sam.

2021? Dakle, vidim da je ovaj album prošao meni preko glave ili stvarno nisu ni pitchfork, ni consequence ni reddit gdje pronalazim albume iz istoimene godine rekli nešta o ovom EP-ju. *Osvrt*: I dig that concept shit, općenito. Podsjeća me na Little Simz - Sometimes I Might Be Introvert, ali samo u vezi koncepcije. Tematika se tiče seksualnosti, odnosa i osjećaja u vezi toga, to je što sam pohvato. Prvi dio me nije baš nešta držao, ali pjesme poput: Lost One, The Other Side i Girl Like Me su mi digli za zvjezdicu. Vjerujem da će ovo biti nekako Anitin štih, da će joj bit ovaj EP dobar, bar bolji nego što je meni.

Ovaj album je za day-drinking ili općenito pijenje alkoholnih napitaka uz pjevanje. Od početka do kraja sa dobrim stvarima, možda 2 pjesme mi nisu sjele, ali ostatak je dost dobar i imaju dobar streak pjesama koje su bile odlične. Pogotovo prvi dio albuma. Preporuke ako ste za seltički rok.

Sintpopični možda recimo klasik? Ne znam, ne mora biti, ali ovaj cover mi je dosta poznat, viđao sam ga, bar što se tiče ovog žanra i ružan je! Prva strana albuma je sasvim dobra, ne mogu reć. Meni taj synthpop prolazi, ali nije koji će mi ostat onako u rotaciji. Ako me razumijete. Može se poslušat, a sad da ću si pustit to, bar sad još uvijek ne letim za ovim synthpopom.

Morate poslušati People Everyday, Mr. Wendal i Tennessee - jednostavno klasici u mojoj knjizi. Naravno, ima još dosta dobrih stvari na albumu. Beatovi mi se isto dosta sviđaju, imaju tu pozitivnu energijicu gdje vuku glazbu iz afričkih korijena.

Ma jazz album, pozadinski, nimalo loš. Just like that.

Jedino bih mogao slušati da je u filmu nekom u pozadini. Ovako mi ništa ne znači. Previše bubnjeva za razliku od gitare kao što je u Rhapsodia Del Maravilloso - jedina prolazna stvar.

Po nazivima pjesama već znaš u koju sferu glazbe ulaziš. Mothership Connection (sad znam gdje je Dr. Dre preuzeo sample za njegov klasik Let It Ride). Iskreno ima dosta ovak sampleova šta se koristilo u G-Funk/West Coast Hip Hopu. Funk po mojoj definiciji je dobra glazba, zabavna, više manje povezano za crnačkom kulturom i vjerujem da su tu gdje se oni najviše opuste i zabave radeći takvu vrstu glazbe. Meni ne smeta, uživam i ja u tome. DOOO I HAVE TO PUT MY HANDCUFFS ON YOU, MAMA

Okej album, nije me ništa previše dirnulo. Skužio sam kad sam mamuran sam baš zao što se tiče rejtanja albuma. Al bit ću dobar.

Jedan od najboljih i najpoznatijih post-punk albuma, i defnitivno superiorni za mrčkicu od Unknown Pleasures - al opet to sve ovisi o mom raspoloženju.

300. album, da, da. lijepa glazba, noćnog takta što najviše volim u jazz glazbi. ženski vokal uz divan instrumental.

Mutna Voda je klasični blues artist koji je cijenjen onako kako mu i doliči. Ovaj live nastup je dobar, glazbu koju inače volim slušati tijekom vrućeg dana u nekoj zabiti, ruralnom području bez ikakve brige, a i života.

Poetički, pomalo alkoholno, njegov onaj poznati hrapavi kameni glas + pokoja "sea shanty" traka + zvučno prljava glazba + emocije = nagrada, iako je vjerujem, težak album. Waits je veliki pisac koji je ukomponirao svašta na ovom albumu da se dobije Rain Dogs. Definitivno u njegova top 3 albuma (The Heart of Saturday Night, Closing Time i Rain Dogs). Znam da sam nasro boga oca ovdje.

Prvo što mi ne paše je to što je podosta dug, a po meni nije potrebno toliko duge pjesme imati ovog žanra or Am I Wrong? Okej album, nije nešta wow, ali ima dobrih pop/rnb instrumentala umiksano sa modernim rap beatovima. Naravno ima ona dobar glas, al nisam toliki fan nje pretjerano. Ima dobrih pjesama poput: Pretty Hurts, Partition, Jealous i Flawless. Naravno da ima i seks himni na ovom albumu: Blow i Rocket. But not for me. Ak moram birat onda Blow > Rocket. Ostatak albuma je ono, prolazi, osim par skipova.

Dost solidan album Urlajučih Drveća nijedna pjesma nije loša, sve su dobre, ali naglasak na dobre, ne na odlične kojima ću se vraćat. Sredina albuma je najjači dio.

PJ Harvey je zakon, već neko vrijeme pokušavam preslušati njene albume, ali nikako da dođe na red, ak neće tako, onda će mi ovdje reć kad da šta poslušam od nje. Od "On Battleship Hill" pa sve do kraja mi je najdraži dio albuma = 2. dio, iako mi se najbolja pjesma s albuma "The Last Living Rose" nalazi na početku.

Ukratko. Album me dosta iznenadio jer inače nisam neki fan Led Zeppelina, međutim ovaj album je stvarno dobar. Prvi puta kad sam ga preslušao mi je sjeo na glavu, drugi puta na volej!

Ovo je simpatično. Mogao bih gledati nekakav film ili pak dokumentarac gdje ovo svira u pozadini. Kroz sve pjesme bar jednom mora proći zvuk paljenja skajpa što netko proizvede - desetka za to.

Iskreno, ne vidim taj hype oko njega općenito. I understand tho. Vidi se zašto je album toliko voljen, hvaljen, catchy je, plesljiv, pozitivnog tona.

Jedan od najpoznatijih album Blura nakon Parklifea, a ja ga baš nisam detaljno ni preslušavao jer sam se cijelo vrijeme vraćao na Parklife, Modern Life is Rubbish i 13. Uglavnom, ako ikoji album od njihovih prvih šest najmanje zvuči na britpop, to je ovaj ili 13. 13 zvuči puno bolje od ovog albuma što se tiče kvalitete, ali kod ovog albuma volim taj lo-fi/slacker rock stil, zvuk. No ni to ne može namiriti da dođe do ocjene što sam dao onim albumima koje sam prethodno spomenuo. Nije čista četvorka, ali je bliže četvorci nego trojci. Izbacio bih čak 3 pjesme i bilob puno bolje. Zašto nema jebenih pola zvjezdice? Ovo je godina kada je britpop umro. (vjeruje se da je zbog smrti Princeze Diane te godine znantno potopio britpop). Možda je to ona na coveru u kolicima/s. Parklife > 13 > Modern Life is Rubbish > *Blur s/t* > The Great Escape > Leisure > itd.

Koliko se sjećam, mislim da još do sad nije bio nijedan album ovih kraljeva. Iskreno, imaju previše dobrih albuma pa je teško to rangirati nekada. Sada se ovaj album po mojoj rang listi njihovih albuma nalazi nakon Alligatora, Boxera, TWFM i onda tu dolazi ovaj albumček, ali je svejedno jako dobar, i to puno govori. The National je stvarno jedna jako dobra grupa koju jako volim i koju sam imao priliku vidjeti na Šalati uživo, i bio sam oduševljen i...želim naravno opet ako je ikako moguće! Pjesme poput: Lemonworld, Conversation 16, Runaway, England, Bloodbuzz Ohio i naravno neizostavna pjesma Vanderlyle Crybaby Geeks čini ovaj album takav kakav je u mojim ušesima. Što znači da je drugi dio albuma tako popunjen jebenim stvarima da je to čudo.

Divan album. Veliki sam fan Talk Talk-a, pogotovo njihova zadnja predivna, presavršena albuma (Laughing Stock i Spirit of Eden). Ovaj album je taman prelazak u žanru glazbe. Na ovom albumu još je najglasniji taj art-pop sa naglaskom na progresivni pop sa njegovim umiljatim glasom i zašećerenim laganim jazzom. Poslije ovog albuma, nailaze dva njihova magnum opusa i s time završavaju karijeru. Da bar većina artista naprave veliki boom, nešto drugačije od onog što inače rade, i osjete da je to to, ne moraju se više pokazivati i završe karijeru.

Baš sam htio reći da će me se uskoro počet zvati Luk4 jer samo četvorke lupam, ali je došao AC/DC, pa će to sve sredit. Koliko instrumental nije toliko loš, ali glas je taj šta utopi sve.

Dire Straits mada ih ne slušam pretjerano - svaki put paše uhu, ne mog opisat. Bend koji nije čisti blues, a čuješ ga u svakoj pjesmi. Dosta mi se sviđa cover albuma.

Baš sam ga ponovno u cijelosti preslušao prošli tjedan. Znam da puno o tome vodim brigu i dosadan sam možda, ali ovaj album dođe do savršenstva kad ga se sluša u kasne noćne sate. Sve su pogodili. Instrumentali, nokturalni osjećaj, mješavina trip/experimental/instrumental hip hopa + plunderphonicsa. Odlični prijelazi u dijelove albuma preko transmisija - imaš filing kao da je nekakva radio stanica. Ako baš moram najdraže izabrat to bi bile: Building Steam With a Grain of Salt, Stem/Long Stem i Midnight in a Perfect World. Preporuka svima jer ovo je obavezno štivo ovakvog žanra. Čak i za one kojima ne paše toliko hip hop (Anita), vjerujem da je bar instrumental prihvatljiviji.

Eh, šta ja znam. Nije strašno, nije predobro. Međa crna. Eventualno ovako u filmovima da bude gdje bi bio nekakav koncert u pozadini dok se neke scene odvijaju (ne sekx scene). Hong Kong Mambo je dobra stvar.

Nakon ovog albuma završava njihova štancanja kvalitetnih albuma. Odličan album, iako su se malo pomakli u drugom (možda blažem) pravcu od prva dva albuma, svejedno ostaje taj osjećaj da je to njihov album. U Dirty Old-u sam par puta prešao preko ovog albuma, računajući, ma sad će Doolittle doći na police, budi strpljiv, e pa kurčina, dosta sam ja bio strpljiv, a Doolittle-a nema. Vrijeme je da se ovaj album kupi (naravno, žao para mi neće biti). Pošto nekad u slobodno vrijeme kada me uhvati, ocjenjujem diskografiju pojedinog izvođača - sa današnjim danom bih mogao krenuti sa Pixies diskografijom.

E ovo je već dobar album. Onak taman, zanimljiv, lijep glas, nije monotona glazba, sviđa mi se. Čim sam čuo "You Don't Own Me" kad je rekla, odma sam vidio jednu stvar od Eminema koji je koristio to kao sample. Volim to tak saznat nenadano nešta od koga je zapravo sample.

Iako je većinom album pun covera (90%), lijepo je odrađen. Općenito se ljudi u današnje vrijeme boje priznati da je nešta country jer dobiva hejt koji po meni ne zaslužuje. Ovo je lijep album i lijep glas sa laganom akustalijom. Volim taj steel zvuk gitare, žao mi je što opet nema pola zvjezdice. Ponavljam. Cover albuma je isto dobar. Može biti isto u nekoj pozadini, pogotovo vožnjom auta kroz countryside u Texasu. Najdraže su mi Bluebird Wine (htio sam da bude više takvih), Before Believing, For No One (Bitlsova prerada) i Queen of the Silver Dollar. Napravila je ovaj album kao pravi album, kao da je njen, a ne da je prepjevala tuđe. Koincidecija??? - taman ima cover od Dusty Springfield (Coat of Many Colors) koje smo prethodno imali, jučer. Huhu.

Asti, ovo je jazz klasik u rangu sa Kind of Blue od Miles Davisa i sa svojim vlastitim Blue Train-om. Obavezno štivo. Međutim nije po mom mišljenju savršen poput ta dva albuma, zato četvorka.

Nije među najboljima, ali definitivno je na mjestu dobrih albuma Nikice Špiljarića. Laganica piano sa lijepim laganim tonom glasa. Znam se često vratiti na: Into Your Arms, People Ain't No Good, West Country Girl i Brompton Oratory.

Želja mi je imati sve njegove albume do 1967., a ovaj neka bude u prvih 5 albuma. Iako mi se jako sviđa album i volim Dylana dok je još bio isključivo na akustici (ne krivim ga ništa što je kasnije prešo na električnu ko što su mnogi ljudi bili protiv, dobar potez tho). Zapravo je cijeli album jako dobar, dao bi 9/10 ili pak 4.5/5, zato ovim putem javljam da dajem jako pozitivnu zvjezdicu za ovaj album. Također je važno napomenuti da ću ove godine proći sve njegove albume i rejtat ih. It's about damn time! Teško će biti, ali mi je to Bog rekao da napravim. Kaže: "Luka, ne budeš li rejtao Dob Bylana, oduzet ću ti majstorstvo u upravljanju viličarom." To sam shvatio personalno - samo čekam bolje vrijeme da mogu otić u prirodu, sjest negdje i pustit si sat vremena jednog albuma na dan. Sitnice su važne.

Okej album. Ima dobrih stvari poput "This Town Ain't Big Enough for Both of Us, Complaints.." i koja mi se sviđa "Talent is an Asset". Ostatak je okej, ništa previše da me taklo, ali nije loše.

"Pa san se zavalija, totalno pasivan, Slušan Marley-a i Attack koji je masivan" <3. Čuješ prve note glazbe i glasa na albumu da je ovo noćna muzika. VAŽNO! = ako ovaj album slušaš po danu, radiš to krivo i album neće imati taj štih ko što ima po noći, trust me. TBH, nije kvalitete kao Mezzanine, ali je definitivno odličan početak karijere, pogotovo drugi dio albuma kad su se zaredale odlične stvari poput: Five Man Army > Unfinished Sympathy > Daydreaming. Vrijedi ga poslušati - definitivno ako ti paše trip-hop, ne možeš fulati sa ovim albumom.

Očito nikako na zelenu granu sa svjetskom glazbom. Ne znam šta se događa u "One More Dance", jebalo te smijanje da te jebalo, uništio pjesmu totalka.

Znam da će mi Sweetest Decline, Central Reservation i Love Like Laughter biti na repeatu. Tako divne melodije, melankolične, a neke ću već kao i ove koristiti za jesensku plejlistu :3

Dobar energični punky-blues? Može proć taj naziv a... Inače, za njih znam jer mi je slučajno u spotify daily mix upala njihova "Mother of Earth" (odlična stvar btw) sa albuma "Miami" - taj sam album jedino onako površno poslušao od njih, ali mi nije bio loš što sam čuo. Isto tako je i ovaj album. Dosta dobar, sviđa mi se, nije savršen, ali ima ono nešta što men' paše.

Oni su mi baš sjeli negdje ljeti 2020te kad sam prešao iz Kapele u SPS raditi. Znam da sam putem ujutro njihove albume lupo često, najviše bi to bio Fables of the Reconstruction, Lifes Rich Pageant i ovaj. Ovaj album nije skroz savršen, ali je stvarno jako blizu ko što je sa mnoštvo njihovih (Document, LRP, FotR i Murmur), na RYM sam stavio 4.5, što i je tako, nije četvorka, jače je od toga, a pošto ovdje te jebene pola zvjezdice nemamo, morat ću dat peticu. Također, ovo je njihov zadnji album koji me se tako jako dojmio. Imali su 5 jako jako odličnih albuma u nizu, onda su došla 2 average albuma pa tek onda ovaj, i dalje je historija.

Vjerujem da nije baš lako njih slušati i da ti bude ono nešta wow, ali meni imaju. Mark E. Smith je gospon (počivaj u miru), koji nije pjevao, već je non stopno pričao kroz svaku pjesmu, ali na svoj način da ne ispadne skroz monotono jer u kombinaciji njegove priče koje znaju biti satiričine, realne, čudne i imati repetecije s ciljem naglašavanja nekih dijelova (gdje se meni čini da taj repetativni dio ne mora predstavljati neke veoma važne riječi) ide i ritmični, jači i ponekad dost' glasni instrumentali što oboja ono što žele opisati. Osjeti se dosta utjecaja na današnji post-punk - hladni zvukovi gitare i basa, glasovi - taj način izvođenja pjesama koje me podsjećaju upravo na našeg Markića i samim time vjerujem da su kao grupa napravili jako jako veliki posao u ostavljanju utjecaja u glazbi. Gle, Sonic Youthu su bili jedni od utjecaja, šta imam više za reć. Pjesme sa ovog albuma koje bih izdvojio su: Barmy, Spoilt Victorian Child, L.A., My New House, Couldn't Get Ahead (iako nije na original izdanju, nego na kazetnom) i Paintwork. Mark je volio derat po pivu, pa eto Mark, danas ću popit jedno pivo u tvoje ime. Cheers.

Po coveru se već vidi da se radi o nekakvoj psihodeliji, a pošto sam sucker u neku ruku za takav žanr, nije mi bio problem upaliti ga. Definitivno vrijedi poslušati, ovo je skriveni gem u moru psihodeličnog roka, ali u ovom slučaju bih više naglasio folka.. Sunshine Superman, Legend of a Girl Child Linda, Three King Fishers, Ferris Wheel, The Trip, Celeste...to name a few great songs!

Ivica Gotovina je prava sirovina. Općenito on, njegova glazba, najviše paše u tom nekom ljetnom/žega periodu. Čudan je osjećaj slušati ovo dok zatvorenici (ubojice, lopovi, prevaranti...) reagiraju na pjesme koje je on baš odabrao za ovaj live koncert (gdje bi se oni mogli naći u tim pjesmama) - gdje netko nekog ubija, vara, krade - a najviše ćeš čuti reagiranje na pjesmama: Cocaine Blues, 25 Minutes to Go (vrijeme ističe, tik tok), The Long Black Veil (pogotovo na stih: "I'd been in the arms of my best friend's wife" pa čuješ reagiranje na tihi aplauz). Druga strana albuma je koliko je rekao da će krenuti romantične svirati, bome je više prisutna komedija, i zatvorenici odlično reagiraju na to. Ali pjesma The Wall tho...tužno pravo, a opet mi nekako najdraža sa ovog live nastupa. Treba to doživit (mislim bar da budeš ovako gledatelj, posmatrač, a ne iz zatvorenikove perspektive). Odličan live nastup, veoma kultan i s razlogom! P.S. previše dobrih albuma zaredanih.

Ah, ovo je bio među prvim albumima, odnosno oni su bili među prvim izvođačima koje sam počeo slušati skrenuvši od svoje rute glazbe gdje je većinom prevladavao hip hop i svaka maltene grana šta ima veze s hip hopom (nu-metal, rap-rock, trap rap iz okolice 2010. itd...). U razredu su kod nas bili dost nastrojeni grunge-om, pogotovo Kurtom i Nirvanom. I mene je to zanimalo, odbijao sam neko vrijeme, ali kad sam upo u ovaj album i diskografiju, bilo je odlično. Pogledavši moj last.fm profil gdje se moglo vidjeti od 2009. godine kada sam krenuo nekog izvođača slušati, ovdje pokazuje listopad 2011, bliže rečeno 03.10.11'. Uglavnom je to bio Nevermind i Bleach, ostalo je Historia (get it?). Sve u svemu - In Utero mi je bolji, ali Nevermind mi je draži.

Iako sam veći fan njegovih ranijih albuma gdje je lo-filija izražena <3, ovaj album ipak spada među dražima sa favoritima poput: The Golden Age, Guess I'm Doing Fine, Lost Cause, It's All In Your Mind (više volim raniju verziju u razdoblju Mellow Golda) i Little One. Znaš da je album dobar čim nabrzaka možeš nabrojati dobre pjesme. Album ima te nijanse ljepote, lagane gitare, dašak suvremenog folka, sve u svemu lagano, a lijepo! Šteta šta ipak neće doći na inMusic :(

Ona da nema ljubavne tegobe, ne bi mogla ni imat toliko albuma, a kamoli pjesama. Paz ovo sad, ne volim baš Swifticu, a kamoli njene hc fanove - bolesni su (ima još takvih artista koji imaju takve fanove, a sad da ne govorim....). E sad, kad sam to reko, ovaj album pokazuje da Aaron Dessner (The National) i ona imaju dobru kemiju, izvuku ipak nešta da valja, da je slušljivo (u ovom slučaju veoma). Također, dobri featurinzi, nisu bezvezni, sasvim su pokazali svoje gostovanje, poput pravih gostiju. Definitivno neke pjesme idu na jednu od mojih plejlista i priznajem prije svega Hrvat sam! I sviđa mi se album (3 puta preslušao), jer ovo nije njen čisti klasični popični album, ovdje je umrljan folk u tkaninu i dodan chamber u pop smjesu. Sad me zanima i njen Folklore (album). + willow, happiness, dorothea coney island, ivy, long story short, closure

Bio sam upoznat ovim imenom, ali nikad nisam ništa njeno slušao. Definitivno ima poseban glas, nije savršen, nije predivan, ali ima svoj glas. Melankolija vlada albumom, i slušajuć ovo se nalazim u prostoriji gdje gori kamin, vani je hladno, mrak je, moguć snijeg, a ja sjedim u fotelji čitajuć knjigu uživajuć uz jednu čašu finog vina. Moglo bi se reći da je u nekom osjećajnom debaklu, ljubavnom klinču gdje vodu okreće na svoj mlin. Orkestralno je popraćena sa kombinacijom jazza i to mi se jako sviđa. *3.5*

Hello, I'm playing Red Dead Redemption, stop interrupting me! Obožavam ovakve (outlaw) country albume, tipa gdje bi mogo slušat ovo da se nalazim na nekom pustom zapadu - lagan album, lagana gitarica, mirno, melankolično, tužno u neku ruku, ali samo po instrumentalu ja bi dao dobru ocjenu. Jednostavno mi paše. Outlaw Country is the best genre, my best friend today! PROTECT WILLIE AT ALL COSTS! DON'T LET HIM LEAVE THIS PLANET!

Naziv albuma je sve rekao. Njega nisam nikad slušao, niti sam imao neku želju, iskreno. Međutim, ovaj album me je razuvjerio i volim kad me nešta ovako iznenadi. Jako mi se sviđa album, znaš kakva je ovo četvorka? E pa jebeno čvrsta! Upravo gledam, on je umro, na Božić '16. Zaboravio sam, uglavnom hvala George na ovom albumu. P.S. nek se držve ovog covera, a ne drugog što je na spotifaju (da je taj bio pravi cover, ne bi ga ni upalio iskreno). *četiri puta preslušao*

Baš sam Aniti pričao prekjučer da nikak' da dođu, a vjerujem da su sva njihova 4 studijska albuma na 1001. Imali su kratak rok stvaranje glazbe, bar što se tiče kao grupa. I šta su s tim napravili? Definitivno nešta najbolje ikad na ovom svijetu u tako malo vremena. Iako mi je ovo njihov ako baš moram reć najlošiji, ne mogu to tako nazvat jer je i ovaj album tak' jebeno dobar. Vremenski, album je savršen. 10 pjesama oko 36min, dosta. Možda bi se moglo nać da je kratak, ali su strpali u to malo - sve (that's what she said). Također, ovaj album ima drugi najbolji closer sa I Won't Share You, koji se nalazi iza prvog Suffer Little Children sa s/t albuma (jebiga zna se koji album ima najlošiji closer song). Reć ćemo nekako da između ta 4 albuma će biti isti broj zvjezdica, samo ću ja znati koliko je kod nekoga slabija zvjezdica, a kod koga opravdana!

Opet hvala ovom programu, vratio sam se na "Changes i Hoover Dam" nakon dugo vremena, odlične stvari. Vidi se gdje su crpili ideje po zvuku. Pixies, Breeders, early R.E.M., Dinosaur Jr. itd. Kvalitetno.

"When your erectile dysfunction is gone" - na naziv albuma. Čim je bluz, odma je prava mjuz'. hh. Ovakav blues mi najbolje sjeda na toplije vrijeme, puno toplije - usudio bih se reći, vruće! Pa svi ovi blues albumi što su dosad bili, moguće da su popušili zvjezdicu samo radi toga što su u krivo vrijeme došli, pa mi nije sjelo kako vjerujem da bi. Ovaj album je peglaona i čika Mutni dobro masira po gitari ko inače.

moderniji pothvat na blues sa miksom garage rocka. inače su mi dobri, ne slušam ih previše, ali si znam nekad kad sam u takvom raspoloženju pustiti koju pjesmu, a nekad i album. dobar album, nema ničeg lošega, ima dosta dobrih pjesama, ali nažalost ubija ga dužina albuma, reklo bi se da izgubim taj neki interes kroz neke pjesme (Sinister Kid, The Go Getter...), ali opet one koje su jako zanimljive i dobre vrate taj gubitak u neku ruku (Everlasting Light, The Only One, Ten Cent Pistol, Too Afraid to Love, Unknown Brothers, These Days). Everlasting Light - slažem se da je rip-off od T.Rexove stvari Mumbo Sun, ima bome sličnosti. Za #14 pjesmu sam mislio da je cover, heh, zeznuli me. These Days je tako jeben closer track. nije čista četvorka, tbh, ali nek' ga voda nosi.

nisam znao kako bih ovaj album opisao, kakav žanr, na šta me podsjeća, malo glupo, ali da. swamp rock mi se čini sasvim dobar naziv/žanr ovog albuma, općenito ovakvog zvuka. mogu reći pokraj klasike od Bad Moon Rising, tu mogu danas uvrstiti i Wrote a Song for Everyone - na repeatu je bila par puta. stvarno me je album zadržao cijelo vrijeme, kratak, a ima stvarno dobrih stvari, a neki čak vrijedne repeata. P.S. ovaj cover je ufotko "foto TREF" (tad nisu imali kamere pa je samo foto bio), ja se tad nisam rodio, ali moj tata i Zdravko Stipčić prije nego što su videoteku otvorili u centru Kapele su otišli preko pruge u šumu blizu autoceste na prijelazu za Seoce ufotkati ih, ali usputno jer su išli po medvjeđi luk. tak da ak me vidite da nekad platim piće, to je zbog ovog što su oni platili kad su postali poznati mom ocu određenu svotu novaca, mislim i Zdravko je dobio pare, ali ne toliko jer je on birao samo lokaciju.

a ne znam, Lemmyev glas je tipa Thompsonovog onog kad oponašaš: "Zmija me za srce ugrizla" samo je ovdje učestalo. ima čak nekih dobrih instrumentala, ali to je kao i ac/dc sindrom - znate već. ovaj cover je isto mislim u Kapeli ufotkan, al ovo je Zdravko fotko - uglavnom sad na mjestu gdje će navjerojatnije biti reciklažno dvorište, gdje je prije bila pilana, e u tom dvorištu - na šljunku gdje sam se polomio još malo. bilo je dost' visoko, ngl. šljunak 3/5, fotka 4/5 samo zato što je domaće, a album 2/5 - i dost.

znači okej album, ništa više, ništa manje. prolazan.

lagan album, možd više paše što je malo snijeg napado, pa kao taj feeling ovo ono, ali vjerujem da je isto i za noćne sate. sve u svemu, lijep.

ne slušah ovaj album nikad, ali dobro je da je iskočio. ovo mi parira Rain Dogsu, tu je, u tom smjeru, dobro da nije poput Bone Machine-a. Ovaj album je koktel eksperimentalnog rocka/bluza/poezije/đeza/storytellinga sa nekakvim mračnim cabaretom - a i samo ime albuma me nekako podsjeća na bućkuriš. bojim se da bi ovaj album mogao čak biti jednak kao Rain Dogs ili čak za nijansu bolji? nije to grijeh, ali vrijeme će reći i koliko puta okrenem album - rekao sam si. ***nastavak: okrenuo sam si album, i mogu reći da je bolji od Rain Dogsa, fluidniji je! dakle iznenađen pravo. u top 3 njegova albuma lagano je uletio. jače je od četvorke, ali nije petica...još.

Princa nikad nisam razumio, štagod sam si pustio, ništa, ama baš ništa mi nije pasalo, smetalo mi je zapravo koliko je uzdignut i koliko hvale te neke albume, a mene ni da takne. *nakon slušanja* Sad razumijem, vjerujem da ima više žensku publiku, takav je. Ima dobrih stvari, međutim dosta njih mi traju bespotrebno dugo. Najdraža stvar mi je Free, a dobre su mi još i 1999, Little Red Corvette i Automatic. Zamisli turat svog bibora u rernu ko Prince u Lady Cab Driver, i nabrajaš za svaki thrust, bila je dobra stvar, al taj dio mi je ono.... eej. Super cover albuma tho. Dobar album, kontam, ali nije mi toliko dobar da će ići na repeat ili ću mu se vraćat. Sad mogu reći da sam preslušao u cijelosti album Princa, i da mogu formirat kvalitetnije mišljenje o njegovoj glazbi.

Slušljivo, okej album sve u svemu. Nemam nekog lošeg mišljenja. Ili si to slušao prije pa ti još to dobro ili si tek prvi put čuo pa ti je ono, eh, mog i bez tog albuma preživit. Okej glazba, dobar lik, nije moj đir.

E ovo je baš lijep album. Meni dovoljno. Odlična psiholedija sa velikim dodatkom folka i bome dobro ide ruka pod ruku. Album za sunčana jutra. Alone Again Or i Maybe The People Would Be The Times Or Between Clark And Hilldale (postigli su taj indie rock zvuk i to u 60-ima) su vrh. Zasad je čvrsta četvorka, hoće biti nešto jače, tipa 4.5? Vidjet ćemo.

".... I've been in here too long." Jako mi je drago da je ona došla. Kad je izašao album, pokupio je jako dobre, pozitivne kritike. Čak i više, hvaljen album, ovo ono, desetka od Fantana, to je bilo rare. Meni je bila 7,5 do 8 i to max. Al sam si rekao da ću njenu diskografiju proći jer sam samo dva albuma iz njenog kataloga poslušao, uključujući ovaj. Dakle, 8,5/10, nije mi za devetku još, ali nakon 2 godine ne slušanja ovog albuma, ipak se vidi pomak u tome da mi se više svidio. I volim to što je u par navrata imala pomagača, svoga psa na nekim pjesmama.

Ako spominješ indie rock i nalaziš se u godinama krajem devedesetih? Ovaj bend je neizostavan. Nema dvojbe. Opasna godina, gdje je izašao LCW od Modest Mousea, Perfect From Now On od Built To Spill, I Can Hear the Heart Beating as One od Yo La Tengo...and so on. Ovaj album znam po tome jer sam tražio albume bar malo sličnim takvim kao što su ova prva dva što sam nabrojao. Sviđa mi se, daj što više ženskih bendova, i'm up for that. super album, nije na razini tipa eto već spomenutog Lonesome Crowded West i Perfect From Now On, ali je zadovoljavajuć i dobar. vrijedi poslušati.

"THESE PRETZELS ARE MAKING ME THIRSTY!" Sviđa mi se što čujem, kratak album - nisam očekivao s obzirom na Aja što je bio prije nekoliko tjedana. Lagani pop rock sa mrčkicom jazza strpan u 33 min. Ugodno slušanje, nije mi bolji od Aje, ali je takve kvalitete, a i cover mi se sviđa isto. Sve u svemu - poslušajte, dobar je i vjerujem da biti dovoljno ritmičan da vas navede na cupkanje.

Nikad čuo za nju, ali mogu reći da je stvarno fin album, lijep. Jaka boja glasa. Međutim stvar je što u ovom trenutku nisam baš za ovako nešta pa mi zasad neće biti neko vraćanje na ovo, al da je dobar, dobar je.

** Lo-fi se pojavio tijekom pojave američke underground scene 1980-ih kao sirovi, bučni stil Indie Rocka. Njegovo ime potječe od upotrebe opreme za proizvodnju i snimanje low-fidelitya, što mu daje nečist i izrazito trošan zvuk. ** "The Club is Open." ovaj album, općenito lo-fi/slacker rock kako su počeli nazivat ovaj žanr mi je prirasto srcu, zavolio sam ga pravo te mi je "lofilia" plejlista za ovakve stvari poput ovog albuma i "Bee Thousand". Mnogo klasika još mogu izvući iz rukava ovoga kalibra low-fidelity-a, ali nadam se da će biti na 1001...Album koji možeš slušati na vrućini, onako, sirovo, nedovršeno, prljavo?, bučno, odvojeno od svega. Nije za svakoga, to znam, ali eto drago mi je da je meni nešto ni blizu savršenog - jako blizu savršenoga. Jednostavno, ali djeluje. Ovako, album ima stvarno dosta pjesama, slažem se, kratke su, u tom je čar, baš zato i treba imat puno dobrih pjesama, a u ovom slučaju nabrajam klasike (IMO) lo-fi glazbe -> Game of Pricks, My Valuable Hunting Knife, A Salty Salute, As We Go Up, We Go Down, Watch Me Jumpstart, Blimps Go 90 (ovo je <3) i Always Crush Me. Album nije čista desetka, više je 9/10, nekad jednostavno još nešto malo fali ili ima nečeg viška, ali ako se pusti u jednom cugu sve, ima tu svoju toplinu koju volim. Još nešta da kažem, uskoro dolazi vrijeme za moju "lofiliju" i radujem se tome. :)

Daklen, album cover je meni među dražima upravo. Baš bi takvu yu gi oh kartu, da se može napraviti. Dosta dobar progresivni rock. Puno organa i sintisajzera. Njihovo razmišljanje za ovaj album: "Alo Palmere, jesmo roknuli pjesmu od 20min.." "Ma slušaj ti mene Lake, mi moramo i B stranu napravit" "Asti gospe, ništa, roknut nekih ovako pjesama nek se ima i to neka bude B strana, ne mora sve valjat skroz." i bi tako. Velikodušan sam, nije čista četvorka, zna se di sam stavio točan rejting.

Savršenstvo. Neću trošiti riječi. Znaju ljudi šta ja mislim o ovom albumu.

Ovo mi je najdraži Krautrock album, definitivno. ***Krautrock (također nazvan kosmische Musik, njemački za "kozmičku glazbu") je širok žanr eksperimentalnog rocka koji se razvio u Zapadnoj Njemačkoj kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih među umjetnicima koji su spojili elemente psihodeličnog rocka, elektronske glazbe i avangardne kompozicije..*** Nekako ovaj album spajam sa proljećem, sredina pjesme Bel Air, cvrkutanje, taj mir što bude, znam točno gdje sam sjedio kad sam prvi put slušo tu stvar, općenito taj album, a da ne govorim s/t pjesmu, definitivno jaka ocjena, 4.5. čim dođe negdje vinyl u blizini, moram ga imati. e da, to je taj Damo Suzuki, u kojem pjevač The Fall-a pjeva na "This Nation's Saving Grace" albumu na pjesmi "I Am Damo Suzuki." možd nisam dugo piso ovo, ali jebem ti majku, fali pola zvjezdice!!!!!!!!

ovaj album je stvarno dencibilan, moram priznati. ima dobrih stvari, nisu oni one hit wonder.

dobar album, uživao sam u nekim pjesmama, što se mene tiče kada nastupi pjesma "Three Days" tad kreće bolji dio albuma i tako do kraja. 3.5.

Iako mi ovo više nije najdraži album Doorsa - zato mi je najdraži blues rock album ikada, jer na ovom albumu imaju najviše naglašen blues od prijašnjih albuma. Stvarno ga dugo nisam slušao, možda čak od fakulteta, dakle neke 2018., ovo će mi dobro doći da se podsjetim koliko je ovaj album odličan i važan za glazbu. /// Inače, L.A. Woman mi je bio vrh, njihov najdraži, gotovo, ne može bolje, ali evo slušajući nakon dugo godina ovaj album, a samim time sam prijašnjih godina više prašio po "Strange Days" i "The Doors", pokazuje ipak da ima nekih sitnih stvari koje fale ili pak ima viška da bi album bila čista desetka. No, znači mi puno, i to je ono što je bitno.

cover bi bio taman, sam da nema djece. vidim si ovo puštat u ljetne dane, definitivno. dosta ritmičan i zabavan album prije svega, no nekako mi se oduži, moram priznat, ali za pozadinu pustiti nek svira, paše.

Interesantno, mislio sam da će ovaj album biti žešći, ali eto, iznenadio sam se koliko je zapravo laganica. Nea to veze kod mene, ali mi nije album nešta poseban, iako je cover od Beatlesa zanimljiv.

hihi, Dylan sa njegovim najboljim albumom, neko vrijeme mi je Blonde on Blonde bio, a možda se to zna izmjenjivati, svejedno, ovaj album je tako jak. It goes hard in the motherfucking paint!!!

uh, ovo je laganica koja meni paše. pogotovo u 6 ujutro, jer moram subotom ić radit. sunce izlazi već lagano, temperatura je oko 3-4°C, al neka, treba svježine lagane dok ti sunce u leđa udara kad moraš ići na posao uz prugu jer moraš prvo zeleni čaj popiti kako bi funkcionirao na ovako rano jutro. American Pie je definitivno najjača sa albuma, ništa drugo nije blizu te pjesme, jebiga, dobar album laganog nagona, u ovom trenutku mi paše, al inače ja vjerujem da to može bolje.

album mi ovako paše u pozadini, pogotovo u toplijem razdoblju. baš sam išo provjerit, lik ima 87 studijskih albuma, e to ko sve presluša je bolestan.

Ovo je stvarno zanimljiv, ležeran i dobar album. Takve kombinacije su me baš ugodno iznenadile i sviđa mi se. Kombinacija folka, đeza i bluza strpanom u 35min ljepote. Stvarno zaslužena četvorka i drago mi je da je kvalitetan album obilježio 365. album.

ovaj ska, 2 tone miks bilo kakvi sa ska, a i dub mi većinom ne sjedaju toliko, jednostavno mi taj žanr nije previše drag. dosadan je, a ne zvuči tako. uglavnom ovaj album nije loš, neb bio ovdje da je, ali jednostavno nije moje područje gdje bi ja uživao uz njeg.

"Wir fahren, fahren, fahren auf der Autobahn!" Album je instrumentalno-ambientalno-progresivno elektronički/futuristički-repetativno-minimalistički u neku ruku i hladan, a opet ima tih dijelova na gdje ima taj neki warm feeling, tipa zadnja stvar. Sviđa mi se, i je, prva stvar je najbolja, ali nemojte zzzzzz na B stranu albuma. Samo da kažem da više preferiram original cover art, ovo je samo znak što je u tom cover artu. Svejedno je dobar ovaj, imam majicu takve boje sa bijelim slovima, piše: "23. Memorijalni turnir Seoce 2018." Tako da ako bi imao ovaj cover art na majici, bila bi druga najbolja majica sa ovom bojom.

Ovdje na coveru možemo vidjeti dio Hrvatske, točnije najbolji dio i najsiromašniji (Slavoniju) i ostatak. Ovo je mogu reći veoma underrated album, nikad čuo prešao mi preko radara, ali hvala za 1001. jer neb nikad ni čuo probably. Poslušajte, stvarno ima dobrih gem-ova na ovom albumu [There Goes the Fear, M62 Song, Where're We Calling From, Friday's Dust, Pounding, Last Broadcast..] ma zapravo, praktički cijeli album je dost dobar, baš ono čvrsta četvorka. najs.

ah, grunge. otkrivanje ovog benda isto kao i nirvane je bilo odlično u to vrijeme, samo je što se tiče ovog benda ostalo u tim godinama, nisam ih dalje slušao kao što tipa znam nirvanu tu i tamo pustiti. dost dobar bend, sa dost dobrim stvarima, ne znam zašto, al sjećam se da sam si ovaj album pustio kada sam imao onaj sobni bicikli i onda sam opleo po tome (poput Mladena do Dubrovnika). uglavnom, najbolji njihov album, no cap. pjesme poput Them Bones, Down In a Hole, Rooster, Would? obilježile dio moje srednje.

Kakav cover, čudo. Ja sjedim, lijevo je Ivan ili desno ili zapravo on sjedi jer nemaju baš kose, a ja sam onaj iza, naslonjen, a ostatak si sami popunite. Rekao bih Tomi i Zvono, ali ono, može i Anita i Jura. ne vjerujte coveru što se tiče glazbe.

Odakle ljubav prema Timčeku? Bome, prije svega, svestran je. Ovo nisam očekivao da će snimit, da će napravit, ali ipak je! Bome si nas napustio jako rano, šteta velika.

okej album.

Nah.

ako sad nije vrijeme za ovaj album, kad je? mladi luk 5, ovaj album 3,5.

Slušljivo, nedaleko od lošeg, ali si neb pustio ovo, i neb ništ imo protiv albuma da svira ovako negdje, pozadinski.

skibidibi skibidiba, nije toliko loše da mu šibnem dva.

Kuhanje juhe sa noklicama, vani puše jebački vjetar, g točka vino fino izloženo na kuhinjskom stolu. Taman za ovaj album, samo je problem kaj sam sam. 3.5. Is That Enough je jebena stvar.

Ovo je dosta okej album, i stojim pri tome. Volim kad je frontmenica u bendu i bome mi je žao što mi se ne sviđa toliko. Waking Up is my jam tho.

Znam za ovaj album, ali me opet iznenadio koliko je drugačiji nego što ga se sjećam. Veliki osjećaj new wave-a i synth popa upakiran sa ritmičnim pjesmama.

Podug album, ali oprošteno! Želim na vinylu ovo. ★★★★ i pol.

znači ja sam zaštitar u trafostanici, nigdje nikoga, 8 sati radno vrijeme, ovaj album svira na radiu. život je lijep i lagan. ★★★½, nešta malo fali za četvorku, ali volim ovakav country.

not a fan, ali nije jedan (ima dobrih dijelova).

Idem ponovno dati šansu. Već sam preslušao bio prije par godina *checks last.fm quickly* - > 2020. october to be exact. (garant sam tražio jesenske albume) // iskren da budem, ovaj album bi mi se bez problema trebao sviditi, nešto je slično Joni Mitchell, samo nije toliko instrumentalno upečatljivo, ne znam, ali je svakako divan album, ali me et nešta muči, a ne znam šta. možd previše očekujem ili si umišljam da je ovo album koji mi se baš *mora* svidit? da budete tipa 9/10 ili više? za sada, mi se sviđa, ali ne u onoj porciji koju sam očekivao, dakle maksimalna osmica, dalje ne ide, ali svakak ako bude neka akcija za ovaj vinyl, uzeo bi si sigurno - vjerujem da će bolji zvuk imati, osjećaj, a cover je mjau.

Ovo je album koji si znam pustiti da me uspava fino, veoma je lijep na takav način. Kvalitetan, iako ništa ne razumijem, ali je meni dovoljna boja glasa uz divne instrumentale.

Znači, ja stvarno ne razumijem kako nekome ovaj album može biti najbolji brit-pop ikad? Općenito da im je 5/5, šta već. To njegovo šaputanje bi bacio u tri pičke materine. Toliko sam puta pokušao slušati, stvarno jesam, negdje 10 puta maltene, ali ne ide. Dakle ovaj album nije ni četvorka nažalost za mene, a tako sam htio da bude. Jebem ti to romantično/drkavajuće šaputanje na albumu, da ti jebem. Kolko serem po ovom albumu, ispast će da mislim da je dvojka ili trojka, malo je jače od trojke, al kužiš, Blurov najgori album je u rangu sa ovim.

Jedan od najboljih albuma 2017. No fucking cap! Perfect Places ako nisam čuo 100 puta.

Nek sam se ja na MSN-u zvao LL Cool L, ah. Dosta sam njegovih albuma preslušao, nisam detaljno većinu, ali se uvijek znalo nać par pjesama koje sam si stavljo na plejliste, ali to je davno bilo kad sam ga baš slušao. Mama Said Knock You Out je izvrstan klasik, spot, uvijek slika ostaje te boje spota. Nisam očekivao da će album biti malo udaljeniji od njegove klasične r&b/love story + hip hop sheme (za kojom bome nisam lud). Album definitivno može biti kraći, pjesma-dvije definitivno ne bi falile ako bi se izrezale. Sve u svemu, drago mi je da je malo skrenuo sa svoje rute glazbe pa izbacio malo jači hip hop album što se tiče samog sebe.

The Roof (Back in Time) - okej, okej, može se i tako iskoristit sample koji je Mobb Deep napravio za Shook Ones Part II. Prije nekih 13-14 godina bio sam ogromni fan BTNH-a, pa zato i znam Breakdown - koja je za mene klasik. Ne, ovo uopće nije loš album, u većinu slučajeva nije moja porcija paštašute (žalopojke većinom), ali ima dobrih stvari i nek sam ovaj album preslušao. Pod dobre stvari stavljam u potpunosti slijedeće - Honey, The Roof (Back in Time), Breakdown i Close My Eyes.

Odmah da kažem da mi oduvijek nije pasao naziv albuma, a bome i cover. Općenito veliki problem u hip hopu budu natrpani albumi pjesmama (mislim čim će drugim bit), nepotrebno. Overstejaju svoju dobrodošlicu. Nije loš, ima dobrih trenutaka, nekad boljih, funkističan, ali kažem, neke pjesme traju minutu više nego što trebaju.

Ovaj album ima prostora za četvorku, na prvo slušanje i nije baš. Nije mi u tom nekom zanimljivom điru kao što je bio The Who Sell Out, iako nisu ni slični albumi. Totalno drugačiji đir, ali opet. Jest da sam igrao aram, nabrzaka da questove riješim, pa mi je ovo više bila pozadinska glazba, mislim da od svega su mi ostale u glavi klasici kao što su Baba O'Riley, Behind Blue Eyes, Won't Get Fooled Again i ovaj puta se u tom uplela i pjesma The Song is Over. Priznajem, ovo sam preslušao u cijelosti, ali sam priželjkivao šta ide poslije ovog albuma, a to su 3 albuma koja izlaze danas (22.04.) - novi Fontaines, Pusha T i Gizzardi Lizardi Wizardi. Kažem, 3.5. je sada, a vjerujem kad im budem išao diskografiju slušat da postoji mogućnost i da do 4 dođe, ali ne mora značiti. Jesam pitao već ovo pitanje: "Zašto nema pola-pola kao što je nekada u Maskama bilo sendviča pa su zabran'li?"

Okej album. Ništa prerevolucionarno.

Događaj se odvio 17. listopada 2029. godine. /// Ulazi kupac u moju trgovinu ploča zvanu "TriTriŠest". Kupac: "Dobar dan, kako ste? Imam jedno zanimljivo pitanje za vas." Ja, Luka: "Hej, pozdrav, evo dok se vidimo dobro je, kažite?" Kupac: "Pošto su mi mnogi rekli da ako slušam heavy metal/hard rock, moram bar proći albume Black Sabbatha, možete mi možda dati/preporučiti njihov najbolji album pa da s time krenem u akciju hevi metalizma?" Ja, Luka: "Nema problema, izvolite." Kupac: "Hvala puno, malo mi taj čovjek na slici izgleda kao Mišo Kovač zbog dignute ruke hehe." Ja, Luka: "Bome imate pravo, odoh poslušati njegovu onu Dalmatino i popit koju. Upravo ću zatvoriti trgovinu, lijep pozdrav vam želim i hvala što ste došli!" Kupac: "Ne, hvala vama!" Kupac je otišao sa osmijehom na licu, a moj dan je bio ispunjen.

Stvarno neću duljiti za ovaj album, nema potrebe. Ovaj album je zajedno sa još dva-tri mjera ocjene čiste petice, savršenstva.

Aimee Mann nije mi dobro, aimee mann, nije mi dobro!!! Čista malo jača trojka! Sviđa mi se dosta par pjesama, stavilo se i srce na spotifaj. Could've Been Aynone, Stupid Thing...I've Had It (podsjeća nekako na National, al više instrumentalno).

Sasvim lijep, lagan, melankoličan, soulično psihodeličan album u svoju ruku, instrumentalno je osiguran. You Ain't the Problem, Rolling i Hero su vrh pjesme. Fluidan album, pjesme se pretapaju iz jedne u drugu i valja slušat kronološki. Vjerujem da bih se mogao vraćat na ovaj album, eventualno ako ništa drugo, u pozadini da svira, dosta paše.

ovo bi bilo dobro slušati u nekom starijem kafiću u noći po ljetu. zapravo čak i sam naziv albuma ukazuje na to.

Stvarno nije loš album, dosta je dobar, ali je ovo album kojem se sad neću vraćati kao albumima Pink Floyda, karikiram. Prva stvar kolikogod duga bila, ipak je zadržala tu interesantnost i nije mi bila dosadna, također i sa ostalim pjesmama. Svaka na svoju stranu u neku ruku, ali to nije loše. Glas eventualno zna ugušiti proces. 3.5. bi trebalo biti dosta.

Reko, baš me zanima koji će album biti danas na Marinin svadbeni dan (30/04/22), i eto rezultata. Dobar, ništa prestrašno, ali prolazan. Oooooh, ali sad znam odakle je Nas za pjesmu Hip Hop Is Dead koristio sample! (In-A-Gadda-Da-Ilida, krenuvši od početka) - ujedno i najdraža sa albuma (iako možda solo bubnjanje nekad ide na đigire).

U početku album nije bio toliko dobar koliko sam mislio, ali na drugom slušanju sam uvidio ipak drugačiju sliku i rekao bih da nije album predobar, ali je dobar i mogu reći da 1977. je bila među najjačim godinama što se tiče dobrih, odličnih, žanr definiranih albuma. Nije kvalitete kao London's Calling, ali je kvalitetan.

dobar album, moguće da ću se još možda koji puta susrest s albumom, ali zasad je ovako kako je. Iako ima par pjesama koje sam stavio u 60s plejlistu i to je dobro.

ovo su najbritanski nazivi pjesama koje sam vidio na jednom albumu, ali stvarno dobrih stvari ima. sjećam se da sam taj album nekad davno preslušao, ali ne tak detaljno, i znam da mi je odma bio dobar, pa evo revizit karta. dakle poput pink floyda me podsjećaju - zašto? više tako što baš zvuči što bi slušo da sam u njihom kraju i da je sunčano, onako rana jesen, ujutro, sunce izlazi ili proljeće i ovo se sluša, ovce na ispaši, ptice cvrkuću, ja ispod krošnje sjedim na klupčici i uživam.

E ovo je iznenađenje - nekako svjetska glazba, a da mi se sviđa. Dakle ide pod albume što zvuče kao radijska postaja, kao da je radijski album. Najmanje mi se sviđaju hip hop elementi, ali zato je ostatak dobar - ali nije dovoljno za četiri jer je dosta uzjeban, ne znam šta pokušava album biti po vrsti.

Opuštajući, lagan album od Leonarda poete. ALbum koji više paše na tmurno/kišovito pa čak i noćno vrijeme nego obrnuto (jesenska aura). I da, na coveru izgleda kao Adam Sendler.

Super trava, juhu. Album na granici između trojke i četvorke, više na trojku na prvo slušanje.

još uvijek imam u bilježnici maloj koju mi je Lucija kupila da si zapisujem iza Becka šta je sve bilo jer se inače ne sjećam baš kristalno jasno, jutro sutradan. al se ipak sjećam kad su mi jedna grupica ljudi pisali u tu bilježnicu albume koje trebam poslušati, inače pankeri su i to društvo znate. ovaj album je odmah bio prvi za preslušavanje, prošlo je 4-5 godina sigurno, a ja se nisam udostojio poslušati u cijelosti album ili bar ono sjetit se to preslušat, i evo ga, došlo je vrijeme. /// razumijem da, veoma važan album na punk sceni, energetski potkrepljen, sirov, buntovan, anarhija brate! Pogotovo je sjeo sinoć nakon živciranja.

Ima par pjesama kojima ću se vraćat - > How Much More, Tonite i Can't Stop World. A ostatak je dobar isto, sam mi nije materijal za 4.

Patti Smith je legenda, također i ovaj album koji je u potpunosti producirao John Cale (The Velvet Underground). Dao bi 8,5-9/10.

Znači, baš sam uživao u ovom albumu na neki način. Nije čista četvorka, ali je solidno.

Dakle, ovo je definitivno album koji me uvijek potakne na cupkanje/densanje. Odličan, važan za dance-punk scenu kako nazivaju ovaj žanr. Definitivna devetka.

ovo je zapravo dost dobar album. nekako djeluje optimistično - naravno zbog svojih ritmičnih (koje zvuče pozitivno) pjesama. Najviše volim kad čujem gitarski jingle jangle pop. Također mi je neki miks Talking Headsa (ritam), Morrissey (glas)... i još ponešto. naravno, par pjesama je uletilo u plejlistu 60ih.

Santano, polako sa tim pokretima, zatrudnit ćeš gitaru!

Čudniji su nego što sam mislio, sviđa mi se to, samo eto, nije mi toliko dobro iako volim taj lo-fi štih.

Sasvim dobar album, ali ga nisam previše pratio koliko sam trebao, svakako mislim da bih se trebao vratiti na ovaj album da ga još bolje jednog dana poslušam.

Stvarno zanimljiva i strašna pozadina što se događala tijekom i poslije snimanja ovog albuma. I opet '77 godina, pa ta godina je premoćna za albume bila, a ovaj album upada sada u moje favorite te godine.

dobar album, sviđa mi se, ali nije na nivou Aje.

Ne znam jel' do mene, al ovo mi je dosta dosadan album, nisam zadovoljan, čudi me zapravo, ima pokoja okej stvar, al mi je zaboravan.

Ovaj album mi je dao totalno drugu njihovu priču, više vuče dalje od tog svog hladnog post punkerskog zvuka, čak Mark i pjeva u nekim pjesmama onak na šta nisam baš previše navikao. Album nije loš, ni blizu, ali nije na nivou onih svojih klasika iz 70-ih i 80-ih. Definitivno ću se vraćat na pjesme kao što su I'm Going to Spain - It's a Curse, Service, Paranoia Man in Cheap Shit Room - Service. Taj potez pjesama je najbolji dio albuma. 3.5/5 /// Kakva Premier Liga, kakva La Liga, kakva Liga Legendi, kakva Seria A, sada znam koju ligu Ivan najviše voli, a ta liga je pjesma pod brojem osam.

Neki dan slušao, najdraži njihov album, a isto tako i najžešći. Jutrima dost dobro dođe do posla. Jedan od bendova koji po meni nemaju baš ono loš album, Steal this Album ima svoje loše trenutke, ali općenito sve kad se uzme imaju jako dobru diskografiju.

pa men je ova glazba dobra, pogotovo kada ima ambijentalne elemente.

Jedan kvalitetan, depresivan, divan lo-fi/indie folk/rock album, i tu nema diskusije. Depresija: "Što ćete popiti?" Ja: "Može 2:45 am, štrukani."

Dakle, jučere kod komše na radiu čujem Hotel California i nije mi išlo iz glave taj refren, i eto sad klinca, dobih ovaj album danas. Zadovoljavajuć score, i to je to.

dakle pjesma It's Not the End of the World? - ajde mi recite jesam lud il ne, da tu jebeno čujem Lutku od SARS-a. No Sympathy je dost zajebana stvar - miks svačega do kraja pjesme čuješ, pogotovo zadnje 3min. Uglavnom, ne sviđa mi se baš album. Možd bi više legao kad bih ga još jednom-dva put poslušo, ali nemam vremena trenutno.

Nevjerojatno koliko me u dijelovima podsjećaju na early Swanse. Svaka čast Švicarci, iznenađen sam. Volim taj cabaret što je umiksan u ovaj album, a općenito industrial kad mi paše onda paše, sad ne toliko jel, ali dost dobro. S obzirom da nema 3,5, bit će 3, ali ono debelo jače od tipa Eagles-ove trojke koja nije ni trojka maltene al et. Na prvo slušanje mi je drugi dio albuma bolji + prva pjesma s albuma.

Ej pa ovo je sasvim okej album. Vjerujem da su ovaki bili prije nego što su se diskotirali.

Green River > Cosmo's Factory, jebiga. Ovaj na biciklu me podsjeća na Stipu Bašića, ne može proć dan a da on sa svojom trkačicom ne obavi kratku vožnji ću. Sad ga manje znam viđat na trkačici, kupio si je Harleya pa zna smanjit tu vožnju sa trkačicom.

U nekim pjesmama me podsjeća na Radiohead, ali mislim na onaj kasniji period, više nekako na A Moon Shaped Pool album - glas još više potvrdi to. Što sam čuo, sviđa mi se album, baš je nekako, ne znam, evo vrijeme je gloomy, hladnije, onako pravo jesenski, kao da će kiša, nije sparno. Jače od trojke, slabije od četvorke. Middle earth.

Album je dobar kad ga slušaš u pozadini onak, tako mi se sviđa. Međutim vjerujem da je dost dugačak za ovaj žanr, a i ovakih ima slučajeva kolko ti polje široko.

Aaah, yes yes, this one good. XTAL JE SAVRŠENSTVO!

Got this one on vinyl. Definitivno je ovaj album u to vrijeme bio jako potreban. Ma i sad je....Album koji je dosta "raznolik", ali tema je tu, politika, black people, prava. Nije mi iskreno čista četvorka, ali tu je.

E njih sam uživo vidio na inMusicu 2019. godine, i bio sam zadovoljan izvedbom. Tako da fora tipa "kakvo ime benda, takva i glazba" pada u vodu.

e da, Pieces of the Sky smo njen imali na 1001. album, i znam da mi je taj bio lijep album - cover album općenito. I ovaj album je lijep, pročitao sam da je ovo njen 19. studijski album, ali ovo je baš njen gdje je napisala pjesme koje izvodi jer većinom radi obrade u stilu countrya. Sve u svemu, malo vuče na Sandu kad je ozbiljna - na ovom coveru, a albumu mislim da se neću vraćat.

Zabavan i kratak album, ali mi nije nešto da ću si pustiti opet nakon nekog vremena. Više mi je: "ha da, pa dobar je album, al ono, idemo dalje."

Nemam ništa protiv ove glazbe.

Dakle, interesantan album. Po coveru, nazivu i žanru u kakvoj je kombinaciji sam mislio čak da će biti nešto slično Sublime-u, ali drago mi je da sam bio u krivu.

album većinom coveri pjesama drugih artista na svoj način, solidno.

Evo još jedan album pun covera nakon Otisovog. Općenito, sve to men okej, dobroj, sam et, nije mi dalje od trojke.

This album is so good, znam ga već, ali hvala na ovom da se podsjetim! Odlično iskorištavanje sample-ova, fluidan album gdje se iz pjesme u pjesmu pretakaju tonovi. Pravi ljetni dragulj.

Men' je ovo dosta simpatičan album. Miran i opuštajuć album uz zvukove folka.

Aiiiiiii, dakle ovo je vrh trip-hopa, ako nikad ovaj album nisi slušao u mračnoj atmosferi...ne znam šta čekaš? Ili onako općenito...Toliko dobrih, odličnih stvari, iako mnogim ljudima nije u top 3 ma skoro ni u top 5 sa albuma, meni je It Could Be Sweet najdražće. Nije mi savršen album, ne mog reć, ali je blizu i stoga ovoliko zvjezdica.

Zappa legenda. Baš sam imao period gdje me je skroz zanimao, pa sam čak i dokumentarac gledao. On je genije zapravo, i ovaj album je dost dobar, samo da nema zadnje tri stvari. Znam da je cijeli album ta neka satira, sprdnja, al uništi mi to nešta, te zadnje stvari.

Osjetim da je ovaj album bio influence nekom dalje, kasnije. Međutim, meni je okej album, iako je inovativan što se tiče fusion punk/reggae zvuka, na prvu mi nije sjeo.

Oh, znam pjesmu Jump, dobra je. Kad sam slušao album na putu do posla, okrenuo sam kapu naopako i nisam htio pozdravljati ljude jer sam badass, al sam ipak pozdravljao, al nisam djecu koja su išla u školu - valjda se neki red treba znat.

Ja bi to zvao trilogija. Push the Sky Away - Skeleton Tree - Ghosteen, dakle meni najdraža era Nick Cavea. Najtužnija, ali koliko je tužno - toliko je lijepo. Bio sam 2019. na njihovom koncertu, čuo sam predivne pjesme sa PtSA i Skeleton Tree, i sada se nadam da ću neke pjesme i s ovog albuma čut tipa: Bright Horses, Night Raid, Spinning Song, Sun Forest (najdivniji naziv) zapravo može i cijela A strana.

je, lijep je album, slušao sam ih neko vrijeme, ne puno jer su mi dosadili dost brzo, nedvojbeno je fin album, međutim nije mi za punu četvorku. fali mi nešta još, ne znam.

Ivanovi Pajdaši. Uvijek su mi bili okej, tako su i ostali!

Ivanov najbolji bend, prvo mu je najdraži Brian Eno pa Talking Heads. Odličan album.

Iskreno ne znam kojeg datuma je došao ovaj album jer ga nisam stigao tad poslušat, pa sam se malo preko historija vratio da vidim šta sam fulao. Dobar album, ništa pretjerano, ali ovako pozadinski, feel good je, i protiv toga nemam ništa.

I kinda like this kind of shit tho, ima dobrih stvari kao tipa Frontline, Better, Jupiter i LMK.

Ovo je dost zabavan album, onak valjda njegove najpoznatije pjesme? Nisam ga nikad slušao, al mi je ovo dobro.

Dost dobar, melodičan i hladnjikav synthpop album - od dost dobrog benda.

Dosadno i dugo.

Ajde i ovo čujem. Sasvim okej album, ništa me nije očaralo, ali samim time nisam to ni očekivao. Zapravo šta sam očekivao, to sam i dobio - zabavnjak sa romantičnim pjesmama.

Dobar je Bob i Wailersi.

Dosta godina sam ja njih onako olako shvaćo, nisu mi se sviđali uopće, al uopće. Ove godine mi je nekak to sve došlo na mjesto i mog reć da je ovaj album dost dobar, a i oni. Lako moguće da su mi postali dobri jer mi otac uvijek njih spominje, njih i Dip Parpl kak bi on to reko. Naravno, imam ovu ploču, baš šta je on bio kupio prije 30tak godina maltene. Inače nemamo neku kemiju što se tiče dost toga, ali oko glazbe možemo pričati.

This one is pretty easy. Top 3 Bowie albuma, pogotovo što se u ovaj album upleo Ivanov najdraži artista (Brian Eno) i viola - odličan album. Dakle Honky Dory, Ziggy Stardust i Low (ovaj album) su mi topčine od albuma.

Time of the Season znam zbog Eminema, sampleiro je refren, i to dost dobro. Inače album mi je laganica, dobar je.

Iskreno mi se ni ovo nije slušalo, ne znam šta mi je u posljednje vrijeme. Međutim, natjerao sam se i mogu reći da ima dosta dobrih stvari na albumu, lijepih trenutaka, instrumentala obojano posebnim vokalom sa dobrim konceptom osobe koja želi izać iz muškog tijela.

Ovaj album sam znao dosta slušati u zimi da me ugrije, jer su melodije bile takve, poput pokrivača. Iako je to već meme dosta godina, kurca ih razumijem, al taj glas u potpunosti nadopunjuje glazbu i to je taj pogodak. Ovaj album je must-listen dream pop album, iako ima šačicu shoegazea kako po kojoj pjesmi. Jače je od četvorke, pošto vamo ne mogu dati ono što želim kao i većinu puta, bit će ovaj puta ovako kako ga sad dadnem. Lijep pozdrav.

Ovaj album cover je puno bolji nego original, nema sumnje. Ne znam, ovo mi je tako blizu petice da to nisu istine. Vjerujem da ću mu dati toliko, iako je 4.5 sasvim odlično isto. Ovo mi je njihova najbolja era (priznajem, nisam preslušao više od 5 njihovih albuma, ali gle, ova tri Beggers Banquet - Let It Bleed - Sticky Fingers je odlična trilogija bluza).

Jel ovo može biti loše? Ne može. Amen, gotova misa.

Jednostavno ne možeš reć da je ovo imalo loš album. Kolikogod sam si pokušavo kao, ma de, neće mi valjda taj bit među najjačim njihovim albumima, bla, bla, bla...danas, odnosno jučer sam preslušao 2 puta na poslu i jednostavno je odličan. Na ovom albumu imaju jedne od najboljih stvari, a i ujedno je ovo zadnji album na kojem su uživali radeći zajedno dok sve nije ošlo ća. Odličan album, jako važan za glazbu, ovaj album + Revolver i The White Album su mi najdraži njihovi. Sve u svemu petica pada, iako bi možda dao 4.5, ali to je sad ono priča za neki drugi puta. P.S. Ivane, Ringo Starr će nadživit Paula - Jameson će biti moj.

Sasvim dobar album, u nekim dijelovima po glasu i instrumentalu me podsjeća na solo albume Davida Byrnea. Bilo bi ovo dobro po kiši slušati, tak mi se čini.